Prijedlog da se glavna i najvažnija prometnica u centru Sarajeva, koja preko 70 godina s ponosom nosi ime maršala Tita, preimenuje u ulicu prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, naišao je na široku osudu javnosti te je poslan na smetlište i prije nego što je došao u formalno razmatranje.

Ideju je putem svog privatnog Facebook-profila plasirao mladi vijećnik sarajevske Općine Stari Grad i član vladajuće Stranke demokratske akcije, imenom Tarik Dautović. Neka ostane zabilježeno da ideja preimenovanja Titove u Alijinu ulicu nije bila ni naročito originalna, pošto je već jednom propala, i to iste one godine u kojoj je mladi Dautović tek završio osnovnu školu i upisao medresu – 2004. Budući da je već mjesecima aktualna rasprava o preimenovanju Trga maršala Tita u Zagrebu, nije teško zaključiti da se Dautović napaja idejama hrvatskih desničara i ustašofila, baš kao što su to činili njegovi heroji iz vremena NDH, poput Mustafe Busuladžića.

Čak i kada se zanemari to što se spomenuta Titova ulica ne nalazi u općini za koju je vijećnik Dautović nadležan, kao i činjenica da su se stranački organi promptno ogradili od prijedloga, ostaje iznimno znakovita argumentacija kojom je agresivni SDA-ovski junoša potkrijepio svoj naum, prije nego što je pod salvom prijetnji, uvreda i psovki posve obrisao sporni post sa Facebooka: ‘I dobro je rek’o reis Cerić: ‘Kome ba da se mi prilagođavamo?’ Hvala Gospodaru pa smo dobili školu koja nosi ime Mustafe Busuladžića! I bit će ih još! Zvat će se Omer Stupac, Halid Kajtaz, Mehmed efendija Handžić, Kasim efendija Dobrača! I Alaha mi ćemo uraditi sve da preimenujemo Titovu ulicu! Neće glavna sarajevska ulica nositi ime tog zločinca, diktatora, vođe totalitarističko-komunističko-zločinačko-ateističkog sistema koji je zatirao svako sjeme muslimanskog, bošnjačkog intelekta. Zvat će se Alije Izetbegovića. I nećemo se nikome pravdati i prilagođavati. Ovo govorim u ime nove generacije Bošnjaka!’

Prije svega, slaba je utjeha u tome što se kantonalni odbor SDA ogradio od Dautovića. Prošle godine su sarajevski antifašisti izgubili bitku u pokušaju da spriječe imenovanje jedne osnove škole u prigradskom naselju Dobroševići po Mustafi Busuladžiću, deklariranom fašisti ustašoidno-endehaovske provenijencije, jednom od ideologa Mladih muslimana, dokazanom antisemiti i distributeru nacističke ideologije i propagande, koga je vojni sud nakon oslobođenja Sarajeva osudio na smrt kao suradnika okupatora, a onda i strijeljao u noći 29. lipnja 1945. iza željezničke stanice u sarajevskom naselju Velešići. Ulica u sarajevskom naselju Breka, koja je nekada nosila ime partizanskog narodnog heroja Fuada Midžića, također danas nosi Busuladžićevo ime i nemali je broj bošnjačkih intelektualaca koji u tome ne vide ništa sporno, nazivajući ovog fašistu ponekad i ‘briljantnom bošnjačkom intelektualnom figurom’ te ‘najvećim bošnjačkim intelektualcem 20. stoljeća’.

Većina internetskih i medijskih komentatora koji su se zgražavali nad idejama vijećnika Tarika Dautovića njegove su stavove odbacili kao sulude i budalaste, a njega diskreditirali kao glupavog, neobrazovanog, kvazi-intelektualca i tome slično. Međutim, tragedija ovoga slučaja i jest u tome što ideje o uklanjanju Tita za račun Alije Izetbegovića nisu tek tako prokuhale ispod Dautbegovićeve konzervativne frizure, kao rezultat sunčanice ili neviđene gluposti, već što su nastale u kružoku novog vala bošnjačkih desničara, ‘nove generacije Bošnjaka’, riječima samoga Dautovića, ili, riječima komentatora sa društvenih mreža – neobošnjacista.

By the way, sam Alija Izetbegović je, svojevremeno odbio mogućnost preimenovanja Titove ulice, ovim riječima: ‘Ulicu koja se zove po njegovom imenu nismo nikad preimenovali, mada smo to mogli da uradimo. Prošli smo kroz vrlo težak period, kada je bilo takvih zahtjeva. Mi to nismo dali. Nisam ni ja dao to. Jednostavno, ne smatram da istorija počinje od nas.’

Pozivanjem na dr. Mustafu Cerića – bivšeg reis-ul-ulemu Islamske zajednice BiH i propalog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, poznatog po rigidnim stavovima i političkoj nezajažljivosti – odnosno na Cerićevu notornu krilaticu ‘Kome, ba, da se mi prilagođavamo!’, Dautović možda i nesvjesno otkriva kome pripada kada govori o ‘novoj generaciji Bošnjaka’. Jedna druga Cerićeva izjava, daleko manje zvučna, ali time i daleko opasnija, referirala se na postojanje ‘novih muslimana’, onih koji više ‘nikada neće dozvoliti da se nad njima izvrši genocid’, za razliku od onih kojima se genocid dogodio, tj. ‘starih’ muslimana. Cerić je tada, istina, govorio o vehabijama, ali ko kaže da vehabije isključivo nose duge brade i kratke pantalone?

‘Oni koji nas okrivljuju da im je stanje loše zbog islama i ‘novih’ muslimana pridružuju se islamofobiji koja nas, bosanske muslimane, ‘stare’ i ‘nove’, podsjeća na iskustvo proživljenog genocida. Jasno je da nekima smetaju ‘novi’ muslimani koje nazivaju vehabijama samo zato što su oni preživjeli genocid i protive se režimu aparthejda’, govorio je Mustafa Cerić 2009. godine, u vrijeme kada je još uvijek bio na čelu Islamske zajednice BiH. Ovih dana je – treba li to uopće napominjati – putem svoje zvanične Facebook prezentacije Cerić iskazao nedvojbenu podršku mladom radikalu.

Dautovićev goropadni i prijeteći ton u dlaku je isti kao nekada Cerićev. On dobro zna da, iako još uvijek predstavlja manjinu, njegovo vrijeme i vrijeme njemu sličnih ‘neobošnjacista’ tek dolazi. I jedino što mu nedostaje u ovom trenutku je dosljednost. Kada već uzdiže Cerića na moralni pijedestal, morao bi se prisjetiti i druge jedne Cerićeve konstrukcije, izrečene u intervjuu za časopis političke akademije Narodne stranke Austrije, početkom 2004. godine, kada se Dautović još ubrajao u mlađe adolescente. U tom je intervjuu Cerić govorio o tome kako je tokom rata u BiH došlo do masovne islamizacije muslimana te je u tom kontekstu rekao: ‘Bivši vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić učinio je više za buđenje islama u BiH nego što sam ja dostigao za 50 godina misionarskog rada. Nakon agresivne ateizacije komunističkog režima poslije 1945. godine, mnogi su se zbog zločina bosanskih Srba podsjetili da su muslimani.’

Dakle, ne Alija Izetbegović, ne Mustafa Cerić, nego Radovan Karadžić je taj koji je zaslužan za rađanje ‘nove generacije Bošnjaka’, ‘novih muslimana’, kojima Dautović očigledno pripada, bez želje da se ikome, ba, prilagođava. Slijedom te logike, jedino pravo i pošteno zalaganje sa njihove strane, bilo bi da se Trg Alije Izetbegovića u Sarajevu preimenuje u Trg Radovana Karadžića. Da se više ne lažemo.