>

novosti logo

Politika / Balkan Politika / Balkan

Vučićeva kontraofenziva

Zahuktavanje djelovanja opozicijskog Saveza za Srbiju očito je potaknulo Vučićeve naprednjake na kontraofenzivu. Vučić je na Glavnom odboru stranke rekao da se ona mora mijenjati, pa i tako što će izabrati novo vodstvo koje će je voditi na sljedećim izborima

Iznenadno sazivanje sjednice Glavnog odbora Srpske napredne stranke raspirilo je spekulacije u srpskim medijima. Vjetar u leđa dala im je i najava Aleksandra Vučića da će se neko vrijeme kloniti Bruxellesa i pregovora s Prištinom te odluka da umjesto njega na zasjedanju UN-ove godišnje skupštine sudjeluje premijerka Ana Brnabić. Medijska nagađanja kretala su se u rasponu od toga da će Vučićev SNS raspisati izvanredne parlamentarne izbore do Danasove najave da će Vučić podnijeti ostavku na funkciju stranačkog predsjednika kako bi kao nestranački predsjednik države vodio kampanju za referendum o Kosovu. No ništa se od toga nije dogodilo na sjednici GO SNS-a. Sudeći po Vučićevom govoru na otvorenom dijelu sjednice, sljedeći parlamentarni izbori u Srbiji bit će redovni i održat će se za dvije godine. Vučić se stoga založio da SNS održi svoj stranački kongres u proljeće ili ranu jesen sljedeće godine i izborom novog vodstva započne predizbornu kampanju. Pritom nije nedvojbeno rekao da će ispuniti svoju raniju najavu da će se povući s dužnosti stranačkog predsjednika, ali su pojedini njegovi bliski suradnici već sada počeli uvjeravati javnost da se mnogi u stranačkom vodstvu protive njegovu odlasku s čela stranke.

Osnivanje opozicijskog Saveza za Srbiju i zahuktavanje njegova djelovanja u čijem je središtu smjena vlasti očito su potaknuli Vučićeve naprednjake na kontraofenzivu. Danasov komentator Zoran Panov ovih je dana konstatirao da ‘i Vučić osjeća nelagodu koja dolazi sa renesansom i ukrupnjavanjem ‘demokratskog nacionalizma’ koji, čini se lako, pravi programski Molotovljev koktel demokracije, patriotizma i socijalne pravde. I pokazuje da borbe protiv Vučića nema bez populizma’. Koktel o kojem piše Panović opozicija pravi tako što biračima obećava da će umjesto sadašnje ‘vlasti jednog čovjeka’ vratiti demokratske institucije i opet uljuditi Srbiju. Zatim najavljuje da će umjesto Vučićevog navodnog trgovanja Kosovom u formi srpsko-albanskog razgraničenja kojim svojoj vlasti osigurava podršku EU-a i SAD-a ustrajati na nepriznavanju kosovske samostalnosti i vraćanju dijaloga o njegovoj budućnosti pod okrilje UN-a kako bi se u navodno povoljnijim uvjetima za Srbiju ono kad-tad vratilo u njezin sastav. I nedavni lokalni izbori u Majdanpeku, na kojima je Vučićev SNS dobio dvotrećinsku većinu glasova odmah nakon što je objavljeno da će kineska kompanija Zijin biti većinski vlasnik RTB Bora i u njega uložiti oko 1,5 milijardi dolara, dodatno su opoziciju inspirirali da krene u prozivanje Vučićeve vlasti zbog pogodovanja stranim investitorima i navodne rasprodaje nacionalnog blaga, jer se to onda prelama preko leđa srpskih radnika zato što ih, po tvrdnjama oporbenjaka, strani investitori slabo plaćaju i nemilosrdno eksploatiraju.

Premda je njegov govor na sjednici GO SNS-a ponajprije bio namijenjen naprednjacima, Vučić je njime kontrirao upravo tim trima glavnim pravcima opozicijskog udara na svoju politiku i vlast. Pritom je Vučić lakonski odgovorio na opozicijske kritike vladajuće ekonomske politike pobrojavši pozitivne makroekonomske pokazatelje koji joj idu u prilog i zbog kojih joj stižu pohvale iz svijeta jer je srpsku ekonomiju s ruba bankrota dovela na staze stabilnog rasta i razvoja. Naravno da se pohvalio i sve većim stranim investicijama, pogotovo onima koje reindustrijaliziraju Srbiju i otvaranjem novih tvornica diljem zemlje povećavaju zaposlenost, a time i budžetske prihode, što omogućava veća izdvajanja za zdravstvo, obrazovanje, mirovine… Oko Kosova je, međutim, okrenuo pilu naopako. Kako prenosi Tanjug, Vučić je naprednjake podsjetio da su ‘pet godina pokušavali da vrate temu Kosova na pregovarački stol’ i da su u tome uspjeli iako su mnogi tvrdili da je to završena priča. No, nastavio je Vučić, ‘ja vam sada kažem, mi smo doživeli poraz. Ta moja politika da Srbija dosta toga sačuva na KiM očigledno u Srbiji nije pobedila, jer Srbi vole da izgube sve. Srbi najviše vole da kukaju nad sopstvenom sudbinom, više vole da plaču nad nečim što je ostalo daleko, nego da nešto imaju u svojim rukama’. Unatoč toj prvoj izgubljenoj rundi koju je, kako kaže, dobila ‘Srbija propasti, plakanja, kuknjave, a ne Srbija koja pobeđuje’, Vučić je najavio da neće odustati: ‘Borićemo se još jače i snažnije za naš narod na KiM. Borićemo se da ti ljudi žive bogatije, bolje, da imaju više prava. Plašim se da priliku kakvu smo imali nećemo dugo godina imati, ali nije nam to ni prva ni poslednja prilika koju smo mi Srbi prokockali i propustili i to sa nekom neverovatnom sladostrasnom neodgovornošću da izgubimo sve što smo mogli da imamo.’

Iako Vučićevi kritičari u prvim reakcijama dionicu njegova govora o Kosovu uglavnom tumače kao još jedan njegov napad na opoziciju, dojam je da je po onoj narodnoj ‘kćerku kara, snahi prigovara’ Vučić opleo i po naprednjacima koji s figama u džepu šutke promatraju njegovu ‘kosovsku politiku’ i čekaju da na njoj polomi zube jer i oni sanjaju o vraćanju Kosova u sastav Srbije. Vučića i njegove istomišljenike u SNS-u, međutim, izgleda da više žuljaju opozicijski napadi na ‘vlast jednog čovjeka’ nego prozivke zbog Kosova i vladine ekonomske politike jer su, uostalom, ti napadi uvjerljiviji, a imaju i odjeka u međunarodnim krugovima iz kojih sve češće stižu prigovori zbog Vučićeva autoritarnog stila vladanja. Zanimljive su stoga njegove poruke stranačkim kolegama da ‘neće više samo on da nosi sve na svoja pleća’ i da se stranka mora mijenjati, pa i tako što će izabrati novo borbenije vodstvo koje će je voditi na sljedećim parlamentarnim izborima.

Da se nešto kuha u redovima naprednjaka ukazuju i Vučićeve prozivke dijela funkcionera i članova koji se šlepaju uz stranačku politiku. Dodao je i da ‘ima i visokih funkcionera stranke koji idu kod direktora javnih preduzeća i govore o tome kako bi mogle da se dese promene u vladi, a da će oni njemu lično, Vučiću, doneti nekakve pare, a on će im, navodno, obezbediti da budu ministri odbrane ili nekih drugih resora’. ‘Izgleda da su neki poverovali u laži političkih protivnika ili u sopstvene laži’, nastavio je Vučić i poručio da ‘kad god se neko pozove na njega i traži bilo šta, kao da je to za potrebe SNS-a ili za njega kao predsednika stranke, slobodno mogu da ga oteraju u majčinu, jer znajte da takav nikada ništa nije doprineo ni stranci ni zemlji, već je u pitanju lopuža koju odmah treba prijaviti u prvoj policijskoj stanici’. Vučić je naprednjacima zamjerio i zato što uglavnom ne reagiraju ni na najbrutalnije opozicijske napade na nestranačku premijerku Anu Brnabić, što zapravo sugerira da naprednjacima nije leglo uključivanje nestranačkih stručnjaka na naprednjačke izborne liste, a još više njihov izbor na najviše državne funkcije. Kako je opozicija istovremeno svoje napade usmjerila upravo na sve one javne osobe koje na bilo koji način surađuju s Vučićevom vlašću, a prvi su na udaru premijerka Brnabić i beogradski gradonačelnik Zoran Radojičić, lider naprednjaka, čini se, prepoznao je u tim napadima pokušaj opozicije da uspostavi sanitarni koridor oko njegove stranke i vladajuće koalicije i dodatno je obilježi kao autoritarnu i diktatorsku. No Vučićev je problem to što naprednjacima izgleda ne smeta autoritarni tip vladanja, pa je upitno može li njegovo povlačenje s dužnosti stranačkog predsjednika potaknuti SNS da se organizira kao doista demokratska stranka. Regionalna iskustva stranaka sličnih SNS-u govore da je to gotovo nemoguća misija.

1/1