Na Petoj konferenciji nesvrstanih zemalja u Colombu, održanoj u augustu 1976., okupio se dotad najveći broj prisutnih država, oslobodilačkih pokreta i predstavnika međunarodnih organizacija. Država punopravnih članica bilo je čak 86. Usporedbe radi, 15 godina ranije na konferenciji u Beogradu punopravnih članica bilo je 25. U ljubičastoj knjižici koja sadrži sve dokumente s konferencije u Colombu nalazimo i jedan dokument posvećen aparthejdu u sportu.
Tijekom konferencije se pozvalo sve zemlje da prekinu diplomatske, privredne, ali i sportske suradnje s tadašnjim južnoafričkim režimom. U dokumentu o aparthejdu u sportu navodi se da konferencija pozdravlja prijedlog predsjednika vlade Jamajke Michaela Manleyja za međunarodnu konvenciju protiv aparthejda u sportu, smatrajući da je "potrebno ukidanje aparthejda na svim poljima". Pozvane su sve vlade, sportske organizacije i sportaši da bojkotiraju sportske razmjene s Južnom Afrikom, te je predloženo da se u UN-u zatraži izrada međunarodne konvencije protiv aparthejda u sportu.
U aneksu dokumenta stoji i izvod iz akcijskog programa koji je usvojen na Međunarodnom seminaru za podršku borbi za oslobođenje Južne Afrike, održanom u Havani u maju 1976. godine. Tim je programom pozdravljen "hrabar stav sportaša u Južnoj Africi koji se bore protiv rasizma u sportu, postupci i akcije Vrhovnog odbora za sport u Africi, Južnoafričkog nerasističkog olimpijskog komiteta i drugih tijela koji su pokušali da izoliraju Južnu Afriku sa svih sportskih takmičenja dokle god Južna Afrika provodi politiku aparthejda".
Što se prijedloga za konvenciju protiv aparthejda u sportu tiče, za nju je razloženo da bi takva konvencija obuhvaćala obvezu država da nametnu sankcije sportskim ekipama i organizacijama čiji članovi kolektivno ili pojedinačno sudjeluju u sportskim priredbama u Južnoj Africi ili se natječu s ekipama iz Južne Afrike.
Među predviđenim sankcijama navodi se sljedeće: odbijanje davanja financijske pomoći ili davanja u naturi neke vrste sredstava takvim ekipama ili pojedincima, odbijanje dozvole takvim ekipama ili pojedincima da sudjeluju na sportskim natjecanjima, osporavanje i oduzimanje nacionalnih sportskih počasti ili nagrada takvim ekipama ili pojedincima, poduzimanje akcije da se automatski ponište i proglase nevažećim svi profesionalni sportski ugovori kojima se izričito ne isključuju natjecanja u Južnoj Africi, poduzimanje akcija da države potpisnice konvencije ne priznaju one nacionalne sportske organizacije koje ne usvajaju konvenciju kao dio svog statuta.
Tijekom seminara je posebno prozvana vlada Novog Zelanda, koja je namjeravala dozvoliti nacionalnom ragbi timu da putuje u Južnu Afriku na natjecanje, a upozoreno je i na planove južnoafričkih vlasti za otvaranje "Centra gostoprimstva" u Montrealu za vrijeme Olimpijskih igara 1976. godine. Istaknuto je da bi "takav centar predstavljao propagandno sredstvo bijelaca u Južnoj Africi". Pohvaljene su i pozdravljene sportske organizacije u kojima je "članstvo rasističke Južne Afrike okončano ili suspendirano".
Sve sportske radnike i radnice pozvalo se da podrže napore antirasističkih sportskih organizacija u Južnoj Africi za dobivanje statusa sportskih organizacija i Južnoafričkog odbora za sport kao predstavničkog tijela Južne Afrike. Uz to, ukazano je i na potrebu sustavnije podrške "narodu Namibije i Zimbabvea u obrazovanju nezavisnih sportskih organizacija za te zemlje, kako bi mogli da zauzmu odgovarajuće mjesto u međunarodnoj sportskoj zajednici".
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.
