>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Bojan Ivošević: Mi budimo bunt

‘Split je kurac’ u smislu da ne vrijedi dovoljno da bi se prema njemu odgovorno ponašalo i poštovalo ga kao grad i instituciju. Ljudima se svidio taj slogan. Kad smo ga počeli koristiti, dogodio se boom

Bojan Ivošević splitskoj javnosti poznat je kao aktivist i jedan od administratora Facebook stranice ‘Dnevna doza splitskog nereda’ od koje strepe komunalne službe, vladajuće garniture i kojekakvi gradski poduzetnici navikli na nepotizam i bezakonje. Pod motom ‘Split je kurac’ ta stranica svakodnevno ukazuje na probleme kao što su sumnjivi natječaji, neasfaltirane ceste, ali i neodgovorno ponašanje građana, a na Facebooku je prati preko 16.000 ljudi. Nakon što ga je prošlog tjedna na splitskoj Matejušci fizički napao Ante Tonković, vlasnik tvrtke Akceleracija koju su aktivisti i mediji prozvali zbog nezakonitih postavljanja oglasnih panoa po Splitu, za Ivoševićevo ime pročulo se diljem Hrvatske. Tonković je, naime, zajedno sa suprugom i sinom upao na dodjelu satirične nagrade ‘Zlatni kurac’, koju su aktivisti ‘Dnevne doze splitskog nereda’ odlučili dodijeliti novinarima, te je prvo kamenjem gađao Ivoševića, a potom potrčao za njim i prijetio mu. Bojan Ivošević je sve snimio pa su supružnici Tonković završili na policiji.

U optužnom prijedlogu policije stoji da bi bračni par Tonković trebalo kazniti s ukupno 1400 kuna?

Mislim da je to primjerena kazna za Tonkovićevu suprugu jer je ona više narušavala javni red i mir u onom klasičnom smislu stvaranja buke. No apsurdno je da se Antu Tonkovića, koji je petnaestak minuta navaljivao na mene i gađao me kamenjem, kazni sa 700 kuna, što je za nekih 200 kuna više od kazne za parkiranje. Na snimkama se vidi pokušaj fizičkog napada pa se nadam da će sutkinja biti stroža od policijskih službenika.

Tonković je zapravo ljut na vas i novinare zbog pisanja o šteti koju je njegova tvrtka napravila postavljanjem neadekvatnih i dijelom nelegalnih reklamnih panoa na rasvjetne stupove. Grad Split po tom pitanju, premda sve zna, ništa nije napravio. Što sada očekujete od splitske vlasti?

To je jedan gordijski čvor koji postoji duže od četiri godine. Nadam se da će vlast sada dobiti krila, presjeći čvor i ući u spor s gospodinom. Tako bi pokazali da se nasiljem ne smije sprječavati istraživanje nelegalnih poslova.

Tko pored vas čini inicijativu ‘Dnevna doza splitskog nereda’?

Ima nas četvero, svi smo mladi ljudi, no ostali se ne žele javno eksponirati.

Kako je uopće došlo do osnivanja inicijative?

Inicijativa, odnosno Facebook stranica je zapravo rezultat određenog odustajanja od aktivizma. Stranicu smo napravili kad nam je postalo dosta službenih zamolbi, mejlova i poziva gradskim službama. Nakon godina i godina pisanja ‘poštovani’ i ‘srdačno’, ništa se nije promijenilo. Kad je prošle godine u zidu kuće u Marmontovoj ulici probijena rupa za mjenjačnicu, rekli smo: ‘Dosta je. Više nam se ne da.’ I onda je jedan od nas rekao: ‘Ajmo se rugat nad našom sudbinom. Ajmo stvoriti sebi neki ispušni ventil.’ I počeli smo se tako malo rugati, a cijela priča se počela širiti na Facebooku.

Zbog čega slogan ‘Split je kurac’, nagrada ‘Zlatni kurac’ i općenito toliko psovki?

Nije nam bilo ni na kraj pameti da će cijela priča poprimiti tolike razmjere. U početku su to bile samo šale, nisu to kao danas bili targetirani problemi. I tako smo došli do činjeničnog podatka da Split nije glavni, što je bio slogan gradonačelnika Andre Krstulovića Opare u kampanji. Možda jest glavni resurs za podijeliti, što smo imali priliku vidjeti i nedavno kad se raspalo Gradsko vijeće pa je premijer Andrej Plenković došao rješavati stvari. Dakle, ‘Split je kurac’ u smislu da ne vrijedi dovoljno da bi se prema njemu odgovorno ponašalo i poštovalo ga kao grad i instituciju. Ljudima se svidio taj slogan. Kad smo ga počeli koristiti, dogodio se boom. Zapravo, shvatili smo da se na aktivizam može primijeniti činjenica da ljudi čitaju žutilo, da ih ne zanima istraživačko novinarstvo ni propast Agrokora ni Uljanik, već tko je ugradio silikone i tko je kome koga polegao u krevet. Dakle, na ozbiljne teme smo počeli ukazivati psovkama, spustivši se na jezik ulice. Podrugljiv karakter je zanimljiv korisnicima društvenih mreža i, nažalost, ljudi sve rjeđe daju podršku aktivizmu ako on ne podrazumijeva sarkazam.

To onda samo znači da nije da ih ne zanimaju ozbiljne stvari, nego im je važan način prezentacije?

Može se to i tako shvatiti. Ali i to je onda porazno. Dosta sam kritičan prema nama samima. Uvijek počinjem od toga da problemi počinju od nas samih. Sve vlasti do sada smo sami izabrali. Sve negativno smo kao građani mogli spriječiti. Živimo u svojim komfor zonama. Kao u filmovima u kojima dođe neki tiranin, ljudima da hranu i njima je to dovoljno. Mi budimo bunt onih kojima nije dosta živjeti od mrvica.

Rekli ste da je sve počelo kao šala, no to ‘buđenje bunta’ sada je već pravi posao. Koliko dnevno trošite vremena na to?

Zna se dogoditi i da se cijeli dan ne bavimo stranicom – unaprijed dogovorimo neke jednostavne objave i mirni smo. U prosjeku nam se javi deset ljudi dnevno. Ne znam da li komunalno redarstvo Grada Splita ima toliko poziva. Ljudi nam potpuno vjeruju, ali ne objavljujemo baš sve dojave jer ih ne stignemo provjeriti i istražiti. Iznenadilo nas je što nam se ljudi javljaju imenom i prezimenom i često nas upućuju na neke utjecajne osobe. Dakle, oni se nemaju kome drugome obratiti. Više vjeruju nama nego institucijama.

Koje vam je najdraže postignuće do sada?

Jedna od najdražih priča nam je ona u kojoj smo bili samo podrška. Radi se o dvije osobe koje su neovisno jedna o drugoj počele šarati ilegalno postavljene plakate po gradu na kojima je netko dvije godine bez kazne zarađivao, a vlasti nisu poduzimale ništa. Slučajno smo ih upoznali i svidio nam se njihov gerilski aktivizam. Medijima se nije dalo o tome pisati pa je naša Facebook stranica postala svojevrsna Hina. Objavljivali smo njihove akcije pa su mediji počeli preuzimati taj sadržaj od nas. Više se to ne radi, jedan gradski vijećnik je podignuo kaznenu prijavu, a na tim reklamnim prostorima danas nema nikakvih plakata.

S obzirom na to da imate veliki uvid u probleme građana, što je danas najveći problem Splita?

Split ponajprije ima problema zbog toga što svaki gradonačelnik pokušava grad širiti i graditi. A Split ovakav kakav jest je u raspadu. Volio bih vidjeti gradonačelnika koji će reći da ništa neće graditi, već da će obnoviti postojeću infrastrukturu. Ali to ćemo teško doživjeti jer svi valjda vole ostaviti nešto iza sebe. Drugi problem je potpuno nepostojanje plana upravljanja gradom, posebice jezgrom, i to s obzirom na turizam. Split već petnaestak godina samo nepovratno tone. I nitko ne shvaća da turizam ne mora nužno značiti uništenje gradske jezgre. Problem treba primijetiti na vrijeme i onda na njega reagirati. Navest ću naoko beznačajni primjer: u centru grada je zabranjeno reklamiranje, no netko se dosjetio da se u komunalnom redu ne spominju vratnice i okviri prozora pa su sada svi tu počeli stavljati reklame. Kako bi se to promijenilo, dovoljno je uvesti jednu uredbu u postojeći red. No nitko to nije napravio. Događaju se problemi na koje nitko ne reagira sve dok oni ne nabujaju i dok ne postane već kasno.

1/1