>

novosti logo

Društvo Društvo

Divljina uzvraća udarac

Bolesti kao što su COVID-19, AIDS, ebola, MERS i SARS sve više pogađaju ljudsku populaciju, što je povezano s globalizacijskim procesima i uništavanjem staništa divljih životinja. Novosti donose pregled najpoznatijih zoonoznih virusa, koji se prenose sa životinja – ljuskavaca, čimpanzi, komaraca, šišmiša, deva, cibetki itd. – na čovjeka

Je li virus SARS-CoV-2 na čovjeka prešao tako što je netko pojeo šišmiša ili ljuskavca ili je na njega prešao na tržnici u kineskom gradu Wuhanu, pitanja su na koja znanstvenici ubrzano traže odgovore jer oni za borbu protiv aktualne pandemije mogu biti jednako važni kao i utrka za cjepivom. Ti će nam odgovori pomoći da razumijemo, a potom i spriječimo neki budući prelazak virusa sa životinje na čovjeka i pripremimo najbolje moguće preventivne mjere za moguću novu epidemiju. Ali traženje odgovora otkriva nam da je glavni negativac u cijeloj priči zapravo čovjek, odnosno njegovo djelovanje koje nepovratno mijenja prirodu. No krenimo redom, od onoga što nam je do ovog trenutka poznato.

SARS-CoV-2, sedmi po redu virus iz obitelji koronavirusa koji napada čovjeka, nastao je kombinacijom koronavirusa šišmiša, s kojim dijeli oko 96 posto genetskog slijeda, i koronavirusa pronađenog u ljuskavcima, s kojim dijeli do 99 posto genetskog slijeda

Bolest COVID-19 (Co kao korona, V kao virus, D kao disease, bolest, 19 kao 2019. godina) izaziva, kao što znamo, virus SARS-CoV-2, sedmi po redu virus iz obitelji koronavirusa koji napada čovjeka. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Američkog društva za mikrobiologiju, taj je virus nastao kombinacijom koronavirusa šišmiša, koji je dobio oznaku Bat-Cov RaTG13, a s kojim dijeli oko 96 posto genetskog slijeda, i koronavirusa pronađenog u ljuskavcima ili pangolinima, s kojim dijeli do 99 posto genetskog slijeda. Znanost je također osporila teorije zavjere da je riječ o vještački izazvanom virusu, koje se zadnjih tjedana šire brže od same pandemije.

Što znamo, a što ne znamo?

Za sada znamo malo toga. Nulti pacijent do danas nije pronađen i mala je vjerojatnost da će i biti. Ipak, dokazano je da su brojni rani slučajevi zaraze koronavirusom bili povezani s tržnicom Huanan, na kojoj se za konzumaciju prodaju i divlje životinje. S velikom se vjerojatnošću pretpostavlja da se čovjek zarazio putem kontakta sa zaraženim ljuskavcem, sisavcem koji se u prirodi hrani mravima, termitima i drugim insektima, a može svariti pijesak i kamenje koje proguta zajedno s njima. Meso ove životinje smatra se delikatesom za bogate, a ljuskave pločice koje pokrivaju njezino tijelo koriste se u tradicionalnoj kineskoj medicini. Ovaj sisavac omiljeni je plijen lovokradica i kriminalaca koji na njemu toliko dobro i neumjereno zarađuju da ovoj vrsti uskoro prijeti izumiranje.

Imajući u vidu da su neke od informacija koje su dolazile iz Kine zasigurno bile cenzurirane, ne zna se kad je zaraza točno započela, već se kao njezin početak uzima 17. studeni prošle godine. Informacije iz neobjavljenih kineskih izvještaja, na koje se pozivaju pojedini zapadni mediji, teško je provjeriti, ali je danas posve svejedno jesu li su kineske vlasti namjerno zataškavale pojavu novog virusa sličnog SARS-u ili kineski liječnici nisu na vrijeme prepoznali novu bolest, koju je i danas bez testiranja lako zamijeniti s drugim respiratornim bolestima. Prvi registrirani virusom zaraženi pacijent imao je 55 godina, a lani u prosincu zabilježen je veći broj slučajeva netipične pneumonije. Zhang Jixian, rukovoditelj odjela pulmologije u provincijskoj bolnici Hubei, 27. prosinca izvijestio je kineske vlasti da je 180 ljudi zaraženo novim tipom virusa. Bolest je zoonozna, što znači da se prenosi sa životinje na čovjeka, ali nema dokaza da čovjek može zaraziti životinju.

Bolesti čiji su uzročnici virusi posljednjih desetljeća sve više pogađaju ljudsku populaciju, što je direktno povezano s globalizacijskim procesima, ali i s drugim faktorima, posebno uništavanjem staništa divljih životinja. Među prvim izoliranim zoonoznim virusima bio je virus Zapadnog Nila, koji je prvi put izoliran 1937., a koji se na čovjeka prenosi ubodom inficiranog komarca. Pripada rodu flavivirusa koji su, između ostalog, odgovorni za bolesti poput krpeljnog meningoencefalitisa i denga groznice, kojom se godišnje inficira 35 do 60 milijuna ljudi i od koje umire između dvije i pet tisuća djece. Najveća epidemija groznice Zapadnog Nila zabilježena je 1974. u Južnoafričkoj Republici, gdje je oboljelo 18.000 ljudi. Bolest je tokom 1990-ih pogodila ljude i životinje u brojnim mediteranskim zemljama, da bi se do kraja desetljeća proširila do SAD-a i Velike Britanije. Simptomi su izrazito slični gripi, a bolest je posebno opasna za stariju populaciju i kronične bolesnike.

Sa životinja na čovjeka

Jedan od planetarno poznatih virusa je HIV (virus humane imunodeficijencije), koji dovodi do AIDS-a, teške bolesti imunološkog sustava, a pojavio se 1950-ih u Africi. Pretpostavlja se da je virus s čimpanze prešao na čovjeka početkom 20. stoljeća, a njegovom širenju pogodovale su tadašnje velike migracije ruralnog stanovništva u urbane zone. Odgovoran je za jednu od najvećih pandemija, od čijeg je početka, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, zaraženo 75 milijuna ljudi, a 32 milijuna je preminulih. U 2018. godini bilo je zaraženo malo manje od 38 milijuna ljudi, dok je od posljedica AIDS-a preminulo 770.000 ljudi. Pandemija HIV-a dovela je do rasističkih teorija i velike diskriminacije seksualnih manjina. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj su od 1985. godine do kraja 2019. zabilježene 1723 osobe kod kojih je dijagnosticirana infekcija HIV-om.

Prema analizi Povjerenstva za infektivne bolesti časopisa ‘The Lancet’, u svakom trenutku može se pojaviti novi, smrtonosni i visoko transmisioni patogen, a kao problematičan faktor posebno se apostrofira trend sve manjeg ulaganja u javno zdravstvo

SARS ili teški akutni respiratorni sindrom bolest je koja se pojavila krajem 2002. godine u Kini, a smatra se da je na čovjeka prešla s azijske cibetke, jedne vrste divlje mačke koju čovjek eksploatira tako da je zatočenu u kavezima hrani sirovim zrnima kave, koja prolazi kroz probavni trakt životinje te se tako dobiva najskuplja kava, Kopi Luwak, čija cijena za pakiranje od 450 grama trenutno iznosi 400 američkih dolara i za kojom su ludi buržuji na zapadu. Tokom nekoliko narednih mjeseci bolest se proširila Azijom i Europom, Sjevernom i Južnom Amerikom. Uzročnik je koronavirus SARS-CoV koji nije doveo do pandemije, ali jest do epidemije u kojoj je u 33 države prijavljeno više od 8.000 slučajeva zaraze, a smrtnost je iznosila čak deset posto.

MERS ili bliskoistočni respiratorni sindrom bolest je od koje je od 2012. do 2019. godine oboljelo oko 2.500 ljudi, od čega je preminulo njih više od 860, što znači da je smrtnost bila veća od 34 posto. Primarni izvor zaraze su jednogrbe deve s kojima su ljudi u kontaktu.

Goveđa spongiformna encefalopatija (GSE), poznatija kao kravlje ludilo, bolest je izazvana abnormalno presavijenim proteinskim molekulama – prionima. Ova fatalna neurodegenerativna bolest ustanovljena je kod britanskih goveda 1985. godine. Ljudi ne mogu biti pogođeni GSE-om, ali kao rezultat konzumiranja zaraženih prehrambenih proizvoda mogu dobiti novu varijantu Creutzfeldt-Jakobove bolesti (nvCJB). Većina oboljelih, njih čak devedeset posto, umire u roku godine dana. Usprkos upozorenjima znanstvenika, britanske vlasti ignorirale su problem sve dok 1995. nije umrla prva osoba, što je još jedan dokaz da je profit ispred zdravlja ljudi planetarno raširena bolest; u Velikoj Britaniji od ove je bolesti do sada preminulo više od 150 ljudi.

Godine 1998. u malezijskom selu Nipahu otkriven je istoimeni virus (NiV) za koji i dalje ne postoji cjepivo. Uslijed devastacije i krčenja šuma uništena su staništa velešišmiša, koji su se zbog nedostatka hrane morali preseliti bliže ljudskim zajednicama. S izmetom ovih letećih sisavaca došle su u kontakt svinje koje čovjek uzgaja za svoju prehranu i virus je potom prešao na čovjeka. Simptomi su slični kao i kod gripe, ali bolest u svega nekoliko dana može dovesti do kome, a smrtnost je između 50 i 75 posto. Njemu blizak je virus hendra, čiji su rezervoari također šišmiši, koji su 1994. zarazili konje, a potom i ljude, na koje je virus zadnji put prešao 2016. godine.

Ljudi mogu biti zaraženi i drugi zoonoznim brzomutirajućim virusima, poput ptičje i svinjske gripe različitih tipova, ali ne postoji velika mogućnost transmisije među ljudima koji se najčešće zaraze u kontaktu sa živim ili mrtvim životinjama. To nije bio slučaj s ubojitim virusom ptičje gripe H1N1, uzročnikom španjolske gripe koja se počela širiti u siječnju 1918., a od koje je, prema procjenama, do kraja pandemije umrlo najmanje 50 milijuna ljudi.

Jedna od posebno zastrašujućih bolesti je ebola, nazvana prema istoimenom virusu koji je prvi put otkriven u zabačenom gvinejskom selu Meliandou 29. prosinca 2013. kod dvogodišnjeg dječaka, koji je nakon dva dana preminuo, dok se bolest poslije proširila na njegovu obitelj, okolna sela, a potom i susjedne države Siera Leone i Liberiju. Riječ je o virusu koji izaziva veliku smrtnost i zastrašujuće simptome u ovim inače depriviranim državama. Iako mediji o tome rijetko izvještavaju, od prošle godine u Kongu traje epidemija ebole koja je do danas odnijela 2.264 života. Bolest se prenosi izravnim kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama zaraženih osoba te izravnim kontaktom s krvlju i drugim tjelesnim tekućinama zaraženih divljih životinja, poput majmuna, šumskih antilopa i šišmiša.

Virus marburg sličan je eboli, s tim da su ga na ljude vjerojatno prenijeli majmuni; za njegovo širenje ponovno je odgovoran čovjek i njegova neumjerena eksploatacija prirodnih resursa kroz rudarstvo i šumarstvo. Šišmiši, koji su također odgovorni za širenje ovog virusa, zbog uništavanja svojih staništa došli su bliže ljudskim naseljima i tako su ljudi došli u kontakt s virusom. U širenju ebole veliku ulogu igraju siromaštvo i krivolovci. S jedne strane, stanovništvo ovih afričkih država prisiljeno je prehranjivati svoje obitelji krivolovom, dok s druge strane kriminalci zarađuju velik novac od lova divljih životinja. Posljedica je širenje virusa iz tropskih šuma putem tržnica na kojima se prodaje meso ovih životinja.

Mogućnost promjene

Osim bolesti, virusi često izazivaju i rasizam, kojim se cijele nacije, pa i veće geografske zone proglašavaju nazadnima, ubojitima i odvratnima. No prije nego što se u nekoga uperi prst, važno je shvatiti da u ovako kompleksnom problemu svi imamo odgovornost jer je svijet globaliziran kao nikada ranije. Preraspodjela društvenog bogatstva i raspodjela prirodnih resursa, u kojima su stotinama godina unazad afričke države pljačkane od tzv. razvijenog svijeta, samo je jedan od problema. Nabrajanjem samo nekih bolesti, a da ne spominjemo one izazvane bakterijama, parazitima, gljivicama i rikecijama (male gram-negativne bakterije), pokazali smo da su kapitalistička eksploatacija resursa i industrijska proizvodnja u velikoj mjeri najodgovornije za širenje zoonoznih bolesti.

Kada govorimo o Kini, važno je spomenuti da je u toj državi ekonomska transformacija započeta 1990-ih u međuvremenu dovela do propasti malih poljoprivrednika koji su bili prisiljeni preorijentirati se na uzgoj i lov divljih životinja, u čijem mesu uživaju bogati gurmani. Industrijska poljoprivreda zahtijeva enormno povećanje obradivih površina, što u praksi znači raseljavanje seljaka i uništavanje staništa divljih životinja, odnosno osjetljivih ekosustava. Kao što smo već vidjeli, to je i u drugim državama dovelo do masovnog širenja smrtonosnih virusa među ljudima.

Intenzivno peradarstvo direktno je povezano s različitim virusima gripe. Životinje se uzgajaju u zastrašujućim uvjetima, a jedinke su uglavnom manipulacijom stvoreni genetski klonovi, što virusima omogućuje da prilagođavanjem jednoj jedinki u kratkom roku zaraze cjelokupnu populaciju. Naša proizvodnja direktno je povezana s pojavom opasnih virusa gripe poput H7N9 koji ubija trećinu oboljelih.

Iz svega navedenog ispada da s novim koronavirusom imamo sreće jer nije u toj mjeri ubojit kao drugi zoonozni virusi, ali je ovo možda prilika da shvatimo da su u složenom međudjelovanju čovjeka i prirode bitna karika, osim globalizacije i uništavanja prirodnih staništa, i klimatske promjene. Na primjer, više temperature dovode do veće aktivnosti komaraca i njihove reprodukcije, što je dovelo do izbijanja groznice Chikungunya u umjerenoj klimi, odnosno u Italiji i Francuskoj. Ovu, kao i mnoge druge bolesti, prenose tigrasti komarci koji su donedavno živjeli samo u tropskim krajevima, da bi se odnedavno uslijed globalnog zatopljenja nastanili i u mediteranskom pojasu. U Hrvatskoj su prvi put registrirani 2004. godine. Globalno zatopljenje ima sličan utjecaj i na druge vrste insekata, pa tako dovodi i do povećanja populacije krpelja.

Prema analizi Povjerenstva za infektivne bolesti časopisa ‘The Lancet’ objavljenoj u siječnju ove godine, u svakom trenutku može se pojaviti novi, smrtonosni i visoko transmisioni patogen koji uslijed globalne povezanosti čovječanstva ima veliku mogućnost širenja te može imati devastirajuće posljedice na trenutnu ekonomiju i mobilnost ljudi. Uostalom, to je sve ono što trenutno proživljavamo u karanteni. Kao drugi remetilački faktori za pravovremeni odgovor na epidemiju navode se lažne informacije, siromaštvo i nespremnost zdravstvenog sustava. Nedvosmisleno su kao faktori navedene i promjene u postupanju nacionalnih i međunarodnih organizacija, siromaštvo u posrnulim ekonomijama i zapostavljen zdravstveni sektor, ratni sukobi i spremnost zemalja da zbog mogućih ekonomskih posljedica zataškaju epidemije. Kao remetilački faktor istaknuta je i nemogućnost da se pruži zdravstvena skrb izbjeglicama i migrantima, a posebno se apostrofira trend sve manjeg ulaganja u javno zdravstvo. Kada to prevedemo na nama razumljiv jezik, to znači uništavanje Imunološkog zavoda koji bi u situaciji aktualne pandemije imao nemjerljivu ulogu u Hrvatskoj, o čemu je nedavno govorio i Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. To znači i višedesetljetno uništavanje javnog zdravstva i njegovu privatizaciju, kao i činjenicu da od 1990. nije sagrađena niti jedna nova bolnica. Riječ je dakle o istim silama koje razaraju staništa divljih životinja i koje razaraju javno dobro, a koje prepoznajemo pod različitim imenima političara, kompanija i banaka. Popis možete sastaviti i sami.

1/6