"Gore je, mnogo gore nego što mislite", tako urednik New Yorkera David Wallace-Wells započinje uvodno poglavlje svoje metastudije o učinku klimatskih promjena u nadolazećim desetljećima na naš planet. Koristeći jezivo jednostavan jezik kroz 18 poglavlja s uznemirujućim naslovima kao što su "Glad", "Utapanje", "Klimatski sukob" i "Etika na kraju svijeta" sumira brojne istraživačke radove, projekcije, statistička predviđanja i ekonomsku štetu koju će nam donijeti (i već donose) klimatske promjene. Mekana naracija ostavlja dojam da se radi o priči za opuštanje u nekoj od aplikacija za nošenje sa stresom, a ne o sustavnoj studiji onoga što vodi u "stoljeće pakla" za ljude i ostala živa bića na planetu.
Pariškim sporazumom iz 2015. velika većina država obavezala se da će smanjiti emisije stakleničkih plinova i poduzeti mjere za ograničavanje rasta globalne prosječne temperature ispod 1,5 stupnja Celzijeva. No dosad smo planet zagrijali 1,1 stupnja, a nastavimo li ovim tempom ne ginu nam puna dva stupnja, puno prije nego što se to očekuje. Posljedice su sljedeće: do 2030. udvostručit će se cijene hrane.
Jedna njemačka longitudinalna studija otkrila je da su se populacije kukaca smanjile za tri četvrtine otkako su počela mjerenja. Osim što nestaju oprašivači o kojima ovisimo, na djelu je kaskadni učinak, poput domina koje padaju jedna za drugom. Ptići sjenica u Engleskoj ugibaju u gnijezdima jer ih roditelji nemaju čime hraniti. I tako dalje u spirali.
To je situacija danas, a 2100. godinu započet ćemo s vjerojatno četiri stupnja toplijom Zemljom, što znači stotine milijuna izbjeglica, nenastanjiv ekvatorski pojas, ekstremne oluje, požare i suše (boljka našeg podneblja), pandemije i komarce koji šire malariju po Kopenhagenu i Chicagu.
Daljnja upotreba fosilnih goriva dovela bi do aktivacije raznih mehanizama povratne sprege koji bi onda dodali još četiri stupnja, planet bi izgubio sposobnost formiranja oblaka… i to bi vjerojatno bio kraj života, barem ljudskog. "Nenastanjiva Zemlja" naslov je ovog djela.
Sve navedeno zvuči kao kataklizma biblijskih proporcija pa i autor otprilike na polovici knjige, usred "Elemenata kaosa", pohvaljuje čitateljevu hrabrost što je izdržao dotle. Ljudi posežu za zadivljujućim brojem mehanizama samoobmane u odnosu na pobrojane katastrofalne scenarije. Zato ih je autor krenuo popisivati redom, tek zagrebavši drugo slovo abecede.
Lakše žalimo polarne medvjede svedene na kost i kožu i opečene koale, naše kolateralne žrtve. Wallace-Wells objašnjava da u ljudskoj svijesti ne postoji prikladna analogija za opisivanje klimatskih promjena. One nama najbliže dolaze iz domene teologije i mitologije, a sveukupnost klimatskih promjena neshvatljiva je na individualnoj razini. Zato Wallace-Wells poseže za pojmom Timothyja Mortona "hiperobjekt", koji označava koncepte koji se opiru antropocentričnim predodžbama vremena i prostora. Ili kako bi rekao autor: riječi nas ovdje izdaju, a činjenice su "histerične".
Popularno-kulturnim prikazima zagrijavanja zasad izmiče uspješno ekranizirati dramu u kojoj su ljudi i počinitelj i žrtva. Izuzev četiri knjige "Klimatskog kvarteta" norveške spisateljice Maje Lunde, Apple TV ove je godine izbacio sumorne "Extrapolations", antologijsku seriju u osam nastavaka o budućnosti svijeta između 2037. i 2070. Za očekivati je da će takvih sadržaja biti više.
"Nenastanjiva Zemlja" sablasno je ilustrirana. Na mliječno-bijeloj naslovnici, ispod autorova imena, vidimo jednog mrtvog bumbara. No David Wallace-Wells u pogovoru se usuđuje izraziti oprezni optimizam. Kaže da desetljeća koja su pred nama nisu određena studijama o kojima piše u svom djelu.
Čovječanstvo može (i hoće) odrediti kakva će mu budućnost biti. Znanje nam je nadohvat ruke, projekcije su jasne, ali nedostaje političke volje i masovnijeg angažmana s obzirom na klimatske promjene. Ova je knjiga više nego prikladno štivo za osvještavanje laika o svemu što te promjene jesu i što nam donose.
