>

novosti logo

Društvo Društvo

Crkveno lice s potjernice

Don Ivan Turić optužen je 1977. u Teksasu zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnika i lišen crkvenih dužnosti, nakon čega je pobjegao u Argentinu, da bi se sredinom devedesetih vratio u Hrvatsku i nastavio s radom u župama splitsko-makarske nadbiskupije sve do umirovljenja

Ivan Turić, svećenik kojemu je nadbiskupija u američkoj saveznoj državi Teksas 1977. oduzela ovlasti zbog optužbi za seksualno zlostavljanje maloljetnika, pobjegao je iste godine u Argentinu nakon što je izdan zahtjev za njegovim uhićenjem. Iako su ga rimokatoličke vlasti u SAD-u lišile crkvenih dužnosti, na drugom je kontinentu nesmetano nastavio djelovati kao svećenik narednih 18 godina. Nakon južnoameričkog perioda, 1996. godine preselio se u Hrvatsku, gdje ga je nadbiskup Ante Jurić imenovao za nadzornika u dvije župe splitsko-makarske nadbiskupije. Tek prije tri godine, u kolovozu 2016., Jurićev nasljednik Marin Barišić ga je poslao u redovnu crkvenu mirovinu. Odlaskom iz SAD-a Turić je ostavio i velike porezne dugove zbog nekretninskog biznisa koji je razvijao paralelno s radom u tamošnjim župama. Više od 30 godina američke porezne vlasti tražile su njegovu pravu adresu u namjeri da naplate dugovanja.

U prijavi piše da je Turić 14. svibnja 1977. ‘nezakonito, s namjerom da probudi seksualnu želju imao seksualni kontakt dodirivanjem genitalija djeteta mlađeg od 17 godina‘

Navedene i javnosti nepoznate dijelove Turićevog života u SAD-u prikupila je Siobhan Fleming, stručnjakinja i dugogodišnja istražiteljica slučajeva seksualnog zlostavljanja u teksaškoj podružnici Katoličke crkve. Fleming je prionula analizi policijske i crkvene arhive nakon što je teksaška nadbiskupija Galveston-Houston krajem siječnja 2019. na svoje internetske stranice stavila popis svećenika koji su od sredine 20. stoljeća na ‘vjerodostojan način’ optuženi za spolno zlostavljanje maloljetnika. Pored Turićevog imena navedeni su tek nazivi župa u kojima je djelovao: crkva Sv. Franje Asiškog u Houstonu, Sv. Mihaela u Lake Jacksonu i Sv. Vincenta Pavla u Houstonu, uz podatak da su mu svećeničke ovlasti ukinute 1977. godine. Nakon što su domaći mediji prenijeli vijest o Hrvatu na teksaškom popisu, javio se i prozvani svećenik. U potpunosti je negirao bilo kakvu poveznicu s optužbama. ‘Ja nikad nisam bio optužen i nikad nisam bio ni u kakvim problemima, no danas možeš očekivati svašta, pa i da me stave na neki popis. Za taj popis ja nisam čuo, niti vidio, niti znao. Prvi put čujem od vas, pa moram pogledati i pročitati’, izjavio je za 24 sata, dodajući još i da ‘smo svi ljudi i možemo imati i razne seksualne sklonosti, ali što se tiče pedofilije, to je najgore’.

Istraživanje Siobhan Fleming, pokazuje, međutim, da Turić nije govorio istinu. Sredinom 1977. jedan ga je dječak prijavio policiji. U prijavi piše da je Turić 14. svibnja 1977. ‘nezakonito, s namjerom da probudi seksualnu želju imao seksualni kontakt dodirivanjem genitalija djeteta mlađeg od 17 godina‘.

Tužiteljstvo u Texasu je podignulo optužnicu protiv Turića 16. lipnja 1977., a nalog za uhićenje izdan je dan poslije. Između prijave i optužnice, svećenik je 9. lipnja angažirao odvjetnicu, ali ne zbog teških optužbi za zlostavljanje maloljetnika. Dokumenti iz toga razdoblja pokazuju da je toj pravnici dao punomoć za kontrolu i prodaju nekretnina koje je godinama kupovao na širem području Houstona. Uskoro je napustio SAD.

Kao razlog za preseljenje u Argentinu, Turić je prije mjesec dana naveo ‘potrebu za svećenicima‘ u toj zemlji. Šest godina prije, u intervjuu iz 2013. godine, rekao je da mu je premještaj osobno odobrio houstonski biskup, svjestan potrebe za klerom u toj južnoameričkoj zemlji. Nedavno objavljeni popis na stranicama nadbiskupije Galveston-Houston pokazao je, međutim, da mu je tamošnja crkva oduzela pravo na rad uslijed optužbi za pedofiliju. Na pitanje kako je moguće da je nastavio s crkvenim radom dugo nakon što ga je američka podružnica Katoličke crkve lišila klerikalnih dužnosti, Fleming odgovara da 1977. biskupije nisu bile dužne informirati Vatikan ili Kongregaciju za nauk vjere o ovakvim slučajevima. ‘Sve do 2001. godine, zločin seksualnog zlostavljanja djece rješavao je nadležni biskup na lokalnoj razini‘, ističe.

Otkrića koja su o tisućama svećenika-zlostavljača objavljena u SAD-u i nekim evropskim zemljama pokazuju da je baš ovakvim postupanjem Katolička crkva omogućavala daljnji rad osumnjičenicima za ozbiljna kaznena djela. Desetljećima se njegovala praksa nesmetanog djelovanja osumnjičenika, pa čak i pravomoćno osuđenih svećenika, po drugim župama i državama zato što lokalne crkvene ispostave nisu obavještavale središnjicu o njihovoj prošlosti. Prošloga tjedna poslali smo upit na adresu nadležne nadbiskupije u Teksasu vezano uz ovaj slučaj. Zanimalo nas je, među ostalim, jesu li točne Turićeve tvrdnje da je tadašnji biskup znao da se on nalazi u Argentini u razdoblju kad je na snazi bio zahtjev za njegovim uhićenjem. Do zaključenja teksta nisu odgovorili na upit.

Od devedesetih se Turić u javnosti pojavljivao u nekoliko navrata, u pravilu zbog ekstremnih političkih stavova i luksuza u kojem je živio. Godine 2010. u jednoj je propovijedi Antu Pavelića i ustaše nazvao ‘dobročiniteljima hrvatskog naroda’

Optužnica protiv Turića odbačena je krajem 1980. godine. Kao razlog je navedeno da ‘optuženi nije uhićen‘. Turić je, naime, već odavno bio izvan dosega teksaškog i američkog pravosuđa. ‘Unatoč hrabrosti dječaka i njegovog oca da odu na policiju, i koordiniranim naporima šerifa okruga Harris, ureda okružnog državnog odvjetnika i velike porote za podizanje optužnice protiv Turića, slučaj je odbačen 15. prosinca 1980. godine‘, konstatirala je naša sugovornica Fleming, koja je uspjela rekonstruirati dobar dio Turićeva desetogodišnjeg boravka u SAD-u. Svećenik je u Houston došao oko 1966. ili 1967. godine iz Austrije. Nakon školovanja u Splitu, mladić rodom iz Župe Biokovske kod Imotskog početkom šezdesetih otišao je na studij u Beč, gdje su već živjeli pojedini članovi njegove obitelji. Sudeći prema svim raspoloživim podacima do kojih smo došli, Turić je dobio i austrijsko državljanstvo. U medijskim napisima povodom ređenja upravo se Austrija, a ne Jugoslavija, navodi kao zemlja njegova porijekla.

Godine 1968. zaredio ga je tadašnji biskup John L. Morkovsky. Prije ređenja, Turić je bio voditelj omladinskog rekreacijskog centra u crkvi St. Mary Star of the Sea u Freeportu. Njegov prvi svećenički posao bio je u crkvi Sv. Vincenta Pavla u Houstonu. Tamo je proveo samo jednu godinu, nakon čega je uslijedila dvogodišnja pauza. U crkvenim godišnjacima koji bilježe aktivnosti svih svećenika njegov je status objašnjen s tri riječi: ‘Absent with leave’. Kovanica koja u prijevodu znači ‘odsutan s dopustom‘ mogla je imati brojne različite uzroke, od bolesti svećenika pa do niza prekršaja propisanih unutarcrkvenim zakonima.

U slučaju druge američke nadbiskupije, one u Bostonu, te su tri riječi poslužile kao eufemizam za zataškavanje pedofilije i višedesetljetnu praksu preseljenja nekoliko stotina zlostavljača iz župe u župu, kako je otkrio Boston Globe u istraživanju koje je pretočeno u Oskarom nagrađeni film ‘Spotlight‘. Nakon dvogodišnje pauze, Turić se opet pojavio na listi aktivnih svećenika. Premješten je u crkvu Sv. Franje Asiškog na drugoj strani Houstona, u sklopu koje je radila i škola pod vodstvom časnih sestara. Već sljedeće godine, međutim, uslijedio je novi jednogodišnji dopust pod gotovo identičnim obrazloženjem kao u prvome slučaju. Unatoč tome, Fleming ga je u arhivima pronašla na poziciji kaplana u novoosnovanom ‘Međunarodnom mornarskom centru’, kojeg je inicirao upravo biskup John L. Morkovsky. Turić je u to vrijeme pokrenuo i nekretninski biznis. Od lipnja 1973. do kolovoza 1974. kupio je četiri nekretnine, mahom obiteljske kuće i stanove. Nakon toga nastavlja s novim stambenim akvizicijama. Do 1977. skupio je na svoje ime sedam različitih nekretnina po Houstonu. O izraženim kupoprodajnim navikama, netipičnim za svećenika, svjedoči i tužba koju je podnio 1976. godine. Preko suda je nastojao naplatiti 300 dolara koje mu je navodno dugovala žena kojoj je prodao Cadillac Sedan de Ville za tadašnjih 2300 dolara.

Turićevo ime ponovno je iz crkvenog godišnjaka iščezlo 1977., u godini kad teksaške vlasti podižu opisanu optužnicu za bludničenje nad maloljetnikom. Iako nije poznat točan datum njegova odlaska u Argentinu, tamo se nedvojbeno uputio iste godine kad su mu u Houstonu ukinute svećeničke ovlasti. Razvidno je to iz sadržaja tajnog dosjea koji je na njegovo ime 1978. godine otvorila jugoslavenska Služba državne sigurnosti. Prema dokumentaciji koju smo pronašli u Hrvatskom državnom arhivu, za Turića se inicijalno zainteresirala jugoslavenska ambasada u Argentini. U dopisu od 5. siječnja 1978. godine obavijestili su nadležne u Jugoslaviji da se Turić doselio kod strica u gradu Rosario. ‘Prema neprovjerenim informacijama Turić je predviđen za župnika u mjestu Villa Mugueta, provincija Sant Fe - Argentina, gdje ima dosta naših iseljenika’, stoji u dokumentu poslanom iz ambasade, u kojem se od SDS-a traži izvještaj o njegovom ‘držanju‘. Podružnica tajne policije iz Splita odgovorila im je za dva tjedna. Istaknuli su da taj svećenik u rodnome kraju ‘nije na javnim mjestima istupao negativno‘, uz navođenje biografskih crtica ostalih članova obitelji, pa tako i oca koji je u Drugom svjetskom ratu bio ustaški dužnosnik. U narednim godinama, međutim, nadzor se povećao zbog ‘neprijateljske djelatnosti‘ protiv Jugoslavije koju je u međuvremenu iskazivao. Kroz više izvještaja prikazuje ga se kao financijsku i informativnu vezu između ‘lica u zemlji koja su povezana s ustaškom emigracijom’. Jedan obavještajni profil Ivana Turića 1987. godine poslao je Josip Perković, jugoslavenski i hrvatski obavještajac koji je u Njemačkoj osuđen za ubojstvo emigranta Stjepana Đurekovića.

Turić je u Argentini nesmetano obavljao misionarske i redovne svećeničke dužnosti narednih 18 godina. Nakon povratka u Hrvatsku 1996.godine, dodijeljena mu je rodna Župa Biokovska uz vjernike u Rašćanima. U javnosti se od devedesetih pojavljivao u nekoliko navrata, u pravilu zbog ekstremnih političkih stavova i luksuza u kojem je živio. Godine 2010. u jednoj je propovijedi Antu Pavelića i ustaše nazvao ‘dobročiniteljima hrvatskog naroda’ koji su ‘stvorili hrvatsku državu’. Mediji su pisali i o njegovoj velikoj kamenoj kući u Imotskom, koju lokalni stanovnici nazivaju Turića dvori, čija unutrašnjost navodno krije neprocjenjive slike i umjetnine. Fotografski je zabilježen i njegov luksuzni podrum u kojem vrsni poznavatelji vina konzumiraju najbolje proizvode toga kraja. Turić, k tome, do danas vozi Audi A8, a ima i nekoliko vrijednih oldtimera. Početkom dvijetisućitih ponudio je državi, odnosno ministru kulture Boži Biškupiću, privatnu zbirku umjetnina. U siječnju 2018. posjetila ga je i aktualna ministrica Nina Obuljen Koržinek, izjavivši da je oduševljena viđenim te kako će i Ministarstvo kulture, ako to zatraži don Turić, učiniti sve u smislu restauracije nekih umjetnina.

Nakon višedesetljetne potrage, američke porezne vlasti locirale su ga prije desetak godina. Uručen mu je zahtjev u Župi Biokovskoj, nakon čega su porezna dugovanja podmirena prodajom njegove preostale četiri nekretnine u Houstonu. Naša sugovornica Siobhan Fleming pronašla je i čovjeka koji je kao dječak prijavio Turića policiji zbog bludničenja. ‘Prema javno dostupnim podacima, zbog ubojstva služi doživotnu kaznu u zatvoru, tamo gdje bi se i Turić trebao nalaziti’, zaključila je u svojoj analizi.

Neka vas to ne briga

U namjeri da čujemo drugu stranu priče, Novosti su u srijedu telefonski kontaktirale umirovljenog svećenika Turića.

Zovem vas vezano uz popis koji je objavila nadbiskupija u Teksasu, na kojem se nalazi vaše ime.

Ne bih komentirao ništa. Ja to ništa ne znam. Hvala vam i pozdrav.

Došli smo do optužnice i zahtjeva za uhićenje iz sredine 1977. Imamo i prijavu dječaka koji vas je optužio za bludničenje.

Ja to nemam. Ne znam ništa niti sam ikada bio optužen.

Kažemo vam da je protiv vas podignuta optužnica.

Ne znam o čemu pričate. Ja nisam kriv. Ja sam nevin čovjek.

Hoćete li komentirati navode iz prijave?

Ne. To nema veze sa mnom.

Zašto ste pobjegli u Argentinu?

Nisam pobjegao. Otišao sam. Imao sam tamo obitelj, želio sam se baviti misionarskim radom.

Otišli ste u trenutku kad su vas htjeli uhititi. Kažete da to nema veze s vašim odlaskom?

Nikakve. Ja to nisam znao.

Je li znao biskup koji vas je zaredio da se nalazite u Argentini?

(šutnja od nekoliko sekundi) Vi ste dobar ispovjednik. Hajde, hvala vam.

Možete li nešto reći o nekretninskom poslu i činjenici da su Amerikanci desetljećima pokušali namiriti vaša porezna dugovanja?

Neka vas to ne briga. Hvala vam i doviđenja.

1/1