Predsjednik SAD-a Joe Biden nekoliko dana uoči prve bliskoistočne turneje objavio je autorski tekst u Washington Postu. U prvoj rečenici napisao je "sljedećeg tjedna putovat ću na Bliski istok kako bih započeo novo i još više obećavajuće poglavlje američkog angažmana u tom dijelu svijeta". Nakon što se s prošlotjednog četverodnevnog putovanja vratio u domovinu mogao je zaključiti da ničeg nema od "još više obećavajućeg", ali novog, po Sjedinjene Države lošeg, ima napretek.

SAD ubrzano gubi status dominantne sile na Bliskom istoku. Odlično se to vidjelo na njegovom sastanku s prestolonasljednikom Saudijske Arabije Muhamedom bin Salmanom (MBS). Biden mu je prigovorio zbog ubojstva Džamala Kašogija (inače novinara Washington Posta), koji je rastrančiran u generalnom konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu 2018. godine, po svemu sudeći po izravnom naređenju MBS-a. Zbog tog ubojstva SAD je uveo sankcije i zabranu ulaska u zemlju za više desetaka saudijskih građana, mnogi su smatrali da Biden treba izbjeći bilateralan sastanak s prestolonasljednikom, a Bernie Sanders ga je prozvao već i zbog odlaska u Saudijsku Arabiju. A MBS je ljudskopravaške prigovore otklonio ljudskopravaškim prigovorom koji se tiče američkog angažmana u Iraku i zbivanja (mučenja i drugih kršenja ljudskih prava) u zatvoru Abu Graib. Usput je hladnokrvno poručio američkom predsjedniku da je kraljevstvo učinilo sve kako bi u budućnosti "otklonilo takve pogreške" kakva je ubojstvo Kašogija. Slaganja nije bilo ni po pitanju Ukrajine. Rijad uzima u obzir i ruske interese pa zajednička američko-saudijska izjava o ratom zahvaćenoj zemlji ne uključuje poziv na mir.

Biden je bio neuspješan i po pitanju nafte. Od MBS-a je tražio da Saudijska Arabija poveća količinu nafte koju plasira na svjetsko tržište čime bi se utjecalo na njezinu cijenu što je on glatko odbio pozvavši se na zakonitosti tržišta. A Saudijska Arabija izvrsno zarađuje na nafti. Naime, ona marljivo kupuje jeftinu rusku naftu (nije uvela sankcije Rusiji) i tu naftu koristi za domaće potrebe, a svoju, skupu naftu, izvozi. Predsjednik SAD-a je na sastanku na vrhu šest zemalja Vijeća za suradnju u Zaljevu (organizaciji koja okuplja zemlje Perzijskog zaljeva) plus Egipat, Jordan i Irak lobirao za stvaranje regionalnog sigurnosnog saveza, nazvanog bliskoistočni NATO. Taj bi savez uključivao i Izrael, a u stvarnosti bi bio protuiranski. Da zabrinutost zbog slabljenja američke moći postoji potvrdio je sam Biden kazavši na sastanku da se SAD neće okrenuti od Bliskog istoka i ostaviti "prazninu koju bi mogli popuniti Kina, Rusija ili Iran". Tom je izjavom imenovao i najveće geopolitičke brige Sjedinjenih Država. Uključivanje Izraela u takav sigurnosni savez malo je vjerojatno, niti se Izraelu žuri u tako nešto, niti arapske zemlje priželjkuju blisku suradnju s Izraelom. Anvar Gargaš, savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata, pristojno je otklonio ideju bliskoistočnog NATO-a ustvrdivši da je ta ideja teška te da je bilateralna suradnja brža i efikasnija. UAE je otvoren za suradnju, ali ne suradnju kojoj je meta bilo koja druga zemlja u regiji, kazao je Gargaš izrijekom spomenuvši Iran.

Palestincima na Zapadnoj obali Biden je donio naramak ničega. Neće odustati od napora za okončanje višedesetljetnog izraelsko-palestinskog sukoba (otprilike: nikada se neću umoriti), ali nije ni ponudio ama baš ništa što bi s mrtve točke još od 2014. godine pokrenulo izraelsko-palestinske razgovore. Njegov palestinski sugovornik Mahmud Abas mogao se zapitati što on uopće radi na sastanku s predsjednikom SAD-a od kojeg ne može očekivati ništa i koji mu je jasno kazao da je stvaranje neovisne palestinske države daleka budućnost, a da su izgledi za pokretanje pregovora s Izraelom u skorije vrijeme nikakvi. Biden je otvorio novčanik za Palestinu, ali malo, za američke standarde radi se o sitnišu, i za višegodišnji paket pomoći obećao je sto milijuna dolara. Biden je na Zapadnoj obali dočekan transparentima na kojima je pisalo "Gospodine predsjedniče, ovo je aparthejd" a u Izraelu kao "stari prijatelj" kojemu je dodijeljena Predsjednička medalja časti.

Netko bi, da je kojim slučajem zloban, zaključio da Bidenova turneja ipak nije potpuni debakl jer bilježimo i uspjehe. Dapače, postignut je nemali napredak i to baš u onome što sam Biden naziva "revolucionarnim procesom", a to je približavanje Izraela i arapskih zemalja (za što inače mnogo više zasluga ima Bidenov prethodnik Trump), jer je Saudijska Arabija najavila da će otvoriti svoj zračni prostor za sve zračne prijevoznike što znači i normalizaciju civilnog avionskog prometa s Izraelom. Malo li je?