>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Djeca Domovine

Ante Starčević je za jednu noć posijedio jer su u Saboru hrvatski suverenitet predali Beču, a sad se događa senzacionalan citat povijesne tragedije: jedan okorjeli starčevićanac, Zlatko Hasanbegović, i jedan momak iz iste galaksije, Hrvoje Zekanović, omogućili su predaju hrvatskog suvereniteta kruni svetog Stjepana!

Prime Time, N1, 17. veljače, 20:53

Domagoj Zovak, od malih nogu hadezeovac, uz Bornu Sora koautor ‘Prime Timea’, sjajne političko-satiričko-analitičko-prosvjetiteljske emisije, dao je, nakon Borisa Marune (‘Ivica Račan je imao pravo’, ‘Udbaši’), velik doprinos lirici hrvatskog političkog razočarenja. Zovak je u eter izrecitirao pjesmicu ‘Jebi se, Franjo’, parafrazu ili parodiju pjesme Marka Tomaša ‘Jebi se, Nina’ – to je lirika kakvu naš eter nikad prije nije čuo, a ni neće. Zovak se naslikao ispred spomenika Franji Tuđmanu pa odverglao svoje stihove, započevši ovako:

‘Jebi se, Franjo. / Jebi se ti i tvoja kriva usta i tvoja stranka HDZ koja za ništa nije kriva. / Neka se jebu tvoji spomenici i ulice i trgovi. / Jebo te tvoj doktorat. Kažu da si ga čitavog isplagirao. Jebo i nas obojicu što smo se upoznali 1990. / Jebalo te hrvatsko proljeće kojeg si bio velika žrtva, a svaki vikend si bio na teniskim terenima na Šalati.’

Nastavio je Zovak redati i nizati što nam je sve Franjo ostavio, ne zaboravljajući ni ‘sveta’ ratna vremena.

‘Jebo te način na koji si siktao nad protjeranim Srbima. / Jebala te euforija koju je to kod ljudi izazvalo. / Jebala te salveta na kojoj si Bosnu dijelio. / Jebo te beskonačan broj sastanaka sa Slobom u Karađorđevu. / Jebalo mene što sam mislio da je zbog mira, a ne rata’, nastavio je Zovak dalje, pa preko privatizacijskih opačina stigao do Franjine sjene u kojoj danas živimo i zaključio pjesmu ovako:

‘Jebi se, Franjo, jer nikad nećemo pobjeći od tvoje sjene. / Jebale te ustaše s kojima si nas pomirio tako da su oni sada glavni i u pravu. / Jebo Brijune i Tita na kojeg si se toliko furao, a nikad ga isfurao. / Jebeš mene, jer sam mislio da kad rat završi, sve će biti bolje. / I jebeš onaj natpis na grobu kako je sve bilo za Hrvatsku, a Hrvatska je bila ni za što. / Jebeš i to što stojimo u mjestu dok cijeli svijet ide dalje. / Jebeš to što si ti kao otac domovine. / I opet, jebeš mene što još mogu vjerovati da će ovo biti normalna zemlja.’

Zovaku čestitamo, obećali smo mu i nositi hranu u zatvor kad ga uhapse, što bi bio red, zbog ovakvog odnosa prema čovjeku koji nam je omogućio sve ovo što danas vidimo, imamo, uživamo!

Otvoreno, HRT, 19. veljače, 22:30

Damir Smrtić gledao je u Karla Resslera, najperspektivnije mladunče iz Plenkovićeva kadrovskog inkubatora, kao Pinki u Tita. Te Karlo jel’ ovo, te Karlo jel’ ono – ostali su gosti u dobroj mjeri služili kao publika. Zna se za što služi javna televizija. Karlo Ressler, krunski princ, prvo je ime u nastupajućoj gardi podmladitelja HDZ-a. Riječ je o obrazovanom konzervativcu, svjetonazorski bliskom Vici Batarelu, kojega šef HDZ-a navodno vidi kao svog nasljednika. Uz njega su Tomislav Sokol, Tena Mišetić, Marko Milić. Oni bi trebali biti novo lice HDZ-a, pa redizajnirati image koji ovoj stranci daju Brkić, Culej, Đakić, Penava i stara garda ‘konzervativaca’ i ‘demokršćana’ (sto mu gromova, karamba i karambita!). Stara će garda, ruzinavi brod koji čeka rezalište, Plenkoviću pokušati nasapunati dasku bojkotom europskih izbora, pa ćemo u svibnju vidjeti čija mama crnu vunu prede: osvoji li Plenki pet-šest mandata, imamo faraona, osvoji li četiri, brat će kožu na šiljak.

Novi dan, N1, 20. veljače, 09:15

Slavko Linić opet je u ekstazi iskrenosti! U nastupu u emisiji ‘Novi dan’ svakih 1,45 minuta ponavljao je poštapalicu ‘budimo iskreni’. U toj plimi istine saznali smo tako razne stvari. ‘Budimo iskreni’, rekao je Linić, ‘mirovinski fondovi i služe ulaganjima, pa bi bilo dobro da su ulagali u škverove.’ ‘Budimo iskreni’, nastavio je, ‘stečajni sud sutra može oglasiti stečaj Uljanika i 3. maja, a dogodi li se to, budimo iskreni, u Hrvatskoj više neće biti ni industrijske proizvodnje…’ Budimo i mi iskreni prema Liniću. Napravio je jedno dobro djelo za ovu državu – fiskalizaciju; takvih su higijenskih mjera, koje čak nisu ni reforme, Račanova vlada i ona kasnija SDP-ova, Milanovićeva, mogle i morale napraviti na desetke, ali nisu. I oni su sudjelovali u pisanju scenarija za tragediju brodogradnje, džaba im pamet sad kad su u penziji ili mirovini. Budimo iskreni, vrijeme je za nove ljude, mada nas, kad vidimo naraštaje koji dolaze, lagano hvata panika.

N1 uživo, 20. veljače, 10:15

U prošlom broju Novosti prikazali smo ‘TV kalendar’ u kojemu je bio prilog o tome kako je Otac Domovine Ante Starčević za jednu noć posijedio jer su u Saboru hrvatski suverenitet predali Beču, a sad se događa senzacionalan citat povijesne tragedije: jedan okorjeli starčevićanac, dr. Zlatko Hasanbegović, i jedan momak iz iste galaksije, Hrvoje Zekanović (koji se u kamere pravdao da ‘nije znao’), omogućili su predaju hrvatskog suvereniteta u ruke tradicionalnog hegemona, krune svetog Stjepana! Ta dva glasa osigurala su kvorum u sabornici potreban za izglasavanje zakona prema kojemu se hrvatska država de facto povlači iz Ine, otvarajući prostor za mađarsko preuzimanje. Čujete li neke čudne zvuke noću, sa šestinskog groblja, nemojte biti začuđeni: to se Otac Domovine okreće u grobu, roštilja, vidjevši što mu baštinici rade, a ni Josipu Franku nije lako.

Na ovim smo stranicama već godinama upozoravali da se Hrvatska neopazice vratila u K und K galaksiju, dok se – ili zato što se – ‘suverenisti’ bave sablastima jugoslavenstva, srpstva, komunizma. Evo zato ovdje jedan pametan citat Tvrtka Jakovine, koji sažeto opisuje cijenu takve samoubilačke vremenske i prostorne dezorijentacije: ’U 19. stoljeću, pisao je u ‘Homo deusu’ Yuval Harari, malo je društava prepoznalo važnost i nezaustavljivost industrijske revolucije. Indijci koji su slušali Dayananda Saraswatija ili Sudanci koji su slijedili Mahdija radije su se borili za Boga i bili zaokupljeni tumačenjem religije. U istom 19. stoljeću pokorili su ih Britanci, koji su ih nešto manje od stoljeća eksploatirali. Britanaca nije bilo više, nisu bili nužno produhovljeniji, samo su prepoznali važnost parnog stroja, a onda i automatskog oružja. Britanija je danas važna, a bila je najvažnija. Sudan se u međuvremenu podijelio i njegove vođe traže zbog ratnih zločina. Sovjetski Savez pa, ako baš hoćete, i Jugoslavija, nedovoljno je brzo hvatala korak s trećom industrijskom revolucijom, računalima i biotehnologijom. Na Zapadu je bio daleko veći broj kompjutora i telefonskih priključaka. Danas je budućnost u prilagodbi umova i tijela za svijet budućnosti. Ne uspije li se uhvatiti ritam s takvim tehnologijama, jedni će steći ‘božanske sposobnosti stvaranja i razaranja, a oni koji ostanu iza suočit će se s izumiranjem’, piše Harari.’

1/2