>

novosti logo

Zabranitelji

Prijetnje plinskim bocama, razbijanje ćiriličnih natpisa, udari na HAVC i HRT, traženje zabrana filmova, predstava, emisija i novina, podizanje ustaških ploča i slavljenje osuđenih ratnih zločinaca – to su djelatnosti kojima se pod firmom ‘zaštite digniteta Domovinskog rata’ bave udruge što ih vode Mile Biondić, Rozalija Bartolić, Đuro Glogoški, Zorica Gregurić, Josip Klemm, Mladen Pavković, Pavao Miljavac i drugi veteranski šefovi

Na platou ispred zgrade Hrvatske radiotelevizije 11. siječnja okupila su se smrknuta i vječno ozbiljna lica, obasjana svjetlom ulične rasvjete. ‘Hvaljen Isus i Marija’, svečano ih pozdravlja Rozalija Bartolić, predsjednica zagrebačke Udruge udovica branitelja Domovinskog rata, i nastavlja: ‘Evo nam se rugaju, tužno je i žalosno to, ljudi moji.’ Okupljeni se lagano meškolje, kao u nelagodi. Riječ preuzima Zorica Gregurić, dobro poznato lice s veteranskih prosvjeda. ‘Ljudi, mi smo u stresu… Ovaj film ne vrijeđa samo udovice, nego blati Domovinski rat, ugled i čast Republike Hrvatske. U svakom slučaju, na ovome neće ostati’, govori ona, referirajući se na filmsku komediju ‘Ministarstvo ljubavi’ Pave Marinkovića.

‘Ministar Medved je i pismeno uputio zahtjev svim odgovornima s HRT-a za neprikazivanje ovoga uratka. Gospodine Plenkoviću, tražimo od vas da nam odgovorite tko to ima veću i jaču moć na HRT-u od ministra naše i vaše vlade’, poentira Bartolić uz pljesak oduševljenja i povike okupljenih. Vrhu HRT-a, prije svega Renatu Kuniću, ravnatelju programa, kaznenim prijavama zaprijetio je Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata: ‘Kunić laže, obmanjuje i vrijeđa hrvatske udovice i branitelje. Nećemo stati dok god vi budete na HRT-u jer ste pljunuli po svim hrvatskim braniteljima.’ ‘Ako treba, napravit ćemo dva nova šatora’, poručuje za kraj Ljubo Ćesić Rojs u ime Generalskog zbora, tijela koje se tek oporavilo od organizacije komemoracije za pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka.

U njihove ‘borbene’ aktivnosti uključene su i hajke na ‘izdajnike nacionalnih interesa’, a lovina su im kulturnjaci, aktivisti, pojedini mediji i drugi slobodnomisleći pojedinci

Marinkovićev film najprije je povučen, a potom ipak prikazan u kasnom terminu. Veterani nisu uspjeli u svom naumu da ga zabrane. Tom prilikom bivši ministar branitelja Predrag Matić nazvao ih je talibanskim udrugama, za koje tvrdi da okupljaju uvijek istih 40-50 ljudi koji maltretiraju društvo već 25 godina. Prikazujući se zaštitnicima ‘svetih’ vrijednosti Domovinskog rata i zastupnicima cjelokupne veteranske populacije, takvi pojedinci preko udruga civilnog društva odavno ne kriju svoje ideološke ciljeve i pretenzije da, ako treba i silom, odlučuju o svemu što se ne uklapa u njihovu mitologiju o državi i naciji. I zasad im to, prije svega zahvaljujući podršci Crkve i vlasti te šutljivoj građanskoj većini, uglavnom uspijeva.

Javni im je nastup odavno postao posve predvidljiv: osim što svojim upornim nametanjem pokušavaju uspostaviti paralelnu vlast, tzv. državu u državi na čelu s Ministarstvom branitelja, njihova propagandna aktivnost obuhvaća i širenje mržnje kao i relativiziranje zločina počinjenih u vrijeme NDH i za rata 1990-ih. U njihove ‘borbene’ aktivnosti uključene su i hajke na ‘izdajnike nacionalnih interesa’, a lovina su im kulturnjaci, ljudskopravaški aktivisti, pojedini mediji i drugi slobodnomisleći pojedinci koji se usude propitivati dominantnu interpretaciju Domovinskog rata i društvenih vrijednosti. Osim vlastitih internetskih medija, kao što su Portal.braniteljski-forum.com i Braniteljski-portal.com, u tim aktivnostima saveznici su im i ekstremno desni mediji s likovima poput Velimira Bujanca i Ante Prkačina.

U službenom registru Ministarstva uprave trenutno je 1176 aktivnih ‘braniteljskih i stradalničkih’ udruga. I dok se najveći broj njih bavi statutarno propisanim aktivnostima, poput pružanja psihosocijalne skrbi i drugih vrsta pomoći veteranskoj populaciji, dotle desetak njih, koje se predstavljaju kao krovne udruge iako zakoni ne poznaju takav termin, svako malo buče, bune se i postavljaju ultimatume. Članstvom najbrojnije od njih, kao što su HVIDRA pod vodstvom HDZ-ovog saborskog zastupnika Josipa Đakića, Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata (UHBDR), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata (UHDDR) i druge, nastale su još 1990-ih, kada ih je tadašnji državni vrh s Franjom Tuđmanom na čelu financirao u mnogo većem iznosu nego što je to danas slučaj. U ovom trenutku se iz proračuna za veteranske udruge, mimo ostalih povlastica (mirovine, invalidnine, vozni park, stipendije itd.), izdvaja oko 17 milijuna kuna, a njihove aktivnosti također se financiraju iz gradskih i županijskih blagajni. Primjerice, samo Grad Zagreb i Zagrebačka županija ukupno im godišnje dodijele još gotovo dva milijuna kuna. Ne računajući donacije koje ostvaruju mimo natječaja, nešto manje od dva milijuna kuna dobivaju i od Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije. Zahvaljujući novom Zakonu o hrvatskim braniteljima, donesenom krajem prošle godine, ministru je omogućeno i donošenje podzakonskih akata koji predviđaju da iznos koji isplaćuju regionalne i lokalne samouprave bude znatno veći.

Novim zakonom, kojim su im omogućena veća prava, zasigurno su najzadovoljniji ratni veterani što su niknuli ispod bespravno podignutog šatora na Savskoj 66. Na platou ispred Ministarstva branitelja prosvjedovali su pod vodstvom Đure Glogoškog, predsjednika Stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida I. skupine, Josipa Klemma i Dražimira Jukića, bivšeg predsjednika Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi (ZUV HGP), punih 555 dana, od 20. listopada 2014. do 27. travnja 2016. godine.

Ratni veteran Zoran Erceg, osnivač Facebook-stranice ‘Dosta je – ja vas se ne bojim’, kaže za Novosti da su šatorašima na značenju dali državni mediji koji su im podilazili i političari koji su im se dolazili pokloniti.

- Tadašnja SDP-ova vlada dopustila je organiziranje stranačke milicije HDZ-a i njen izlazak na ulicu. Hrvatska vlast dopustila je nekažnjeno blokiranje Zagreba kao i zastrašujući marš ljudi opasnih namjera u uniformama - kaže Erceg.

Domeće da su šatoraši, uz pomoć radikalno-desnog krila HDZ-a pod vodstvom Tomislava Karamarka, institucionalizirali svoje paramilitarno djelovanje postavljanjem Tome Medveda, jednog od njih, na mjesto ministra branitelja.

- Ovog časa njihova politika može putem hrvatskih institucija nametati svoju viziju kulture, sporta i drugih društvenih sfera, čime pomalo osvajaju javni prostor. Prije su šatoraši bili poluga desničarskih vlasti, a sada postaju ta ista vlast - govori Erceg.

Šatoraški prosvjedi izazvali su u jednom trenutku i nemali bijes građana pa su veterani pribjegli postavljanju plinskih boca na prometnicu, bez ikakvih sankcija. Taj primjer samo je jedan od mnogih koji je pokazao da zakoni za njih većinom ne vrijede. Takvi derogiraju čak i statute vlastitih udruga koji propisuju uvijek istu floskulu o ‘promicanju vrijednosti Domovinskog rata’.

- Takve udruge kao i udruge poput U ime obitelji, koje zapravo zagovaraju ograničavanje slobode i ljudskih prava, ne bi trebale biti financirane iz državnog proračuna. Ultimativno financiranje takvih udruga doprinosi transformaciji Hrvatske iz liberalne u iliberalnu, bolesnu demokraciju - kaže Bojan Glavašević, bivši pomoćnik ministra branitelja i aktualni zastupnik SDP-a, dodajući da institucionalne potpore takvim organizacijama utječu na nepovoljan položaj Hrvatske u različitim međunarodnim izvještajima.

Znakovit je primjer antićiriličnih prosvjeda, koje su 2013. pokrenule militantne veteranske organizacije, okupljene u Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Na tim prosvjedima posebno se istaknula već spomenuta Zorica Gregurić, koja je zbog razbijanja dvojezične ploče na zgradi vukovarske policije u rujnu 2014. osuđena na uvjetnu kaznu od tri mjeseca zatvora. Osim na šatoraškim prosvjedima, slavu među nacionalističkom desnicom stekla je predvodeći hajku protiv Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) u proljeće 2016. Dug je popis radnji kojima je impresionirala desne radikale. Primjerice, ljetos je, u trenutku kada su aktivisti Documente – Centra za suočavanje s prošlošću podigli kaznenu prijavu za zločine počinjene u akciji ‘Oluja’, organizirala prosvjed ispred Državnog odvjetništva. Godine 2015. potpisala je i peticiju kojom se od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović tražilo da se u službenu vojnu upotrebu uvede ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’. Njegovu skraćenicu ZDS iskoristila je i za naziv posljednje u nizu od četiri udruge, odnosno inicijative, koje koristi za legitimaciju svojih stavova.

Osim neformalne Koordinacije udruga hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, Gregurić je kao pozornicu za nastupe koristila i Udrugu zagrebačkih branitelja Vukovara, čija je skupština od osnivanja 2006., prema pisanju portala Forum.tm, održana samo jednom. Zbog neusklađivanja s novim zakonskim odredbama i pokretanja stečajnog postupka ta je udruga ugašena 22. studenoga 2016. Novu ‘nevladinu’ organizaciju, gotovo identičnog naziva – Udrugu zagrebačkih dragovoljaca branitelja Vukovara – osnovala je početkom 2017. godine. U registar Ministarstva uprave upisana je 20. veljače, odnosno na isti dan kada je predstavljena inicijativa filmaša ‘Puk’o nam je film’, protiv koje je Gregurić također glasno prosvjedovala.

Posljednju u nizu udruga, spomenuti ZDS (Zdrug državotvornih snaga), osnovala je također lani. Iako se u opisu udruge navodi da će se fokusirati na psihosocijalnu skrb i zdravstveno stanje veterana te brigu za ‘zdrav okoliš’, iz uvida u stranicu Zdrug.hr jasno je da Gregurić i ZDS koristi kao još jednu platformu za opetovane napade i promociju ‘vrijednosti’ koje zastupaju ikone radikalne desnice Marko Perković Thompson i saborski zastupnik Željko Glasnović. Potonjem je posvetila naslovnicu svog najnovijeg projekta: Integritasa, lista namijenjenog ‘svim Hrvatima u domovini i izvandomovinskoj Hrvatskoj’. Rad te udruge zasad se temelji na donacijama.

Radi se o konstantnom održavanju ratne mitologije s pripadajućim simboličkim i svakim drugim nasiljem koje provode vijeća čuvara revolucije, što je najtočnija definicija svih navedenih udruga – kaže Dragan Markovina

Nevjerojatan interes za hrvatsku kulturu Gregurić je pokazala i kada se pridružila inicijativi za odgađanje međunarodne manifestacije Noć kazališta, koja se prošle godine poklopila s Danom sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Tu je inicijativu bio pokrenuo Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91). Nakon hajke i žestokih pritisaka, Noć kazališta je pomaknuta sa 18. na 25. studenoga. Pavkoviću, bivšem osvjedočenom jugoslavenskom patriotu koji je malo prije olovnih 1990-ih u lokalnom Glasu Podravine pisao da ugled JNA treba sačuvati, a još ranije, inspiriran posjetom Kući cvijeća, kako treba odlučno nastaviti Titovim putem, ovoga puta zasmetali su srpski autori predstava. Taj bivši novinar specijalizirao se i za rušenje ‘komunističkih mitova’ pa tako u jednom tekstu piše da je u endehazijskom koncentracijskom logoru Danica u Koprivnici ubijeno tek 30 logoraša. Stoga i ne čudi što je njegova udruga ‘Velikim zlatnim srcem’ nagradila Jakova Sedlara, filmskog falsifikatora povijesti. Pavković je nedavno pokušao degradirati i Aleksandra Stankovića, voditelja emisije ‘Nedjeljom u dva’, agitirajući sa svojim radikalnim istomišljenicima da mu HRT ukine emisiju. Povod je bila Stankovićeva teza upućena gostu emisije, veteranu Predragu Mišiću, da je u Hrvatskoj osim agresije postojao i element građanskog rata. Pavković je prozvao Stankovića da mrzi nacionalne, kulturne i vjerske hrvatske identitete. Podsjetimo i da je Pavković nepravomoćno osuđen na sedam mjeseci uvjetnog zatvora zbog bludničenja nad 18-godišnjom djevojkom koja je preko student-servisa radila u njegovoj izdavačkoj tvrtki.

Zorica Gregurić nije jedina koja osniva paralelne organizacije koje služe kao platforma za napade na neistomišljenike. Osnivaju ih i pojedini čelnici ogranaka Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata (UHDDR), jedne od veteranskih organizacija najizdašnije financiranih iz državnog i lokalnih proračuna. Pritom im problem ne predstavlja činjenica da se na njihovom čelu sve do lipnja 2017. nalazio već tada pravomoćno osuđeni ratni zločinac Tomislav Merčep. Njega se teretilo i za nezakonito raspolaganje sa 1,1 milijun proračunskih kuna koje su s računa UHDDR-a 1999. preusmjerene nogometnom klubu Hrvatski dragovoljac Stjepana Spajića. Presudom zagrebačkog Županijskog suda iz 2008. Merčep je oslobođen, a branio se činjenicom da je u Statutu UHDDR-a stajalo da će ta udruga novčano pomagati klubove koji nose ime Hrvatski dragovoljac. Iako se u statutu više ne nalazi sporna odredba, njime se ipak i dalje propisuje kako službeni grb UHDDR-a, znakovito – počinje prvim bijelim poljem. Gotovo identičan grb ima i Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata, kojom od 2002. predsjeda pukovnik Zvonko Milas, predstojnik Državnog ureda za Hrvate izvan RH.

Prema podacima županijskih podružnica UHDDR-a o evidenciji članstva na području cijele Hrvatske, ta udruga ukupno ima čak 302.176 članova. Međutim, naš izvor blizak Ministarstvu branitelja, koji je želio ostati anoniman, tvrdi da je riječ o fiktivnom broju članova, kao i da Merčep iz zatvora i dalje rukovodi aktivnostima udruge.

Najglasniji je riječki ogranak UHDDR-a kojim predsjeda zamrznuti član HDZ-a Mile Biondić, dok mu otac Ivan Biondić obnaša dužnost glasnogovornika i ‘stručnog savjetnika’. Biondićev je ogranak poznat po prosvjedima protiv obilježavanja Dana ustanka naroda Hrvatske u Srbu, kao i komemoracije za žrtve logora Jadovno, gdje su u suradnji s UHDDR-om Bilaja-Gospić 2013. podigli spomen-ploču ustaši Stjepanu Devčiću. U više navrata prosvjedovali su i protiv kazališnog redatelja Olivera Frljića. Njegovu predstavu ‘Aleksandra Zec’ Biondić je nazvao ‘povijesnom krivotvorinom’, a u suradnji s proustaškim A-HSP-om Dražena Keleminca i navijačima Armade sudjelovao je i u organizaciji prosvjeda protiv održavanja antiratne tribine na 20. godišnjicu ‘Oluje’ u riječkom HNK-u, koji je rezultirao fizičkim napadom na najmanje tri osobe.

Imena oca i sina Biondića pojavljuju se u još dvije udruge: neformalne Koordinacije braniteljskih udruga Bastion Vukovar, u kojoj Biondić stariji obnaša dužnost koordinatora, i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dijaspora (HAZUD), kojoj je jesenas, kako su se požalili, odbijena službena registracija, a u kojoj ponovno predstavlja glasnogovornika. Pod ovim udrugama otac i sin organizirali su čitav niz događaja s antisrpskim predznakom, kao i pokušaj postavljanja spomen-ploče na rodnu kuću ustaškog zločinca Jure Francetića ljetos u Otočcu.

Za Koordinaciju braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’, koji su neki branitelji koristili u Domovinskom ratu, ‘čist je kao suza’ jer, prema njihovoj interpretaciji, pod njim nisu proganjani ljudi po vjerskoj, rasnoj ili nacionalnoj osnovi niti je bilo koji pripadnik HOS-a optužen za ratni zločin u RH ili BiH. Taj pozdrav za njih u Domovinskom ratu simbolizira vojničku stegu, junaštvo, čovjekoljublje i borbu protiv tadašnjeg velikosrpskog fašizma. Lanjskog ožujka podnijeli su kaznenu prijavu protiv trojice kolumnista tjednika Novosti, navodeći da svojim tekstovima šire mržnju i netrpeljivost prema hrvatskom narodu i državnosti. Iznesene lažne i zlonamjerne tvrdnje preuzete su iz materijala koje je ranije fabricirala udruga U ime obitelji Željke Markić, selektivno i van konteksta citirajući tekstove autora Novosti, s namjerom da ih označi kao državne neprijatelje i nacionalne izdajnike te izazove animozitet u javnosti prema njima i listu za koji pišu. Animozitet su pokazali i prema lingvistkinji Snježani Kordić koju su, nakon donošenja prošlogodišnje Deklaracije o zajedničkom jeziku koju je sastavilo više od trideset lingvista i drugih stručnjaka iz Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore, optužili za agresiju na hrvatski jezik, državu, teritorij i narod. Vrhunac svoje agresije nedavno su usmjerili protiv saborske zastupnice SDSS-a Dragane Jeckov, koja se kolegama u Saboru obratila na ekavici.

Ideološki im je bliska udruga Žena u Domovinskom ratu – Zadar pod vodstvom Ivane Haberle, koju javnost pamti po verbalnom napadu na upraviteljicu veteranske bolnice u Kninu, liječnicu Anku Vujnović, koju je optužila da je ‘tijekom rata skrbila za pripadnike agresorske vojske’. Lažno su prijavile i djecu iz Bobote da su na Danu ustanka u Srbu recitirala krvoločnu pjesmu. Svoje šovinističke stavove u najmanje dva navrata ispoljile su i na glavnom zagrebačkom trgu: u listopadu 2016. organizirale su skup potpore Zlatku Hasanbegoviću, a u veljači 2017. antisrpski prosvjed ‘Hrvatski antifašizam kroz čudnovate zgode šegrta fašizma – Vojislava i Milorada’ (Stanimirovića i Pupovca, op. a).

Takvim neodgovornim odnosom i jako lošim radom hvidra je gubila svoje članove. Nitko nama, hrvatskim ratnim veteranima, nije nanio veću štetu od izdajnika iz naših redova – ističe Zoran Erceg

Demonstriranjem takve moći, evidentno je da se spomenute radikalne udruge pretvaraju u avangardu ili, kako politolog Dejan Jović piše u svojoj knjizi ‘Rat i mit’, u neku povlaštenu klasu koja ima posebna prava zato što je stvorila Hrvatsku. Dragan Markovina, predsjednik Nove ljevice, kaže za Novosti da po tom pitanju nije riječ ni o kakvom ekscesu, nego o državnom programu koji su čak i obje SDP-ove vlade održale na životu.

- Radi se o konstantnom održavanju ratne mitologije s pripadajućim simboličkim i svakim drugim nasiljem koje provode vijeća čuvara revolucije, što je najtočnija definicija svih navedenih udruga. Ni u što država posljednjih 25 godina nije uložila više energije doli u održavanje ratnih narativa - govori Markovina.

Bojan Glavašević smatra pak da je jačanju militarističke atmosfere posljednjih godina doprinijela činjenica da je HDZ pod vodstvom Karamarka širom otvorio prostor političkog mainstreama radikalnim klerikalnim i nacionalističkim skupinama. Pritom ne umanjuje ni odgovornost vlastite stranke.

- Vlada koju je vodio SDP nije prepoznala problem u njegovom nastanku. I ne samo da nije pravovremeno reagirala, nego ih je djelomično i emancipirala kao ravnopravne dionike političkog procesa. Sada, u kontekstu duboko narušenog povjerenja u političke institucije, problem je eskalirao do te mjere da će njegovo rješavanje biti mnogo teže - tvrdi on.

Tom stanju nedvojbeno je pridonio bivši SDP-ov gradonačelnik Splita Ivo Baldasar koji je 2014. otkrio spomenik zloglasnoj IX. bojni HOS-a ‘Rafael vitez Boban’ čiji je ratni zapovjednik bio Marko Skejo. Udruga dragovoljaca 9. bojne HOS-a ‘Rafael Vitez Boban’, čiji je Skejo član, dio je Saveza udruga dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga (SUDHOS) koji vodi Borislav Barišić, a spomenimo da je ‘Rafael vitez Boban’ lani sufinanciran iz proračuna Splitsko-dalmatinske županije. Zagrebački član Saveza, UDHOS-Zagreb, krajem 2016. postavio je spomen-ploču s ustaškim pozdravom u Jasenovcu. Valjda je to u skladu sa Statutom udruge u kojem piše da im je cilj ‘promicanje i očuvanje vrijednosti Domovinskog rata’. Bilo kako bilo, HOS-ovcima valja odati priznanje na dugogodišnjem nastojanju za rehabilitacijom ustaškog pozdrava, ali i drugih vrijednosti endehazijskog režima. Spomenuti Skejo svoje je bojovnike otvoreno nazivao ustašama, a proljetos je s natpisom ‘Sotono odlazi iz našeg grada’ prosvjedovao protiv izvođenja Frljićeve predstave ‘Naše nasilje i vaše nasilje’ na Marulićevim danima. Premda je, kako su Novosti već pisale, triput osuđen na uvjetne zatvorske kazne za izvlačenje novca, protupravnu naplatu i utaju poreza, a država je protiv njegove tvrtke dobila i spor vrijedan 4,6 milijuna kuna zbog neovlaštene eksploatacije rudnika, našao se u ulozi tvrdog pregovarača o sudbini ploče u Jasenovcu.

Osim Skeje, zbog gospodarskog kriminala je ljetos na godinu dana zatvora nepravomoćno osuđen i Josip Klemm. Zagrebački Županijski sud presudio je da je kao odgovorna osoba tvrtke Klemm sigurnost naložio da se raznim tvrtkama plati 90 računa u ukupnom iznosu od 2,9 milijuna kuna za usluge koje nikada nisu obavljene. Da je vrlo unosno biti članom radikalnih veteranskih udruga podsjeća i Markovina, koji iznosi primjer splitske podružnice HVIDRA-e.

- U Splitu takve strukture drže gotovo sve unosne aktivnosti: od atraktivnih lokacija restorana i štekata na javnim površinama, preko glavne taksi-službe, do onoga što se razumnom čovjeku čini nezamislivim. Naime, sve do prije dvije godine Grad Split je privatnoj firmi HVIDRA d.o.o. delegirao naplatu dobrog dijela javnih parkirališta, pauk-službu te toplane. To je rezultiralo raspadom sustava grijanja i eliminacijom centralnog grijanja, čiju skupu naknadu više nitko nije želio plaćati. Nedavno je Grad pak platio pet milijuna kuna za kupnju tvrtke HVIDRA, inkorporiravši je u gradsku firmu Split parking. Drugim riječima, Grad je platio ozbiljan novac za javne površine i usluge, koje su svakako njegove - govori predsjednik Nove ljevice.

Zoran Erceg uvjeren je da je upravo HVIDRA prva veteranska udruga koja je ‘zloupotrijebila ogromna novčana sredstva baš zato što je imala tretman državne udruge s povlaštenim položajem i državnom pravom zaštitom koju joj je dodijelio Tuđman’.

- Na žalost opće braniteljske populacije, neki bivši branitelji u HVIDRA-i su vrlo brzo otkrili domišljate načine kako sudjelovanje u radu udruga pretvoriti u osobnu materijalnu korist. Takvim neodgovornim odnosom i jako lošim radom HVIDRA je gubila svoje članove, ratne vojne invalide koji nisu htjeli imati posla sa samovoljom pojedinaca i kršenjem zakona - kaže on i dodaje da je zbog istih razloga prije 20-ak godina napustio tu udrugu.

- Nitko nama, hrvatskim ratnim veteranima, nije nanio veću štetu od izdajnika iz naših redova - poentira on.

Premda sve nabrojane veteranske udruge zbog već spomenute logističke podrške čine jednu od najmoćnijih društvenih skupina, njihove društvene aktivnosti često ne odobravaju druge, daleko brojnije ratne udruge. Dok Erceg smatra da na hrvatskoj političkoj sceni nedostaje jaka osoba koja ima petlje za njihovo smirivanje, ponašanje radikalnih ratnih udruga ne odobrava ni većina građana, o čemu govore i brojni komentari na internetskim portalima. Posljednji u nizu pojavili su se neposredno nakon obilježavanja treće godišnjice šatoraškog prosvjeda u zagrebačkoj Savskoj lani u listopadu, koji je ministar Medved nazvao dostojanstvenim. ‘Nije li ministar nazočio ovoj sramoti? Mene, hrvatskog branitelja je sram jer dozvoljavam da u moje ime ucjenjujete i držite u okovima cijelu Hrvatsku…’, ‘Vi ne predstavljate nas – prave i poštene branitelje, vašem domoljublju je cilj steći što više materijalnih dobara – evo uskoro vam i stižu, uspjeli ste to izboriti u šatoru’, samo su neki od komentara.

Ministar Medved, zajedno s ministrom obrane Damirom Krstičevićem i potpredsjednikom Sabora Milijanom Brkićem, bio je prošlog mjeseca na komemoraciji za Slobodana Praljka koju je u Koncertnoj dvorani Lisinski organizirala udruga Hrvatski generalski zbor. Na čelu Zbora je bivši ministar obrane i umirovljeni general Pavao Miljavac, a uz spomenutog Rojsa tu su i Ante Roso, Markica Rebić, Davor Domazet Lošo, Miroslav Tuđman i brojni drugi. Ta je udruga, koja naročito uporno gura svoje ‘vrijednosti’ u školski sustav, svojevremeno je odala počast Ivanu Koradeu koji je, prije nego što je presudio sebi, ubio pet ljudi, a službenu delegaciju poslala je i na sahranu ratnog zločinca Dinka Šakića, zapovjednika ustaškog logora Jasenovac.

Naš sugovornik Dragan Markovina za kraj kaže da ne vidi nijedan razlog zbog kojeg još uvijek imamo Ministarstvo branitelja. Smatra da su sva pitanja veteranske problematike rješiva unutar ostalih ministarstava.

- Ne trebam posebno napominjati da postoji čitav niz ljudi koji su ratovali i nastavili normalno živjeti. Na koncu, to što ovakve udruge svojim djelovanjem tjeraju slobodnomisleću omladinu iz zemlje prije doživljavam kao cilj nego kao posljedicu. Naime, što je manje slobodnih i neopterećenih ljudi, njihova dominacija je dugoročno održivija. Oni se neće smiriti dok ne ugase i posljednji trag slobode u društvu - zaključuje Markovina.

1/4