Irma Vep (HBO Max)
Filmski su serijali početkom 20. stoljeća emitirani u kinima i bili su izrazito omiljeni kod publike, a jedan je od najpopularnijih bio je serijal nijemih kriminalističkih filmova "Les Vampires" iz 1915., francuskog redatelja Louisa Feiulladea. Danas ga smatraju utemeljiteljem trilera kao žanra, na čije su se tehnike oslanjali Alfred Hitchcock i Fritz Lang, a u deset epizoda "Vampira" ispričao je pripovijest o novinaru koji pokušava raskrinkati opasnu bandu kriminalaca predvođenu tajanstvenom ženom imena Irma Vep (anagram od Vampire), koju je odigrala Musidora, cijenjena francuska glumica, redateljica i spisateljica. Nekoć prezren od kritike, "Les Vampires" je u suvremenoj filmskoj kritici stekao kultni status, pa je 1996. redatelj Olivier Assayas odlučio snimiti hommage "Irma Vep", u kojem je glavnu ulogu odigrala njegova tadašnja supruga Maggie Cheung, a ove se godine poigrao reciklažom vlastitog filma u istoimenoj seriji za HBO. U njoj pratimo snimanje te nove serije u Parizu i sve peripetije s osebujnim glumcima i samim neurotičnim redateljem, koji se u međuvremenu razveo pa glavnu ulogu više ne igra njegova bivša supruga. Nova je Irma Vep mlada holivudska zvijezda Mira (Alicia Vikander), umorna od uloga superheroina u blockbusterima i željna ostaviti nekakav umjetnički trag u kinematografiji. Osim što je u svom postmodernističkom filmskom metajeziku silno zabavna, jer je autoreferentna i kolažira snimke izvorne serije, njezino rekreiranje, ali i svu međuljudsku dramu koja se događa na setu i izvan njega, najnovija "Irma Vep" je istovremeno i ozbiljna meditacija o stanju suvremenog filma i televizije, pa i komparativna analiza američkog i evropskog pristupa filmskoj umjetnosti, nekoć i danas. Likovi u njoj vode i sasvim konkretne rasprave o streaming servisima koji zatiru kino, o industriji zabave kojom upravljaju algoritmi, o serijama koje su istisnule film, sadržaju koji je pojeo formu i recepciji koja danas više ne mari za umjetnost, nego traži eskapizam i razbibrigu u lakoprobavljivom sadržaju bez ikakve supstance. Lik redatelja stoga kategorički tvrdi da ne snima seriju, nego dugačak film u nastavcima, podilazeći publici formatom kojim joj želi podvaliti umjetnost, a Irma Vep time ulazi u kanon metafikcije kao duhovita i pametna lamentacija o kinematografiji i nostalgični vapaj za povratkom u neka sretnija vremena.
Only Murders in the Building (Hulu, Disney+)
Prošlogodišnja hit-serija koja je osvojila sve generacije vratila se s novom sezonom koja je još mrvicu zabavnija od prethodne. Razulareni trio fanatičnih ljubitelja true crime podcasta u prethodnoj je sezoni rješavao stvarno ubojstvo u svojoj rezidencijalnoj zgradi na Mahnattanu, pretačući svoje urnebesne dedukcije u vlastiti amaterski podcast. Istovremeno jedni su drugima tajili neke stvari, što je stvorilo prekrasnu strukturu misterija u misteriju i gledatelju omogućilo angažman. Njihove detektivske akcije rezultiraju rješavanjem slučaja koji je policija otpisala kao samoubojstvo, pa im to donosi trenutačnu slavu, ali i neka nova iskušenja i rivale u misteriju koji se ovoga puta tiče i njih samih. Iako je serija već u startu šarmirala duhom starog New Yorka, utjelovljenog ponajviše u likovima glumca koji živi na staroj slavi i propalog brodvejskog redatelja mjuzikla, ali i situiranjem priče na povijesnu lokaciju Upper West Sidea koja se u seriji zove Arconia (a u stvarnosti Belnord), uspjeh može zahvaliti mudrom prelaženju svih granica i spajanjem naizgled nespojivog. Ona je istovremeno i starinska i postmoderna, i komedija uz koju se može naglas hihotati i klasični noir whodunnit u koji se treba pomno udubiti, i parodija i hommage true crime žanru, i intermedijalni eksperiment koji povezuje televiziju s internetskim podcastom i radijem. Komotno bi mogla funkcionirati i kao true crime podcast i kao radio-drama, ali bila bi šteta da se ne vidi sjajna gluma ekspresivnog Martina Shorta, smrtno neozbiljnog Steva Martina i milenijalski smorene Selene Gomez, kao i ostatka glumačke ekipe. Toplina kojom serija obiluje proizlazi iz lakoće stvaranja bliskosti među naizgled nespojivim generacijama boomera i milenijalaca, a humor upravo iz tog generacijskog sudara. Arconia, čija je fiktivna povijest u ovoj sezoni glavni izvor misterija, postaje praktički jedan od likova, kako i priliči zgradi koja i u stvarnosti već više od stoljeća puni naslovnice raznim skandalima. Notorna je postala 1978. kad je u pobuni protiv najnemarnije stanodavke grada tisuću i pol stanara započelo najduži američki štrajk neplaćanja stanarina koji je potrajao čak šesnaest godina. U Belnordu su uvijek živjeli veliki umjetnici i zvijezde, što se u seriji naglašava urnebesnim cameo ulogama Stinga i Amy Schumer, pa je njihova prisutnost doprinosila stvaranju mita o zgradi koji se i nalazi u podtekstu ove zabavne serije koja u drugoj sezoni raspleće pseudopovijest Arconije.
The Bear (Hulu)
Nova ljetna drama autora Christophera Storera, koju je među ostalima producirao i Hiro Murai, donosi nam osam vratolomnih epizoda najautentičnijeg, gotovo naturalističkog prikaza restoranskog života. Priča se vrti oko talentiranog mladog kuhara Carmena (Jeremy Allen White, proslavljen ulogom Lipa u seriji "Shameless"), koji se kalio u najprestižnijim svjetskim restoranima, pa se nakon bratove smrti vratio u Chicago voditi obiteljski restoran sendviča koji mu je ovaj ostavio u nasljedstvo. Restoran, kao i mnogi drugi nakon pandemije, grca u dugovima pa Carmen grozničavo pokušava spasiti obiteljsku baštinu, noseći se istovremeno s vlastitim traumama zbog bratove smrti i posljedicama stresnog i kompetitivnog života vrhunskih kuhara u novomilenijskoj foodie kulturi. Rad u industriji hrane stresan je i naporan čak i u najorganiziranijim kuhinjama, a kamoli u kaotičnoj kvartovskoj sendvičari, a kaotičnoj autentičnosti te atmosfere doprinosi strahovito brz ritam polusatnih epizoda. Kroz osam se epizoda, zbog realistične kamere i nabrijane montaže brzih, kao satarom nasječenih rezova kratkih i krupnih repetitivnih kadrova stvara osjećaj tjeskobe i hitnosti, pa se gledatelj može saživjeti sa stresom kroz koje prolazi Carmen, ali i njegovi radnici ogrezli u svoje intimne drame. U priči se tematizira i utjecaj takvog visokostresnog radnog okruženja na mentalno zdravlje i povezanost s ovisnošću o raznovsrnim legalnim i ilegalnim drogama, što je fenomen koji se u industriji hrane pojavio s internetom, a razvijao usporedo s društvenim mrežama i online recenziranjem. Gledajući taj surovi prikaz teško je ne zapitati se zašto bi se tim kaotičnim poslom itko normalan želio baviti, no nakon hipnotičnih, prekrasnih krupnih kadrova pripremanja hrane, koju ekipa iz "The Beara" s ljubavlju pretvara u najfiniji sendvič za nekog klinca gejmera, postaje jasno da je to zapravo priča o strasti koju svakako treba gledati, ali nipošto na prazan želudac.
