Gana svaki tjedan uvozi oko 15 milijuna komada rabljene odjeće, što je čini najvećim svjetskim uvoznikom u toj kategoriji. Rabljena je odjeća lokalno poznata kao "obroni wawu" ili "odjeća mrtvog bijelca". Donirana odjeća dolazi iz brojnih svjetskih zemalja, a lokalci je prodaju na mjestima kao što je Kantamanto u glavnom gradu Accri. Kantamanto je jedna od najvećih svjetskih tržnica rabljene odjeće, kompleks koji čine tisuće štandova pretrpanih odjećom, na kojima radi oko 30 tisuća ljudi.
Radnici i radnice ondje uglavnom žive u stanju trajnog duga, jer njihovo bavljenje rabljenom robom znači traženje zajmova i preživljavanje s vrlo niskim primanjima. Na tržnici se može pronaći odjeću H&M-a, Zare, Tesca, Primarka, Bershke i drugih brendova. Kako je industrija brze mode rasla, količina odjeće koja dolazi na tržnicu se povećala, a kvaliteta opadala.
U Kantamantu se odjeća i prerađuje, na jednom dijelu tržnice radnice je prekrajaju. Kako pristižu uglavnom predmeti niske kvalitete, mogućnosti prenamjene nisu ni bajne ni brojne, pa oko 40 posto odjeće završava kao otpad. Dio skupljaju službe za gospodarenje otpadom, dio se spaljuje na rubovima tržnice, a ostatak odlaže na neformalna odlagališta. Ganski aktivisti godinama upozoravaju na negativan utjecaj takve prakse na okoliš i dobrobit ljudi u zemlji.
Guardian izvještava kako se nedaleko tržnice nalazi Old Fadama, zajednica koja danas nalikuje apokaliptičnom paklu. Riječ je o najvećem ilegalnom odlagalištu odjevnog otpada koji napušta Kantamanto i domu 80-ak tisuća ljudi, od kojih su mnogi migranti sa sjevera zemlje. Odlagališta otpada u Gani su pretrpana, pa diljem zemlje niču nova ilegalna, na kojima se smećem barata na najštetnije načine.
Prema izvješću EEA (Europska agencija za okoliš), oko 90 posto rabljene odjeće i tekstilnog otpada iz europskih zemalja izvozi se u Afriku i Aziju. Europa godišnje proizvede približno 5,8 milijuna tona tekstilnog otpada, a sintetička vlakna čine gotovo dvije trećine tog otpada. Proizvodnja, potrošnja i nepravilno zbrinjavanje sintetičkih tekstila ne samo da doprinosi emisiji stakleničkih plinova, nego i iscrpljuje neobnovljive izvore i oslobađa štetnu mikroplastiku u okoliš. Na primjeru Gane, vidi se već jasno, sirotinju košta i kruha i zraka.
