S Davorom Škrlecom, nezavisnim zastupnikom u Europskom parlamentu i redovitim profesorom Fakulteta elektrotehnike i računarstva, razgovarali smo o energetskim temama koje se tu i tamo nađu u fokusu javnosti – kad se smrzavamo zbog neuključenog grijanja ili visokih računa iz toplane, kad se sretnemo s troškovima za energetsko uređenje zgrada ili razdjelnike ili s nedoumicama koje donosi ukidanje pomicanja kazaljki na satu – ali uglavnom bivaju brzo zanemarene u korist ‘vječnih tema’ hrvatskog društva.
Imamo potencijala u korištenju vjetra, sunca, biomase i geotermalne energije – dobrom politikom možemo riješiti problem energetskog siromaštva i smanjiti ovisnost o uvozu fosilnih goriva
Europska komisija predlaže ukidanje polugodišnjeg pomicanja sata u EU-u i slobodu članicama Unije da odluče žele li zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena. Kakve to posljedice može imati?
Europska komisija uputila je u Europski parlament i Vijeće EU-a direktivu s prijedlogom prekida polugodišnjeg pomicanja sata, tako da posljednje pomicanje prema ljetnom računanju vremena bude u nedjelju, 1. travnja 2019., a da države članice koje se odluče za zimsko računanje vremena posljednju promjenu izvrše u nedjelju, 27. listopada 2019. Pritom se u tekstu direktive navodi da će se time države odlučiti za standardno vrijeme, odnosno vremensku zonu. Kako države članice EU-a trenutačno primjenjuju tri zone standardnog vremena – zapadnoeuropsko primjenjuju Irska, Portugal i Ujedinjena Kraljevina, srednjoeuropsko 17 država članica, a istočnoeuropsko vrijeme Bugarska, Cipar, Estonija, Finska, Grčka, Latvija, Litva i Rumunjska – EK u svom obrazloženju tvrdi kako odluke država članica o odabiru standardnog vremena neće imati utjecaja na unutarnje tržište EU-a, što je bilo najvažnije kod donošenja odluke o izmjeni direktive. Prijedlog EK-a je rezultat rezolucije Europskog parlamenta koja je usvojena u veljači 2018. na temelju upita i peticija građana iz cijele Unije i ispunjavanjem internetskog upitnika od 4. srpnja do 16. kolovoza. Putem internetskog javnog savjetovanja dobiveno je 4,6 milijuna odgovora iz svih 28 država članica, što je najveći broj odgovora ikad primljen u svim dosadašnjim javnim savjetovanjima Komisije. Čak 84 posto ispitanika smatra da treba ukinuti pomicanja sata, ali je interesantan podatak kako je u tom savjetovanju sudjelovalo 0,52 posto ili oko 20.000 građana Hrvatske. Ako uzmemo u obzir kako u e-savjetovanjima koje provodi Vlada RH sudjeluje zanemariv broj građana, možemo zaključiti da je ovo savjetovanje i za Hrvatsku bilo uspješno. Statistika također pokazuje da je 89 posto građana Hrvatske za prekid pomicanja sata, a 54 posto za trajno ljetno računanje vremena.
Prema informacijama kojima raspolažem, Austrija koja do kraja godine predsjedava Vijećem EU-a planira ostvariti dogovor do kraja 2018. i procurila je informacija da će austrijski prijedlog biti zadržavanje ljetnog računanja vremena. Do sada provedene analize pokazuju da pomicanje sata više ne donosi uštede u energiji, ali kao društvo i zajednica trebali bismo mijenjati neke dugogodišnje navike. Za vrtiće i obrazovne institucije koje rade u jednoj smjeni nema nikakvih prepreka da s radom počnu kasnije, a ne u sedam ili osam sati ujutro. Početak radnog vremena se promijenio tako da zaposleni imaju velikih problema s neusklađenim radom vrtića i škola, a istovremeno tijekom dana većinu vremena provode pod umjetnim svjetlom, što loše utječe na njihovo zdravlje. Što se tiče mogućeg revidiranja stava EU-a, Komisija je obvezna do kraja 2024. godine izraditi analizu utjecaja promjene direktive. Osobno ne vjerujem da bi se nakon toga pokrenula inicijativa za ponovno ljetno i zimsko računanje vremena, ali je ostavljena mogućnost da države članice mogu promijeniti svoje standardno vrijeme, odnosno vremensku zonu u kojoj se nalaze.
Cijena NE je previsoka
Do kraja godine trebalo bi završiti Strategiju energetskog razvoja RH 2020. – 2030. Koje su njene osnovne postavke, uključujući i razvojne energetske projekte, i koliko ona može doprinijeti konkurentnosti hrvatskog gospodarstva?
Ako se u postavkama strategije ne uvaži činjenica da energetska tranzicija treba osim klimatskih i energetskih ciljeva stvoriti uvjete za razvojni potencijal hrvatskog gospodarstva, onda nećemo ostvariti pozitivni pomak kao što nismo ni s prethodnim strategijama. Također je važna činjenica kako Hrvatska kao članica EU-a treba iskoristiti prilike koje stvara energetska unija, javna politika EU-a. Međutim, javnosti nije poznat okvir strategije i nadležno ministarstvo ne provodi javne konzultacije, što je zabrinjavajuće jer bi kao članica EU-a Hrvatska trebala prakticirati otvoreni demokratski dijalog svih zainteresiranih dionika.
Ulaganje u izolaciju kuće se isplati kroz dvije-tri sezone grijanja, a s obzirom na duga i topla ljeta, sve veću važnost u uštedi energije ima i u ljetnom razdoblju
Kolike su mogućnosti za povećanje proizvodnje primarne energije kako bi bio smanjen uvoz koji danas iznosi oko 50 posto potreba Hrvatske?
Domaća proizvodnja plina i nafte je u padu i sve je veća ovisnost o uvozu, i ne vjerujem da će istraživanja za koja su dodijeljene koncesije u kopnenom dijelu Hrvatske polučiti neke rezultate. Istraživanja i moguća eksploatacija u Jadranu trebali bi nam biti neprihvatljivi jer direktno ugrožavaju sektor turizma koji nam ostvaruje gotovo 20 posto BDP-a. Zato nam je važan LNG terminal i izgradnja plinske elektrane u sinergiji s terminalom kako bismo, između ostalog, mogli povećati udio obnovljivih izvora energije, prvenstveno vjetroelektrana i solarnih elektrana. Trend u EU-u je proizvodnja biometana koji se može utiskivati u javnu plinsku mrežu i može omogućiti lokalnu i regionalnu proizvodnju električne i toplinske energije u manjim visokoučinkovitim termoelektranama (TE) uz istovremeni pozitivni utjecaj na razvoj poljoprivrede. Izmjene energetske politike EU-a predlažu bolju regionalnu suradnju i suradnju u izgradnji novih kapaciteta termo- i hidroelektrana (HE) kako bi se postigla što niža cijena energije za građane i gospodarstvo, a istovremeno postigli klimatski ciljevi. Tržište električne energije će određivati ulaganja, tako da neće ulagati države nego privatni kapital odnosno energetske kompanije.
Kako ocjenjujete projekt kaskade hidroelektrana na Savi između slovenske granice i Zagreba o kome se govori godinama?
To je dugoročni strateški projekt koji je, nakon što se o njemu pričalo, opet pao u zaborav i vjerojatno će se ponovno izvaditi iz ladice kad će se shvatiti ugroženost vodoopskrbe Zagreba i njegove okolice. Ugroženost vodoopskrbe je posljedica projekta izgradnje lanca HE u Sloveniji koji svoju povijest ima još iz Jugoslavije, a projektom su bile predviđene HE uzvodno i nizvodno od Zagreba. Najveći problem koji imamo je manjak kvalitetne komunikacije s lokalnom zajednicom i kvalitetan prijedlog zaštite okoliša i prirode. Takav pristup bi pomirio energetske i ekološke razloge. U ovom projektu postoji još problem prostornog planiranja koji izlazi iz okvira Zagreba, a Zagreb je opet važna komponenta tog plana – ovakav zahvat zahtijeva i sigurno financiranje i donošenje političke odluke koje će poštivati sve buduće vlade i gradonačelnici. U Sloveniji je to uspjelo, možda se to dogodi i kod nas do 2050. godine.
Kako stoji stvar s proizvodnjom i prodajom energije iz obnovljivih izvora?
Projekti koji su uspjeli dobiti subvencije nemaju problema s otkupom energije, ali kako se stvorila politička nesigurnost zbog nedonošenja podzakonskih akata i rizika da će se osigurati isplata subvencija, te ispunjenja dodijeljenih kvota za vjetroelektrane i fotonaponske elektrane, razvoj novih projekata je praktički zaustavljen. Hrvatska je u međuvremenu statistički ‘uspjela’ ostvariti čak 27 posto udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji jer se procijenilo kako se čak deset posto obnovljive energije troši u domaćinstvima korištenjem ogrjevnog drveta. Moje glavne zamjerke tom ‘uspjehu’ su što se radi o vrlo gruboj procjeni, što se ne stimulira korištenje peleta kao okolišno i energetski boljeg energenta, te da je zbog toga poslana kriva poruka investitorima da Hrvatska nije zainteresirana za investicije u obnovljive izvore energije. Velika pogreška jer imamo potencijala u korištenju vjetra, sunca, biomase i geotermalne energije – dobrom politikom možemo riješiti problem energetskog siromaštva i smanjiti ovisnost o uvozu fosilnih goriva.
Jesu li nuklearke što se Hrvatske tiče prošlo svršeno vrijeme i kako komentirate nesuglasice i otpor domaćeg stanovništva prema odlagalištu nisko i srednje radioaktivnog otpada u Dvoru?
Cijena nuklearne elektrane (NE) jednostavno je previsoka – nedavno je objavljena informacija kako će jedna NE u Francuskoj koštati oko 11 milijardi eura. Osim toga, svi tekući projekti u EU-u u velikom su kašnjenju. Slučaj odlagališta u Dvoru opet promatram kao neuspješnu komunikaciju s lokalnom zajednicom. Hrvatska ima obvezu izgradnje takvog odlagališta i ako ga ne izgradi, onda će to napraviti Slovenija i to našim novcem. Slovenija planira izgradnju takvog odlagališta na granici prema Hrvatskoj, svega nekoliko kilometara od lokacije nuklearne elektrane. Predviđeno područje je sigurno geološki nepovoljnije od onog u Dvoru. Moram istaknuti kako se ne radi o odlaganju istrošenog nuklearnog goriva, tako da ne postoji opasnost od zračenja – više vas zrači osoba koja pored vas leži u krevetu. Nažalost, ako se projekt ne realizira, lokalna zajednica će izgubiti siguran prihod od naknade.
Kada se govori o uvozu energenata, koliko je Hrvatska ‘kolateralna šteta’ u energetskom sukobu Rusije i SAD-a i treba li nam LNG terminal na Krku?
Više dobavljača znači veću sigurnost opskrbe jer vas se ne može ucjenjivati i posljedično možete postići povoljniju cijenu plina – ne treba stavljati sva jaja u istu košaru, kaže stara poslovica. LNG terminal prvenstveno treba promatrati u tom svjetlu, a kao članica EU-a u kojoj je LNG terminal projekt od zajedničkog interesa tek onda dolazimo do geopolitičke razine i odnosa SAD-a, EU-a i Rusije.
Koliko je u Hrvatskoj moguće povezivanje prerade otpada i proizvodnje energije?
Samo na način da iz prikupljenog biorazgradivog otpada proizvodimo bioplin ili još bolje biometan. Sve ostalo što se danas u EU-u koristi za proizvodnju energije spaljivanjem, a to su uglavnom plastika i papir, prema izmjenama EU zakonodavstva obavezno će se usmjeravati u postupke recikliranja.
Energetske zadruge
Koliko od proizvodnje i korištenja obnovljivih izvora energije, uključujući i mini i mikro HE, mogu imati koristi ruralna potpomognuta područja?
Prvo treba uložiti u energetsku obnovu kuća kako bi se smanjili troškovi za energiju u domaćinstvima. To bi ujedno trebalo angažirati lokalnu radnu snagu. Nakon toga treba poduzeti mjere za manju potrošnju energije za grijanje – gdje je moguće instalirati solarne sustave za grijanje vode i građanima subvencionirati kupovinu učinkovitijih peći na biomasu (ogrjevno drvo ili pelete). Veće zahvate poput mikro ili malih HE, vjetroelektrana ili fotonaponskih elektrana preporučam rješavanjem kroz zajedničke poduhvate, poput energetskih zadruga. Znanja i mogućnosti za provedbu takvih projekata imamo, treba se samo obratiti na adresu Zelene energetske zadruge ili Zadruge za etično financiranje.
Ocijenili ste da je Hrvatska u Nacionalnom programu ruralnog razvoja potpuno marginalizirala korištenje obnovljivih izvora energije. Kako to promijeniti?
Hrvatska je inače u programu ruralnog razvoja namijenila premala sredstva za korištenje obnovljivih izvora energije, što nam šteti u energetskoj tranziciji sela i prihvaćanju novih tehnologija koje trebaju i ruralnim područjima osigurati jeftiniju energiju, a tu su uvijek važne financije. Kako u tim područjima živi dosta pripadnika srpske nacionalne manjine i kako je SDSS u vladajućoj koaliciji, možda postoji način da se kroz proces reprogramiranja programa ruralnog razvoja poveća iznos koji bi upravo nerazvijenim područjima omogućio povlačenje novca za obnovljive izvore energije.
Možemo li, s obzirom na dostupnost energenata, mirno dočekati ovu zimu?
Potražnja na tržištu je pokazala: ogrjevno drvo je ovu jesen poskupjelo čak 20 posto. Ali s obzirom na klimatske promjene koje nam se događaju, zimska razdoblja dugotrajne niske temperature sve su kraća pojava. Opet ponavljam, ulaganje u izolaciju kuće se isplati kroz dvije-tri sezone grijanja, a s obzirom na duga i topla ljeta, sve veću važnost u uštedi energije ima i u ljetnom razdoblju.
