>

novosti logo

Piše Nikola Bajto

Upute za ministre

Onda, kad si sve to tako lijepo ispunio, predaš na povjerenstvo da se objavi na internetu i onda mi budale to gledamo. Zato nemoj slučajno ništa komplicirat, upiši sve lijepo jednostavno onako kako je, striktno prema gornjim uputama, ništa na svoju ruku. NEMOJ KOMPLICIRAT. To ti je zadnja i najvažnija uputa, zato je napisana velikim slovima

Koliko moraš biti glup da krivo ispuniš imovinsku karticu? Imaš na primjer neku kuću. Živiš u njoj npr. u Virovitici, ili ti je to vikendica npr. u Žaboriću kraj Šibenika, ili ti je ljetnikovac npr. u Živogošću kraj Makarske, ili ti je nešto više kao didovina npr. u Ivanbegovini kraj Imotskoga, ili ti je to vila za iznajmljivanje s bazenima npr. u Nerežišćima na Braču, ili npr. ona štala na kojoj si sagradio obiteljsku kuću kad si ono promijenio općinski prostorni plan. To si ti kupovao, dizao kredite, nadograđivao, uređivao, knjižio, namjestio si uramljenog poglavnika poviše kamina, sigurno znaš koliko ti kuća vrijedi. Pa sigurno se nekad tu i tamo onako odoka zbrojiš, nisi debil da ne znaš koliko ti koja kuća piza. Ajde dobro, život ide, djeca rastu, treba ih slat vani na studije, a posao ne čeka, žrvanj te tare, stres je to, prođe godina-dvije i čovjek s vremenom zaboravi koliko je što platio, ne stigne baš o svemu mislit. Ali čak i ako si sve zaboravio, a nisi ni tip koji baš prati cijene nekretnina, više te stvari prebacuješ na ženu i djecu, i nikad nisi na primjer čuo koliko košta obični apartman u Žaboriću, a kamoli vikendica od 120 kvadrata, s okućnicom i preko 300, morao si malo promisliti, raspitati se ako ne znaš, kad si već sjeo ispunjavati imovinsku karticu. Čuo si za ove imovinske kartice prije nego što te Plenković zvao u Vladu? Nisi? Da jesi, znao bi da su namijenjene javnoj upotrebi, svatko ih može vidjeti, one služe kako bi javnost praćenjem imovine dužnosnika mogla otkriti vode li državu korumpirani ljudi, u prijevodu na hrvatski, pokvarenjaci.

Znači, sad kad imaš postat ministar u Vladi RH trebao bi ispuniti imovinsku karticu. Uzmeš formular i kreneš redom. Lijepo upišeš mjesečnu plaću svoju i ženinu

Znači, sad kad imaš postat ministar u Vladi RH trebao bi ispuniti imovinsku karticu. Uzmeš formular i kreneš redom. Lijepo upišeš mjesečnu plaću svoju i ženinu. Svoju valjda znaš, ženu pitaš ako ne znaš. Onda vidiš imaš li kakvih honorara sa strane, ono, na primjer, predaješ malo na nekom fakultetu, budeš nekad sudski vještak, znaš otići malo u privatnu ordinaciju, došlo ti nešto tantijema, naprosto staviš sve prihode koje ostvaruješ mimo plaće. Da mi lijepo vidimo koliko ti zarađuješ. Isto tako napišeš za bračnog druga, da ne kažemo drugaricu, ako se na nju vode npr. prihodi od iznajmljivanja. Ako na primjer vidimo da ti i žena godišnje okrenete pola milijuna kuna, onda nam proradi matematika. Najprije se frapirani zapitamo, čovječe, pola milijuna kuna je velika lova, dijeljeno 12, to je 41.666 kuna mjesečno, podijeljeno na dvoje, to je 20.833 kune mjesečno po glavi, pa zaključimo da našem ministru i supruzi jako dobro ide, puno bolje nego nama, budalama. Tako zaključimo da naši ministri baš i nisu toliko glupi. Vidimo da su puni para. Obrazovani su, školovani na visokim učilištima, neki u inozemstvu, neki se kite doktorskim titulama, pametan je to svijet. Okej, reći ćeš, pametni ljudi pored svih svojih razgranatih interesa često nemaju vremena za prizemne stvari kao što su okućnice. Ali zato su pismeni i znaju čitati upute za ispunjavanje imovinskih kartica.

Onda, kad si ispunio prihode, vidiš tu niže u formularu, tu lijepo popišeš svoju imovinu. Nekretnine, to su ti kuće, stanovi, apartmani, bazeni, garaže, travnate okućnice, livade i oranice, bilo što zidano i bilo koji komad zemlje, od urbane vile u podsljemenskoj zoni do didovine u zaseoku bogu iza nogu, za koju ni sam ne znaš zašto si je tako napucao jer slabo svraćaš, ali, eto, našlo se nešto para, pa šta ćeš, sramota bi bila u selu da propadne. Sve to lijepo upišeš, do zadnje potleušice, pa onda procijeniš koliko što vrijedi i napišeš od kojih si izvora što stekao, što si platio drito iz džepa, što ti je kredit, gdje si ga uzeo i s kojom kamatom, što ti je beskamatna pozajmica od prijatelja iz studentskih dana i kako ti se zove taj prijatelj, što ti je nasljedstvo i čije je, tvoje ili ženino.

Dole ispod toga u formularu idu ti rubrike u koje upišeš pokretnine. To su ti audiji, bendžole, mečke, pasati, džipovi i razni monovolumeni. Staviš i ono drugo vozilo što imate u familiji, kakav citroenčić, megančić, golfić za gradsku vožnju, a ako ti mandat počinje ovako zimi, isto ti zaviri dole u garažu da ne zaboraviš onaj skuter ispod cerade, onda promisli još šta imaš dole na moru, ako imaš kakvu pasaricu, gliserić, jahticu, i na kraju malo još pogledaj što imaš od stvari po rukama i po kućama, a da su skuplje od propisanih 30.000 kuna, kakav bolji sat, ono rolex, breitling, omega i tako to, i kakvu vrjedniju umjetninu. Ne trebaš stavit baš svaku mazariju, nego samo baci oko na zidove da vidiš upadaju li ti ovi jači, Babić, Becić, Berber, Kljaković, Miše, Murtić, Uzelac i ta ekipa. Ako imaš bilo kojeg Bukovca ili Vidovića, to ti sigurno upada. Zatim ti ide kunska i devizna štednja, tu staviš 200.000 u kunama, 30.000 u eurima, 50.000 u dolarima, koliko već u čemu imaš. Na kraju još samo trebaš dodat poslovne udjele, npr. u onoj firmi koju si prebacio na povjerenika, i dionice ako si što ulagao jer slabe su danas kamate u bankama. Imaš pravo, da, nisi od krize više pouzdan u dionice, bolje je sve trpat u nekretnine, ali čak ako i nisi tip od dionica sigurno imaš barem paket HT-a, to su kupili svi živi, čak i mi budale, ono kad je Sanader prodavao pred izbore 2007. Nakon 13 godina sigurno ga još držiš, firma je stabilna, njemačka, daju dobru dividendu, a nije sad da ti je falilo keša.

Eto, sad si sve popisao i sad još samo trebaš procijenit. Ali ne trebaš se ni oko toga previše gnjavit. Za nekretnine, recimo, odeš lijepo na Njuškalo, vidiš što se prodaje u tvojem kvartu, suburbanoj zoni, uvali, zaseoku, ili gdje ti se već dotična nekretnina nalazi, pomnožiš svoju kvadraturu s nekom prosječnom cijenom sličnih objekata i nećeš puno falit, desetak posto gore-dole neće smetat nikome, pa ni onoj Novakovićki iz povjerenstva. Čuo si za Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa? A jesi, načuo si, je, pisalo se nešto o tome zadnjih dana po portalima. Okej, idemo dalje. Na vikendicu koju si npr. platio 160.000 eura, čak i ako si to zaboravio jer je bilo davno, ima 16 godina, a ne znaš gdje je žena spremila papire, nije toliko bitno jesi li upisao procjenu na 150.000 ili 170.000 eura. Glupo bi bilo da sad baš staviš da vrijedi duplo manje, recimo 83.000 eura. To bi bilo sumnjivo, jer već znamo da nisi tako glup. Čovječe, pa ti si tu da vodiš ministarstvo, cijeli jedan resor, poljoprivrede, zdravstva, državne uprave, obrane, možda čak i državne imovine, možeš bit i potpredsjednik Vlade, ti si tu da upravljaš ovom državom, uvodiš reda, provodiš reforme, vršiš javne nabave, daješ poticaje, gradiš i opremaš bolnice ili kupuješ ratne avione četvrte generacije, pun si para, nekretnina i pokretnina, sigurno nisi budala kao mi.

Onda, kad si sve to tako lijepo ispunio, predaš na povjerenstvo da se objavi na internetu i onda mi budale to gledamo. Zato nemoj slučajno ništa komplicirat, upiši sve lijepo jednostavno onako kako je, striktno prema gornjim uputama, ništa na svoju ruku. NEMOJ KOMPLICIRAT. To ti je zadnja i najvažnija uputa, zato je napisana velikim slovima. Jer ako kompliciraš, a vidi se iz svega da si pun para, onda nama proradi matematika, ali, budale kakve jesmo, ništa ne kužimo. Teško je nama skužit već i npr. to kako si s plaćom općinskog načelnika i s nezaposlenom suprugom stekao vilu s bazenom i poglavnikovom slikom vrijednu šest milijuna kuna, a kamoli nešto kompliciranije. Nemoj slučajno napisat da ona štala na Braču što ti je postala kuća od 60 kvadrata vrijedi manje od 30.000 eura, jer nama to nikako ne ide u glavu i onda počnemo sve nešto njuškat i postavljat dosadna pitanja. Npr. zašto nisi unio okućnicu od 2648 kvadrata ili npr. zašto si napisao da ti se vila prostire na 350 kvadrata kad s okućnicom ima 952. Ili npr. zašto si obiteljsku kuću u Virovitici upisao kao da ima 165 kvadrata, kad ti u posjedovnom listu piše duplih 330, ili npr. kako si mogao onaj ljetnikovac u Živogošću procijeniti u kartici na 850 tisuća kuna, kad agenti za nekretnine kažu da vrijedi četverostruko, oko 3,5 milijuna kuna. Onda se tako počinju gomilati još ovakva pitanja: tko ti je izvodio građevinske radove, je l’ onaj tip što si mu kao župan davao županijske projekte, tko ti je posudio pare za novu kuću u Maksimiru, je l’ onaj tip iz veledrogerije, što skrivaš, zašto mu nisi napisao ime, što ti je sad s ovom drugom kućom u Zagrebu, napisao si da vrijedi 120.000 eura, a banka je procijenila na 300.000, čekaj, ma jesi li ti to tu kuću jeftino prodao sam sebi izvadivši je iz imovine ženine firme koju ste onda pustili da propadne. I sve tako, sve jedno pitanje gluplje od drugoga. Čekaj, napisali smo ih bez upitnika. Evo ih: ???

Onda ti počneš davati odgovore, sve jedan pametniji od drugoga. Npr. nije to ništa, eto, ja sam lijepo upisao kvadraturu kuće, nisam znao da trebam staviti i okućnicu, npr. nisam znao da u karticu ide i pomoćna zgrada, ali to je samo roštilj od 120 kvadrata, npr. nisam znao za procjenu banke jer je kredite ustvari podizala supruga, iako sam ih ja sve potpisao, npr. to je sve samo jedna nenamjerna ‘normotehnička’ pogreška, i tako slično, i tako dalje, muljaš toliko da ovdje može još i trotočka… Muljaš, izvlačiš se, praviš se blesav, a blesav nisi, to smo već zaključili. Pun si ko šipak, imaš love do krovova, gdje god čovjek stane iskoči tvojih sto-dvjesto kvadrata, nekad i pet-šest tisuća, pritom ne računajući ono što si već prebacio na kćeri i sinove, a ti nama u kartici sve to nešto dvostruko-trostruko umanjuješ i ne možeš nikako objasniti kako si toliko stekao od županove, načelnikove, ravnateljeve i ove zadnje bijedne ministarske plaćice. I onda mi budale, kako imovinske kartice služe upravo tome da bismo otkrili vode li državu korumpirani ljudi, zaključimo da nisi glup nego da si pokvaren.

Onda budemo naporni, nesnosni, digne se hajka na tebe, nije se s time lako nosit, stres je to, žena i familija ti se razvlače po novinama, ne možeš spavat, ne možeš jest, strepiš

Onda budemo naporni, nesnosni, digne se hajka na tebe, nije se s time lako nosit, stres je to, žena i familija ti se razvlače po novinama, ne možeš spavat, ne možeš jest, strepiš dok gledaš na RTL-u, N1 ili Novoj TV – nećeš valjda na HTV-u, znaš da oni to ne prenose – kako njihovi reporteri s kruškama zaskaču ostale ministre prije sjednice Vlade i pitaju ih za tvoj slučaj, a oni se prave da nisu dovoljno upućeni. Npr. Marić govori da on ne ulazi u privatne odnose, ali da vjeruje kako ćeš ti sve to pojasniti, Božinović nešto petlja da bi trebalo popraviti procedure, Grlić Radman kaže da mediji trebaju više pisati o hrvatskom predsjedanju Vijećem Europske unije, a ona svetica Nina papagajski ponavlja kako se ona jako trudi oko svoje imovinske kartice i kako svi trebaju biti detaljni i precizni. Plenković te zove na sastanak. Po medijima se pitaju kako DORH još ne reagira. Onda se ti misliš, muko moja, što je meni ovo trebalo. Onda te Plenković smijeni, ti kao ono daš ostavku ili mandat na raspolaganje.

Znači, NEMOJ KOMPLICIRAT, nemoj to radit, nemoj se u nikakve komplikacije upuštat. Zato ti lijepo slijedi ove upute i sve uredno popiši kako ti je gore rečeno i onako kako kaže Nina, detaljno i precizno, i neće bit nikakvih problema: primici od plaće, primici sa strane, nekretnine, pokretnine, financijska imovina. Eto, sad samo popiši. To ti je to, doviđenja.

Znamo, misliš se sad, kako ćeš ti to sve popisat. Kako ćeš prikazat vilu, nije ni tvoja za bacit, a imaš i stančić u centru. Nije ni vikendica za bacit, čekaj, koliko ono imaš apartmana, jedan je upisan, jedan je na ženu, kako ono? Je, imaš i mečku E klase dole u garaži, misliš se dok se vrzmaš na kauču, je, imaš i skuter ispod cerade, je, imaš i gliserić, nije jahta, dobro je, moglo je bit i gore, je, imaš i paket dionica HT-a, kako li smo samo pogodili, je, brate, imaš i nešto didovine, svi je imaju, samo nije tako nova kao tvoja. Kontaš što bi sve mogao upisati da si stekao naslijeđem. Šteta što didovinu nisi još ranije prebacio skroz na brata, još jedan stan na sina, a citroenčića si mogao staviti na kćer, šta ima veze da si joj već kupio minija. A da mečku staviš na mater, kao Gabrijela? Misliš se što bi kako mogao prikazati, nemaš još puno vremena, pogledaš na rolex, već se pomalo znojiš, vrtiš glavom, okrećeš očima po zidovima – uh, Bukovac, u pičku materinu!

Jesi li siguran da želiš bit ministar? Nemoj, brate, što će ti to. Natrpao si se već, čovječe, pun si para, što će ti to, samo ćeš navuć DORH na leđa, istina je, nisu nizašto, a suci su još nesposobniji, neće te osudit ni za dvadeset godina, dotad tko živ, tko mrtav, ali razvlačit će te po novinama, tebe i familiju, privodit će te, pa će te slikavat kako s crnim vrećama izlaziš iz Remetinca, morat ćeš uzet Čedu, Veljka ili Nobila, ako bi oni uzeli tebe, je da imaš para, ali puni su posla. Karijera ti je gotova, past ćeš na neki niži nivo, naravno, prvo ćeš još malo bit saborski zastupnik, dok se malo ne pribereš, a onda će se sve to pretvorit u trakavicu, ročišta, žalbe, viši, vrhovni, ustavni sud, ti ćeš se polako povuć u privatnost, možeš kao Nadan, šta te briga, zaslužio si poštenu mirovinu, bolje i to nego bit budala, stupido što kaže Kajin, ali, opet, kog će ti vraga sve to, bolje drpat pomalo sa strane, ovako kao dosad, nije ti ni sad loše, vidi što si sve već stekao, nego bit pohlepan pa još bit ministar. Je, je, svašta se može kad si ministar, misliš se, s druge strane, imaš već neke dobre šeme, neke si već odradio…

A u pičku materinu! A u pičku materinu! A u pičku materinu!

Što je, boga ti, što tako psuješ po ovim uputama, što ti se dogodilo?

A u pičku materinu, kako neću psovat, ja već jesam ministar!

Molim?! Kako si već ministar, čovječe, pa nisi još ni ispunio karticu?

Jesam, jesam! Ispunio sam još davno prije! Ali stavio sam duplo manju vrijednost i nisam upisao okućnicu. Sad se pokušavam izvaditi muljanjem i ispunjavam drugu da pošaljem povjerenstvu, zato čitam upute. Piši dalje, daj još uputa, što ću sad? A u pičku materinu.

Čekaj, nisi valjda Krstičević, to ti je ova vikendica u Žaboriću?

Nisam, majke mi, vidiš da sam pismen. Puno sam gori slučaj od njega. Mislim da je on svoju stvarno ispunio greškom.

Misliš da je tako glup?

A ne znam, on će to sam pojasniti, onim TV reporterima sam rekao da nisam upućen, ali sad kad čitam ove tu upute ispada da je ili glup, ili pokvaren, a možda je stvarno samo bio neupućen, kao ja. Ali pustimo sad njega, što ću ja, pomagaj, kako sad da prepravim karticu i što da kažem Plenkoviću, vidiš da fali još uputa!

A ništa, smiri se, sve će bit dobro. Ima još jedna uputa, ali ovo je sad zadnja, stvarno ih nema više, poslije ove šaljemo upute u štampu. Daj ostavku.

1/1