U zagrebačkoj knjižari Fraktura ovoga je četvrtka predstavljena knjiga "Kaj je bilo" koju je napisao Tihomir Ponoš, publicist, novinar i član uredništva tjednika Novosti. Koncipirana kao svojevrsni kalendar ili povijesni leksikon manje poznatih historijskih događaja, knjiga sadrži 366 priča o raznim događajima, od kojih je svaka rezervirana za pojedini datum u godini.
Tijekom 2023. i 2024. godine, Ponoš je ove tekstove najprije objavljivao na svome Facebook profilu. Kod "virtualnih" prijatelja izazvao je popriličan interes. Među njima je bio i Seid Serdarević, glavni urednik Frakture. Tako je u ovoj izdavačkoj kući rođena ideja za knjigu od 700 stranica u kojoj se, među ostalima, može pročitati kako je nastao plišani medvjedić, kako je unaprijeđena proizvodnja šampanjca i pamuka, o otkriću streptomicina i inzulina, o prvoj transplantaciji, nastanku margarina, slavljenu Božića, zaboravljenim požarima i poplavama, o izumu bakelita, pisaćeg stroja i vješalice, o ženskom nogometu, društvenoj važnosti sporta, radničkim pravima, emancipaciji žena, crnaca i gej zajednice.
"Ono što Ponoš opisuje nisu takozvani ‘veliki događaji’, nego oni koji čine naše svakodnevne živote. Koristeći upornost, novinarski i povjesničarski talent, autor je pokazao da se povijest ne sastoji samo od odabira novih papa i oslobađanja nekih gradova, nego i od niza malih povijesti bez kojih nema one koju nazivamo velikom”, rekao je izdavač Serdarević na predstavljanju knjige.
U izradi ovoga ambicioznog projekta, u kojem je Ponoš cijelu godinu svakog dana disciplinirano pisao po nekoliko kartica teksta o temi koja se dogodila na taj dan, dobro mu je došlo iskustvo suradnje s Hrvatskim radijom. Za kultnu kalendarsku emisiju "Dogodilo se na današnji dan" napisao je oko 1400 tekstova.
(Foto: Sandro Lendler)
Od početka izrade svoga kalendara, znao je da će se baviti pričama iz historijskih zapećaka, nerijetko izuzetima iz dominantne historiografije. "Obilježavanje datuma rođenja i smrti Dostojevskog ili Beethovena je učestala praksa. Ja sam se odlučio fokusirati na manje poznate događaje. Zanimala me je, na primjer, općenito povijest potlačenih, ono što je Howard Zinn nazivao narodnom poviješću. Kroz povijest određenih predmeta, poput pisaće mašine, mogla se ispričati priča i o njenoj važnosti za ekonomsku emancipaciju žena.
Tu su i manje poznate priče o medicini ili hrani, koje su strahovito oblikovale naše živote, ali također često izmiču povijesti koja se vrlo često doživljava antropocentrično", rekao je Ponoš. U knjizi se tako može saznati kako je nenamjerni propust u patentiranju margarina ili namjerno odricanje od patenta nakon izrade određenih cjepiva doveo do poboljšanja života milijuna ljudi.
Pisac i novinar tjednika Novosti Ivica Đikić opisao je knjigu kao produkt dobrog spoja novinarstva i historiografije. "Pišući o povijesti odozdo, uklapajući ih u velike povijesne događaje, Ponoš je prezentirao humanistički način gledanja na povijest. Razlučio je pritom bitno od nebitnog, ni u jednom času ne isklizujući u trivijalnost", rekao je Đikić, koji smatra da mnoge od nevjerojatnih kalendarskih i biografskih crtica iz ove knjige mogu biti podloga za cijele romane.
Čitajući "Kaj je bilo", povjesničarka umjetnosti Leila Topić sjetila se knjige "Margine i rubovi" na kojoj je radila, u kojoj su zabilježene i manje poznate umjetničke aktivnosti Tomislava Gotovca i fotografa Žarka Vijatovića. "Vijatović mi je rekao da su margine i rubovi divni, upravo zato što pružaju nevjerojatne potencijale slobode. To je teritorij koji nije zapojasan i osvojen. Male pripovijesti su zanimljive upravo zbog toga što na neki način izazivaju kanone velikih pripovijesti. Meni je ovo štivo zanimljivo zato što kroz njega pratimo tragove tih malih priča", rekla je Topić.
