Svjetski kralj čelika Lakšmi Mital dočekan je prije 12 godina u Bosni i Hercegovini kao neka vrsta spasitelja, kakve obično prizivaju sve uboge postsocijalističke zemlje. Prije negoli je obnovio proizvodnju u Zenici i popratnim radnim jedinicama, doduše, izbila je afera uslijed njegova neobaziranja na ratnu povijest rudnika Omarska kraj Prijedora, bivšega koncentracijskog logora iz kojeg je britanski novinar Ed Vulijami prvi odaslao jezovite snimke izmučenih logoraša na žičanoj ogradi. Mitalovi ljudi javno su tad priznali da ne žele nikakvih spomen-obilježja stradanja zatočenih Bošnjaka i Hrvata, jer bi to moglo smetati njihovim tamošnjim radnicima, mahom Srbima. Ali nije se zadugo činilo da je kompanija Arselor Mital spremna izlaziti ususret ikakvom više radništvu, osim tamo gdje to nju samu baš ništa ne košta, poput slučaja Omarske. Dvije godine kasnije pokrenuta je konačno proizvodnja čelika u Zenici, a sve potom pisat će se kao nepopustljiva povijest trovanja lokalnog naroda upravo sumanutim emisijama štetnih plinova i čestica. Jasno, uime profita koji je britansko-indijskog tajkuna doveo na sam vrh liste najbogatijih ljudi svijeta, s desecima milijardi dolara imovine.
U međuvremenu je broj radnika u zeničkoj željezari, njegovu glavnom bosanskohercegovačkom pogonu, spao na oko tri tisuće. To je u Zenici osnovna industrija koja je prije rata upošljavala 25 tisuća ljudi, ali je i jedna od najvažnijih u Bosni Hercegovini uopće. U odnosima moći koji su ovdje posrijedi to pak znači da su preostali radnici, kao i njihove obitelji, pa i čitav grad, u stanju ucijenjenosti. Prema izvještajima sindikalista, uz više miniranih štrajkova i svakodnevni mobing, prijetnje otkazom zbog tužbi za neplaćeni rad postale su uobičajene.
Ipak, najizrazitija prijetnja svim Zeničanima jest enormno onečišćenje zraka, tla i vode. Smatra se da je od pokretanja čeličane 2007. godine gotovo udvostručen broj malignih oboljenja u Zenici; prednjače razni tipovi raka respiratornog trakta. A prije mjesec dana iz Ljekarske komore Federacije BiH upućen je poziv na, doslovno, iseljavanje življa ili hitno poduzimanje zaštitnih mjera u vidu ugradnje primjerenih pročistača na kritičnim mjestima.
Na internetskoj stranici udruge Eko forum Zenica ističu se podaci o koncentraciji sumpor-dioksida na jednome mjernom mjestu u gradu. Navodi se da, prema propisima Federacije BiH, ne smije biti više od tri prekoračenja dnevnih prosjeka od 125 mikrograma po metru kubnom u toku jedne godine. No 2011. utvrđeno je 179 prekoračenja, 2012. čak 194, a 2013. njih 173. Prošle godine Arselor Mital iskazao se rekordno: već u prvih šest mjeseci zabilježeno je 131 prekoračenje. Svejedno, kompanija je nedavno prijavila zapanjujuće podatke o smanjenju emisije na strateškim pogonima, primjerice Koksari iz čijeg su dimnjaka 2012. godine ispuštene 2842 tone sumpor-dioksida, a 2013. svega 557 tona. Izvještaj je ovjerila jedna privatna agencija iz Sarajeva, ali nadležni Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH nije ga prihvatio. Fond argumentira da na predmetnim pogonima 2013. nije bilo tehničkih zahvata s ciljem smanjivanja emisije, niti je proizvodnja u međuvremenu smanjena, a nije se popravila ni kvaliteta zraka. Treba navesti da Arselor Mital inzistira na tezi da su za nekvalitetan zenički zrak kriva ustvari mnogobrojna sumnjiva kućna ložišta, jer se izuzetno puno ljudi tamo grije najjeftinijim, ekološki pogubnim ugljenom. Ta tvrdnja samo je manjim dijelom točna, znamo li da isto gorivo koriste stanovnici većine bosanskih gradova na pozicijama reljefno sličnim zeničkoj, pa nemaju ni približno tako loš zrak.
No reakcija Fonda za zaštitu okoliša usamljena je mjera u tretmanu Arselor Mitala po državnim, odnosno federalnim institucijama. Propusta ima napretek: pretprošle godine kompanija nije realizirala 12 mjera za smanjenje onečišćenja, definiranih okolinskim dozvolama. Primjer je neugrađivanje sistema za sekundarno otprašivanje na konvertorima u BOF Čeličani ili sistema za besprašinsko istiskivanje koksa u pogonu Koksara. O potonjem se kompanija izjasnila da bi ga mogla realizirati do 2020. godine, mada je rok prema okolinskoj dozvoli istekao još lani.
Krajem protekle godine isteklo je pet dozvola za rad pojedinih pogona: Visoka peć, BOF Čeličana, Kovačnica, Valjaonice i EAF 100T. Bez obzira na to, Arselor Mital nastavlja s proizvodnjom, jer državna tijela iskazuju već kroničnu nevoljkost da takvom bezočnom poslovanju stanu na kraj. Kao što je predsjednik Eko foruma Samir Lemeš izjavio u prosincu za portal Bilten, krivnja Arselor Mitala dolazi tek na kraju, dok je prije njega za ovakvo stanje odgovorno više nadležnih javnih adresa.
Zato je Eko forum najavio tužbe protiv federalne inspekcije, federalnog Ministarstva okoliša i turizma, Općine Zenica, poduzeća koja mjere kvalitetu zraka, autora lažiranih studija, pa tek onda samog Arselor Mitala. Uostalom, po Lemešovim riječima, federalna vlada uopće ne provjerava poštuje li se ugovor o dokapitalizaciji kompanije u pogledu investicija i zaštite okoliša, a Kantonalni zavod za javno zdravstvo izbjegava objavu podataka o zdravlju stanovništva, baš kao da je riječ o širokoj zavjeri ili korumpiranosti. Tako ne mora biti u doslovnom smislu ili barem ne po svim nabrojanim razinama, od voditelja pogona u Zenici koji provode obespravljivanje radnika, do najviših vladinih službenika. Zbog nešto skupljih neophodnih ulaganja za smanjenje onečišćenja, naime, Lakšmi Mital mogao bi zaključiti da mu se tamo više ne isplati ostati. Jasno je što bi to značilo za opustošenu privredu čitave BiH i nije daleko od istine pretpostavka da vlasti zapravo nemaju puno izbora, a svakako ne bez cjelovite i progresivne razvojne strategije na planu integralne ekonomske politike, no koja bi na prvo mjesto stavila socijalni i okolišni aspekt.
Poslovanje Mitala u svijetu ukazuje na sklonost politički slabijim državama ili makar onima s nezaštićenim tržištem rada i robe. Riječ je o BiH, Ukrajini, Rumunjskoj, Kazahstanu, Južnoafričkoj Republici, Indiji, Kini i često kupnji upropaštenih pogona za koje se dobivaju povoljni bankovni krediti i poticaji, a horizont očekivanja lokalne zajednice više je nego minimaliziran. Mitalovu ekspanziju prate drastična kršenja radničkih prava i zagađivanja okoliša te afere poput one kad je britanski premijer Toni Bler pismom zatražio od rumunjske vlade da britanskom tajkunu proda željezaru u Galatiju. Rumunjskoj je neuvijeno obećan lakši pristup Europskoj uniji, tajkun je donirao Blerovu Laburističku stranku sa 250 tisuća dolara – sve je otkriveno, ali je Mital i dalje tamo.
