>

novosti logo

Kronika Kronika

Berba maslina u Čistoj Maloj

‘Ovdje stanovnici najviše sade masline, jer se one koriste za jelo i ulje’, kaže Bogoljub Popović, koga smo zatekli upravo u berbi sa porodicom

Selo Čista Mala nalazi se na području Opštine Vodice. Kroz selo prolazi auto-put, ali u njemu je mještana jako malo. Teško se koga može sresti na ulicama ovog, gotovo pustog sela. Do posljednjeg rata, u ovom selu gotovo svi stanovnici bili su srpske nacionalnosti. Ratna pustošenja ostavila su svoj trag, ali preostali stanovnici se ne predaju, vjerujući da se napornim radom može živjeti čak i od škrte dalmatinske zemlje koja ne rađa mnogo, ali ono što pruža vrijedno je i ne da čovjeku da ostane ni gladan ni žedan. Maslinici i vinogradi oduvijek su ovdje bili garancija uspjeha. Kako je bilo tada, tako je i danas, s tim što je prosječna starost stanovništva Čiste Male neuporedivo nepovoljnija negoli prije trideset godina, kad je selo bilo puno ljudi.

Bilo je u selu oko hiljadu ljudi. Gradile su se kuće, ljudi su počeli da žive sve bolje i bolje, a onda je došao rat i sve se okrenulo nagore – Nikola Lalić

- Ovdje sadimo masline, beremo ih i od njih dobijamo maslinovo ulje. Ovo je naša porodična tradicija. Moj prađed je zasadio vinograd, a kada samo izbjegli, taj vinograd je bio star sedamdeset pet godina. I tada je rađao. Pored vinograda i nekad smo uzgajali masline. Danas imamo tri stotine stabala. Uglavnom su mlađe, dok su one u polju stare oko 35 godina. Inače, ovdje stanovnici najviše sade masline, jer se one koriste za jelo i ulje - kaže Bogoljub Popović, koga smo zatekli kako sa porodicom bere masline.

Na drugom kraju sela, srećemo Nikolu Lalića, koji sa suprugom većinu godine provodi u svom selu. Prisjetio se vremena kada je u Čistoj Maloj bilo neusporedivo više ljudi, kada se živjelo siromašnije ali zadovoljnije.

- Živjelo se dosta teško. Moji su bili imućni, ali mnogo se radilo. Bilo je u selu oko hiljadu ljudi. Gradile su se kuće, ljudi su počeli da žive sve bolje i bolje, a onda je došao rat i sve se okrenulo nagore. Ovdje su ljudi oduvijek živjeli od poljoprivrede, a bilo je i stoke, jer za ovo područje se može reći da jedan od plodnijih dijelova Dalmacije. Karakteristika ovog sela je to da su ljudi mnogo polagali na obrazovanje svoje djece, tako da je u ovom selu poniklo mnogo onih koji su završili visoke škole, a najneobrazovaniji su bili oni sa završenim zanatom. Prije rata bilo je nekoliko doktora nauka. Možete misliti kako su ljudi razmišljali? Bili su napredni. Prije pet – šest godina sam odlučio da se vratim, da sredim kuću, da imaju kćer i sin gdje doći. Meni je ovdje najljepše, jer sam rođen na kamenu – kaže Lalić.

Bogoljub Popović je do 1995. godine živio u selu Čista Mala, kada je zajedno sa svojim sunarodnicima morao napustiti selo u kojem je rođen, odrastao, u kojem se oženio, skućio i dobio djecu.

- Izbjegli smo u Banjaluku, tako da smo i tamo, po dalmatinskoj recepturi, oformili vinograd i započeli s proizvodnjom vina. Danas tamo imamo vinariju. U Bosanskoj Krajini vinogradarstvo uopšte nije bilo zastupljeno, ali ja sam ispitivao to područje pa sam došao do zaključka da su tamo Talijani i Slovenci prije nekih sedamdeset – osamdeset godina, imali svoje vinograde, ali poslije njihovog odlaska vinogradarstvo je zamrlo. Tamo se najviše sade šljive i jabuke. Pošto volim vino, ja sam posadio tri stotine panjeva vinove loze. Kada sam vidio da to uspijeva, nastavio sam sa sadnjom i sada imam deset hiljada panjeva. U šali sam govorio - ako Dalmatinac preživi bosansku zimu, da će preživjeti i vinova loza. Tako je i bilo.

Iako ima osamdeset i jednu godinu, Bogoljub Popović je izuzetno vitalan, pun ambicija i aktivan je po cijeli dan. Za svoju vitalnost ima recept.

- Hraniti se zdravo: ribom i maslinovim uljem. Ujutro popiti malo ulja, poslije jesti kuvano meso ili ribu, a uz sve, podrazumijeva se - crno vino. Dosta radim, ali se ne žalim. Jednom svom prijatelju sam predložio da krenemo u veći posao, a on mi je rekao kako smo mi stari za takav poslovni poduhvat. Tada sam mu ja rekao da se bojim da ću umrijeti, a da se neću naraditi – kaže Popović.

Koliko danas ima života u selu Čista Mala najbolje svjedoči zgrada seoske škole, koja je danas potpuno devastirana, a godinama je van funkcije. U nju više niko ne ulazi, a njeni nekadašnji učenici odavno su zreli ljudi.

Selo Čista Mala dijeli istu sudbinu mnogih sela širom Dalmacije, u kojima je ljudi sve manje i u kojima su stanovnici uglavnom ljudi starije životne dobi. Mnoge njive su ostale neuzorane jesenjom brazdom, a na mjestima nekad rodnih vinograda i maslinika danas je korov. Ostaje nada da takvo stanje neće trajati vječno, da će konačno doći bolji dani za ovo i za druga sela, jer je, kažu preostali mještani, ovdje mnogo posla, čak i više nego u dalekoj Irskoj, pa je bolje graditi svoju nego neku tuđu zemlju.

1/5