Zanimljivu anketu među svojim čitaocima provele su jedne novine, a na temu – jugoslavenske rječitosti! "Jedna od potreba naših ljudi jest da se oni napričaju, izbrbljaju, 'izlaju'…Devedeset devet posto ljudi u svijetu, pa tako i kod nas, najteže podnosi kaznu da mora dugo vremena šutjeti. Stoga i nije čudno što se tako kažnjavaju – samicom – razni zločinci, da im se zabranjuje razgovor s drugim zatvorenicima… Danas su, koliko znamo, nordijski narodi najmanje razgovorljivi, dok nama, Slavenima, a osobito Rusima, riječi teku kao poplava. Oni vole debatirati, jednako kao i Talijani. Kod nas se obično kaže da pas koji mnogo laje, ne grize. Tako se općenito, ne samo u svijetu već i kod nas, kaže i za ljude – tko mnogo govori i viče nema snage za nešto korisnije. Zato je kod nas, u Jugoslaviji, i poznata ona uzrečica – govoriti je srebro, a šutjeti je zlato! Međutim, kod nas se tom metodom koriste i glupi, kako bi izgledali pametni, ali ipak većina ljudi voli govoriti ne misleći pritom što je pametno, a što glupo…“
Navršilo se 30 godina od smrti Nikole Begovića, paroha, pisca, političara i srpskog nacionalnog tribuna, koji je umro u Karlovcu, u 74. godini života. Ovog izuzetnog čovjeka, duhovnog reformatora i humaniste posebno se sjećaju prečanski Srbi s kojima je proveo sve godine života – od osnovne škole u Kostajnici i Sunji, preko episkopskog učilišta u Plaškom, pa sve do mjesta karlovačkog paroha, na koju dužnost je stupio 1862. i na njoj ostao sve do smrti. U kronologiji njegova burnog života spominje se, uz ostalo, i da je "više od 30 godina predavao mnogim srpskim generacijama, ne samo vjeronauk, već i 'srbouk', kako su govorili njegovi učenici… Biran je u narodno-crkveni sabor, a 1861. godine, kao krajiški zastupnik, i u Hrvatski sabor. Zbog svojih naprednih misli bio je često na udaru vlasti, a nekoliko puta je hapšen i zatvaran, u Zagrebu i Karlovcu… Iza sebe je ostavio golemi književni opus, veliki broj članaka, objavljenih u tridesetak različitih novina i listova. Bio je član Matice srpske. Prevodio je s ruskog jezika, a u narodu je ostao zapamćen kao 'narodni apostol plamene duše'. Sahranjen je na karlovačkom pravoslavnom groblju Dubovac, uz prisustvo velikog broja vjernika i građana…"
U Francuskoj je uhapšena stanovita Pepica F. (22), rođena u Ptuju, u Sloveniji, pod optužbom da je pljačkala pacijente sanatorija u Montmorneyu, najviše dragocjenosti. Bolesnici su policiji dali gotovo savršen opis pljačkašice. Pronašli su je u mjesnom hotelu, gdje je odsjela pod svojim imenom, predstavivši se kao studentica pravnih nauka i buduća slovenska ministrica koja se nalazi na – diplomskom putovanju. U njezinim putnim torbama otkriveno je mnoštvo ukradenih predmeta iz sanatorija, ali i iz mjesnih trgovina.
