Alpska skijašica Mikaela Shiffrin najpoznatija je potpisnica pisma koje je organizacija Zaštitimo našu zimu sredinom veljače poslala Međunarodnom skijaškom savezu (FIS), a kojim se traži usklađivanje skijaških natjecanja s klimatskim promjenama i smanjenje emisija stakleničkih plinova koje ona stvaraju.

Shiffrin je jedna od najvećih skijašica u povijesti. Dvostruka je olimpijska pobjednica, na nedavnom svjetskom prvenstvu održanom u francuskom Meribelu osvojila je sedmi naslov svjetske prvakinje, a u Svjetskom kupu pobijedila je 85 puta i tek je jedna pobjeda dijeli od izjednačenja rekorda koji više od tri desetljeća drži legendarni Šveđanin Ingemar Stenmark.

Pismo je potpisalo 142 sportaša, naslov mu je "Naš sport je ugrožen", a adresirano je Johanu Eliaschu, predsjedniku FIS-a. Potpisnici navode da su dosadašnji napori FIS-a u postizanju održivosti natjecanja nedovoljni. Pozivaju se na česta otkazivanja natjecanja zbog nedostatka snijega, sve manje mogućnosti treninga u pripremi za sezonu zbog smanjivanja površina ledenjaka na kojima treniraju u ljetnim mjesecima, a ni umjetni snijeg nije više jednostavno rješenje jer su zbog globalnog zatopljenja temperature toliko porasle da ga često nije moguće proizvoditi. "Ovo je naša najvažnija utrka, pobijedimo zajedno", pišu potpisnici koji od FIS-a traže da najkasnije do 2035. postigne to da natjecanja koja organizira budu po pitanju emisije štetnih plinova svedena na nulu, da se do 2030. emisija štetnih plinova prepolovi, da se formira poseban odjel koji će se brinuti o održivosti i da se jamči potpuna transparentnost. Potpisnici traže i da se promijeni kalendar Svjetskog kupa i to zbog klimatskih razloga. Više od četvrt stoljeća natjecanja Svjetskog kupa započinju već u listopadu u austrijskom Söldenu, a traži se da ubuduće počinju u studenom kada je hladnije, veća je vjerojatnost da će biti snijega, a i umjetni je snijeg jednostavnije proizvesti. Traže i prilagodbu kalendara natjecanja u Sjevernoj Americi. Ubuduće bi se ta natjecanja održavala u jednom navratu, čime bi se, procjenjuju, emisija štetnih plinova smanjila za 1.500 tona. Globalno gledano, nije to mnogo, ni pahulja u lavini, ali žele pokazati da su odlučni u očuvanju zimskih sportova i pokušaju ograničenja globalnog zatopljenja.

Zimski sportovi su zbog klimatskih promjena itekako ugroženi, a budućnost zimskih olimpijskih igara je neizvjesna. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) trebao je na svom zasjedanju, koje će na jesen biti održano u indijskom Mumbaiju, odlučiti o domaćinu Igara 2030. Međutim, upravo zbog klimatskih razloga ta je odluka odgođena za sljedeću godinu. MOO razmatra brojne promjene, uz ostalo organiziranje natjecanja samo na postojećim ili privremenim objektima, određivanje minimalne prosječne temperature grada domaćina, pa čak i uvođenje rotiranja gradova domaćina, čime bi se krug potencijalnih domaćina suzio samo na one koji ispunjavaju zasad nedefinirane klimatske uvjete.

Zimske olimpijske igre u ozbiljnoj su krizi zbog globalnog zatopljenja. Prve su (tada su se zvale Tjedan zimskih sportova, a MOO ih je naknadno proglasio Igrama) organizirane 1924. u francuskom Chamonixu. Sportaši su se natjecali u pet sportova i 16 disciplina. Nije bilo natjecanja u zatvorenim prostorima, sva su organizirana na prirodnom snijegu odnosno ledu. Nepunih stotinu godina kasnije domaćin ZOI-ja bio je Peking. Sve discipline alpskog skijanja održane su na umjetnom snijegu, natjecanja u većini sportova zastupljenih u Chamonixu (curling, hokej na ledu, umjetničko i brzo klizanje) organizirana su u zatvorenom prostoru i na umjetnom ledu, a vlastite sisteme rashlađivanja koji su omogućavali uredno natjecanje imali su i sanjkaši i skijaši skakači. Tehnologija je omogućila da se natjecanja na zimskim igrama tako organiziraju, ona je omogućila i da domaćini Igara budu gradovi koji bi ih zbog svoje klime prije stotinjak godina teško mogli organizirati. Bez toga Soči, s prosječnom dnevnom temperaturom od deset stupnjeva u siječnju i veljači, ne bi mogao biti domaćin Igara 2014.

Posljedice globalnog zatopljenja su takve da će ubuduće teško biti pronaći domaćina. Pojedini sportovi i dalje će se održavati na otvorenom. U posljednje vrijeme to se rješavalo tako što su borilišta za te sportove, sve vrste skijanja, bila na planinama dosta udaljenim od grada. Na lanjskim Igrama dio skijaških natjecanja održan je u Zhangjiakouu, centru udaljenom 220 kilometara od Pekinga. Ni to nije nužno efikasna mjera, pa su se alpinci na Igrama u priobalnom Sočiju skijali u 50 kilometara udaljenoj Krasnoj Poljani na temperaturi od 15 stupnjeva.

Organizacija ZOI-ja postala je energetski, a to znači i ekološki, veoma skupa i zbog globalnog zatopljenja i zbog izbora domaćina. Vratimo se ponovno na Soči, alpsko skijanje i 2014. godinu. Organizatori su znali da za vrijeme Igara može biti toplo, zbog čega su pripremili i uskladištili više od 700 tisuća kubnih metara umjetnog snijega. Tehnologija je domaćinima olakšavala organizaciju. Hokej na ledu, a zatim i sve vrste klizanja preseljeni su u zatvorena borilišta, umjetni sistem hlađenja za sanjkašku stazu prvi je put korišten u Squaw Valleyju (danas Palisades Tahoe) 1960. godine, a umjetni snijeg u Lake Placidu 1980. Razmjeri globalnog zatopljenja vidljivi su usporedi li se prosječna temperatura u veljači, mjesecu održavanja ZOI-ja, u gradovima koji su bili domaćini Igara, i to u rasponu od 1924. pa do danas. Tada je prosječna temperatura domaćina bila 0,4 stupnja Celzija, a danas je 7,8 stupnjeva. Tako drastična promjena temperature posljedica je globalnog zatopljena, ali i širenja kruga domaćina i na veće i toplije gradove, koji 1924. ne bi mogli biti domaćini. Zatopljenje znači da u budućnosti ni umjetni snijeg neće pomoći. Naprosto, temperatura će biti previsoka za proizvodnju umjetnog snijega.

Do sada je 21 grad bio domaćin ZOI-ja. Daniel Scott i suradnici u članku "Klimatske promjene i budućnost zimskih olimpijskih igara: perspektiva natjecatelja i trenera", objavljenom početkom prošle godine u časopisu "Current Issues in Tourism", pokazali su da već sada četiri grada zbog previsoke temperature ne bi mogla biti organizatori zimskih igara. To su Chamonix, Garmisch-Partenkirchen, Palisades Tahoe i Soči. U slučaju neželjenog raspleta i daljnje visoke emisije ugljikovih plinova, samo šest dosadašnjih domaćina (Vancouver, Calgary, Lake Placid, Lillehammer, Oslo i Sapporo) mogli bi organizirati igre 2050. godine, a njih još tri (Albertville, Salt Lake City i Nagano) u slučaju optimističnog raspleta. Valja primijetiti da među njima nijedan grad nije u Alpama, tradicionalnoj bazi zimskih sportova, ali i golemom generatoru prihoda od zimskog turizma. Procjene za 2080. godinu, u slučaju neželjenog raspleta, nagovještavaju da bi samo Sapporo bio mogući domaćin zimskih olimpijskih igara. Četrnaest domaćina ne bi imalo nikakve uvjete za njihovu organizaciju (među njima i Sarajevo), dok bi njih šest rubno moglo imati uvjete.

Najugroženiji su zimski sportovi na otvorenom. Rješenje nije ono kakvo je 2005. ponudio Ski Dubai, umjetno skijalište izgrađeno u Ujedinjenim Arapskim Emiratima u zgradi visokoj 85 metara i s 400 metara dugom stazom. Osim što je takva staza prekratka, izgradnja takvih objekata koji iziskuju golem utrošak električne energije za proizvodnju snijega i održavanje niske temperature je ekološki neprihvatljiva. Kandidati za domaćina Igara 2030. su Salt Lake City i Sapporo, a možda će im se priključiti i Stockholm. Oba kandidata su trenutačno u zelenom što se tiče klimatskih uvjeta za domaćinstvo. Međutim, o klimatskim promjenama ovisi, a one dijelom, istina malim, ovise i o zimskim olimpijskim igrama, budućnost igara. Kako sada stvari stoje, izvjesno je da će se domaćinstvo dodjeljivati gradovima na sjevernijim zemljopisnim širinama i većim nadmorskim visinama nego što je to donedavno bio slučaj.