Meteorolozi ne mogu točno pogoditi vremensku prognozu za dva ili tri dana unaprijed, pa kako im onda vjerovati da će do kraja stoljeća temperatura porasti za tri stupnja Celzijeva? To je pitanje s kojim sam se često susretao još početkom dvijetisućitih. No dobro, pitanje možda i nije glasilo baš tako, jer su početkom dvijetisućitih projekcije bile da će temperature porasti za pet do osam stupnjeva Celzijevih u odnosu na predindustrijske prosjeke temperature, a današnje srednje procjene za porast prosječne temperatura na Zemlji do kraja stoljeća su u rasponu od 2,7 do 3,3 stupnja Celzijeva iznad globalne temperature predindustrijskog prosjeka. Isto tako, početkom dvijetisućitih prognoze vremena bile su manje precizne nego danas. Slično, kada danas gledamo potonuće indeksa svjetskog gospodarstva na američkim burzama, ne možemo točno znati kada i kako će se oporaviti, ali možemo sa sigurnošću reći kakav slom svjetskog gospodarstva pod utjecajem klimatskih promjena možemo očekivati do kraja stoljeća.
Danas mnogi razumiju da postoji razlika između projekcija promjena klime i prognoze vremena. Mnogima je čak i jasno da se izradom prognoze vremena i izradom klimatskih projekcija bave dva sasvim različita profila znanstvenika. No, u raspravama na socijalnim mrežama i komentarima na novinske članke vezanim uz klimatske promjene još je prisutno suštinsko nerazumijevanje zašto su prognoza vremena i projekcije klime dva različita problema, i zašto je donekle jednostavnije predvidjeti klimu nego prognozirati vrijeme.
Štetni učinak klimatskih promjena i općenito pogubne ekološke posljedice na gospodarstvo još uvijek ne poprimaju važnost koju bi trebale imati u kreiranju gospodarskih politika, ili ih se u potpunosti ignorira, ponajviše od populizmu sklonih političkih vođa. Pokušaji da se zagovornicima ekonomske škole neograničenog rasta ukaže da neograničeni rast na fizikalnim dimenzijama i biogeokemijskim resursima ograničenom planetu nije moguć, obično završava ismijavanjem zagovornika prirodnih zakona tvrdnjom da nastupa s ideoloških pozicija propalog marksizma i omalovažavanjem, recimo, citiranjem Billa Clintona: "It's the economy, stupid" ("To je ekonomija, glupane!", frazu je Clinton često koristio u predsjedničkoj kampanji 1992. kako bi naglasio da je primarna briga Amerikanaca ekonomija, op. ur.).
"It's the ecology, stupid!" ("To je ekologija, glupane), zasigurno bi mu odgovorio Karl Marx da ga je čuo, jer nafta je ekonomija i blagostanje (za ljude rođene u industrijskim zemljama) i prokletstvo (za ljude rođene u nerazvijenim zemljama, a bogate geološkim resursima), ali i uzročnik ekološke i klimatska krize koja ugrožava egzistenciju svih nas.
Prvi proljetni mjeseci u Njemačkoj već su toliko sušni da se eksperti pitaju nije li 2025. prva godina u kojoj ćemo u Njemačkoj zabilježiti temperature više od 45 stupnjeva Celzijevih
Da bismo razumjeli razliku između prognoze vremena i klimatskih projekcija, uputimo se u čarobni svijet teorijskog modeliranja klime i zamislimo život na planetu u kojem jednostavni model generiranja vremena određuje temperaturu: kocku koja na svojim stranicama ima brojeve minus tri, minus dva, minus jedan, jedan, dva, tri, koje određuju koliko će ostvarena temperatura odstupati od prosječne temperature planeta izražene u stupnjevima Celzija. Bacajući kocku 360 puta očekivana teorijska vjerojatnost (ako kocka nije namještena) je da će svaki broj pasti 60 puta, pa će srednja vrijednost odstupanja biti nula. Sada zamislimo da kocki mijenjamo gustoću mase tako da u konačnici kocka bude namještena da vjerojatnost ostvarenja brojeva jedan, dva, tri iznosi 1/3 za svaki broj, a vjerojatnost ostvarenja brojeva minus tri, minus dva, minus jedan postane nevjerojatan događaj. U tom slučaju naš model slučajnog generiranja vremena bacanjem kocke 360 puta dat će nam teoretsko srednje očekivano odstupanje dva stupnja Celzijeva od prosječne temperature. Ono što u bacanju kocke predstavlja promjena gustoće mase uz pojedinu plohu, to u predviđanju porasta temperature predstavlja porast koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi, i ovu našu kocku možemo smatrati jednostavnim modelom klime.
Bitno je napomenuti da su predviđanje ishoda bacanja kocke i prognoza vremena dva sasvim različita problema. Ishod bacanja kocke sasvim je slučajan i nepredvidljiv događaj, dok se ostvarenje određenih vremenskih prilika odvija prema poznatim zakonima fizike, ali sadrži nepredvidljive elemente. Iako su predviđanje ishoda bacanja kocke i prognoza vremena dva različita problema koji se ne mogu izravno usporediti, ipak podliježu istim zakonima statističke obrade podataka. Jednako kao što možemo predvidjeti broj realizacije određenog broja na kocki u velikom broju bacanja, tako možemo predvidjeti klimatološki srednje temperature u višegodišnjem prosjeku. Kocku s jednakim vjerojatnostima da se ostvari bilo koji broj možemo smatrati jednostavnim modelom klime za period od zadnjih desetak tisuća godina do prije industrijske revolucije. Taj period zovemo holocen i on se podudara s tranzicijom iz nomadskog načina života u sjedilački, s razvojem poljoprivrede i procesom industrijalizacije.
Cijeli taj period karakteriziran je uglavnom stabilnom koncentracijom stakleničkih plinova (prije svega ugljičnog dioksida čija koncentracija u tom periodu iznosi oko 280 dijelova na milijun), uz eventualne kratkotrajne uglavnom lokalne i regionalne poremećaje, recimo uslijed izbijanja vulkana. Uz tako konstantnu koncentraciju stakleničkih plinova, stabilna je i globalna prosječna temperatura Zemlje, koja nije bitno odstupala od one zabilježene kratko prije pojave parnog stroja. Početkom industrijalizacije, korištenjem fosilnih goriva za pogonsko gorivo, prenamjenom zemljišta, krčenjem šuma i poljoprivrednom djelatnošću, raste i udio stakleničkih plinova u atmosferi, i današnja je koncentracija ugljičnog dioksida oko 430 dijelova na milijun, a srednja je globalna temperatura za godinu 2024. prvi put postigla više od 1,5 stupnja Celzijevih veću vrijednost od predindustrijske. Treba napomenuti da je to tek jedna realizacija, a kada govorimo o klimi razmatramo višegodišnji prosjek. Prognoze su bile da ćemo prvi put imati godišnju temperaturu 1,5 stupanj Celzijev višu od predindustrijske tek oko 2030. ili koju godinu kasnije. Deset godina nakon Pariškog sporazuma iz 2015., prema kojem se zemlje potpisnice slažu da će smanjivati emisije s ciljem da se globalna srednja temperatura održi ispod dva stupnja Celzijeva zatopljenja u odnosu na predindustrijsku, a još bolje ispod 1,5 stupanj Celzijev, ovaj zahtjevniji cilj je prekoračen i to pet-šest godina prije nego što su to klimatološki modeli predviđali.
Iako se očekivalo da će protekla zima biti hladnija, karakterizirana La Niñom, klimatskim fenomenom koji se očituje hlađenjem površinskih temperatura Tihog oceana uzduž ekvatora, a utječe općenito na hladnije vremenske prilike globalno, protekli siječanj bio je najtopliji siječanj globalno otkad se mjeri temperatura. U Europi su zabilježene temperature bile 1,8 do 2,51 stupnja Celzijevih više od tridesetogodišnjeg prosjeka za period od 1991. do 2020. Slijedila je treća najtoplija veljača globalno otkad se mjere temperature, oko 1,6 stupnja Celzijevih toplija od predindustrijskog prosjeka za veljaču. Ožujak je bio drugi najtopliji globalno, a u Europi najtopliji ožujak. Što se tiče oborina prvi proljetni mjeseci u Njemačkoj već su toliko sušni da se eksperti pitaju nije li 2025. prva godina u kojoj ćemo u Njemačkoj zabilježiti temperature više od 45 stupnjeva Celzijevih. Mehanizam koji pritom ima bitnu ulogu sličan je kao i kod toplotnog udara 2003. u Europi.
Izostanak proljetnih kiša smanjuje vlažnost tla, pa se tako očekuje smanjena količina isparavanja u ljetnim mjesecima koja bi uzrokovala hlađenje. Zadnja godina u kojoj u Njemačkoj nije zabilježena ljetna temperatura viša od 30 stupnjeva Celzijevih bila je 1993. Osim otežanih životnih uvjeta i sposobnosti za rad pod utjecajem visokih temperatura, jedan od mehanizama koji u sušnim razdobljima utječe na pad gospodarstva je i niski vodostaj rijeka i istezanje željezničkih tračnica na vrućini, što oboje utječe na logističke probleme organizacije poslovanja i nemogućnost transporta robe. Zbog šteta prouzročenih klimatskim promjenama osiguravajuće kuće neće biti u stanju osigurati rizike vezane uz transport i poslovanje, slično kao što je nedavno bio slučaj u Sueskom kanalu kad nije bilo moguće osigurati plovidbu i transport zbog prijetnje pljačkaških napada hutista, što će nužno biti jedan od mehanizama smanjivanja svjetskog tržišta.
Drugi dio teksta pročitajte na ovom linku.
