Organizacija Organ Vida u Galeriji Miroslav Kraljević 24. septembra otvara izložbu "Prepredene fikcije". O kakvoj je izložbi riječ?
Izložba je dio ovogodišnjeg off festivalskog programa koji smo, kao Organ Vida, koncipirali Lovro Japundžić, Lea Vene i ja. Program se tematski nadovezuje na prošlogodišnje 11. izdanja festivala Organ Vida u okviru kojeg smo se bavili transformacijom polja vizualne kulture i umjetnosti uslijed razvoja novih tehnologija. Radovi zastupljenih umjetnica – Farah Al Qasimi, Ilana Harris-Babou i Stefanie Moshammer – također istražuju kontradikcije, ali i estetički potencijal tih polja.
Recite nam nešto o umjetnicama i njihovom polju umjetničkog djelovanja?
Sve tri umjetnice tematiziraju potrošačku kulturu, no istovremeno računaju s ograničenosti kritike koja se toj kulturi može uputiti iz umjetničkog konteksta. Zato se okreću humoru i groteski. Ilana Harris-Babou tako parodijski uprizoruje beauty vlogericu da bi naglasila apsurdnost raznoraznih trendova ljepote i podcrtala činjenicu da mnogi za njih nemaju ni vremena ni novca. Farah Al Qasimi pak poseže za žanrom reality showa da bi predočila kontradikcije kulturnog života na području Ujedinjenih Arapskih Emirata koje proizlaze iz premreženosti lokalne tradicije, afektivnih ostataka kolonijalne prošlosti i zapadnjačkog konzumerizma. Stefanie Moshammer se hvata ukoštac s fenomenom brze mode. U Galeriji Miroslav Kraljević predstavit će prostornu instalaciju i fotografije koje vizualno simuliraju modni editorijal, no ulogu modela preuzet će odbačena odjeća i obuća. Radovi se na širem planu bave pitanjima svakodnevnog i popularnog te njihovog odnosa s umjetnošću, odnosno to što na svojevrstan način proširuju poimanje toga što uopće može biti tema umjetničkog rada. Preispituju kako popularnom pristupiti kritički, ali ne i snishodljivo.
Pored izložbe organizirate i jednodnevnu konferenciju?
Konferenciju organiziramo u partnerstvu s udrugom Kurziv, a održat će se 25. oktobra u kinu Kinoteka. Program objedinjuje umjetnike i umjetnice, kritičare i kritičarke te kustose i kustosice koji se kritički bave suvremenom digitalnom kulturom. Izlaganja su podijeljena u dva bloka. U prvom je fokus na digitalnim i tiskanim časopisima/platformama – Fotograf, Šum i Gruppe – za koje smatramo da promiču inovativne kritičke i teorijske pozicije. Namjera nam je preispitati kako se one odnose prema tradicionalnoj kritici, odnosno zašto je baš ove i slične prakse postepeno istiskuju. U drugom dijelu programa predstavit ćemo umjetničke kolektive – Feminist Collective With No Name i Vokalno-kustoski sindrom koji djeluju na razmeđu umjetnosti, umjetničke kritike i kustoskih praksi. Ti su nam kolektivi zanimljivi jer se u svom radu podjednako bave kritikom umjetničkog sistema i preispitivanjem kolektivnih metoda rada. Programom želimo pokazati da se najzanimljivije umjetničke, kritičke i kustoske prakse odvijaju u medijskim prostorima izvan mainstreama, u inovativnim formatima i da dolaze od novih, dosad podzastupljenih glasova i autora i autorica.
