To se ludilo, po svemu sudeći, neće tako skoro završiti. Izvještavalo se u nekim medijima tokom zadnjih tjedana – ali nažalost rijetko gdje kritički, osim u ovom tjedniku i na pripadajućem mu portalu – o ovogodišnjem izboru novohrvatskih riječi koje su odlukom stručnog Povjerenstva časopisa Jezik i Zaklade Dr. Ivan Šteter na čelu sa Sandom Ham ušle u uži izbor i proglašene najboljima. Bogatiji nam je dakle vokabular za riječi koje zasigurno nitko neće koristiti – uključujući Ham i krug njenih suradnika – prestrujnik, šećerice i bakroza, ali su pohvaljene i javnozborstvo, odricajnica, zaključaj, znojilište itd. Za prijevode i detalje pogledajte tekst kolege Gorana Borkovića o ovoj temi.
Beskrajan je niz takvih idiotarija, ne samo jezičnih, koji se nakupio u zadnje tri i nešto decenije služeći radikalnoj nacionalističkoj ideologiji. Domagoj Zovak je pričajući nedavno o tome sa Zoranom Kesićem u TV šou "24 minute" spomenuo jednu, zapravo dvije riječi koje stoje na mjestu jedne, a ostat će upamćene za anale zbog svoje istinske analnosti – pamtidbeni prutić. Ako slučajno nekom nije jasno o čemu je riječ, neka gugla. Mene je pak ta priča ponukala da se prisjetim pripadajućih šala iz 1990-ih, dok smo se ovim glupostima još mogli smijati, recimo gledajući groteskno neuspješne pokušaje da se u kinima na hrvatski prevede film iz Srbije "Rane" Srđana Dragojevića. U to smo vrijeme znali pitati jedni druge, kako se na novohrvatskom kaže bilijar? Točan je odgovor glasio: četveronožno zelenočohano štapikalo. Ili, kako se sada kaže oluk? Pravilan je odgovor: okolokućno metalno vodopišalo.
Zaskaču simptomi ove boleštine iz najneočekivanijih kutova. Tako mi prijatelj nedavno skrenu pažnju na neobičan terminološki označitelj u službi filmske žanrovske odrednice. U prostorima jedne inače eminentne domaće institucije kulture, na policama na kojima se nalaze DVD-ovi filmova, među etikete drama, horor, kriminalistički, ratni, akcija, komedija itd., ušuljala se i nekakva napetica. Nije bilo lako iz prve odgonetnuti o čemu se tu radi, pa je šok praćen stanovitim perverznim užitkom utoliko bio veći nakon što smo shvatili da se misli na triler. Doista, dobar triler toliko je napet da naprosto postaje napetica. Samo, upustimo li se u kontekstualne analogije, zašto stati na trilerima, to jest napeticama. Ne zaslužuje li horor da ga se prevede na jednu lijepu novohrvatsku riječ? Na primjer, zašto ne stravoužasica? A komedija? Evo otvorene javno-medijske kandidature za sljedeći krug Natječaja, a ako kojim slučajem dobijem novčanu nagradu, istu ću priložiti u dobrotvornu svrhu, još ću razmisliti koju. Dvije riječi nalazim primjerenim za prijevod komedije na novohrvatski, pa neka štovano Povjerenstvo odabere bolju, obje su mi jednako drage: 1) zabavka; 2) šaljivka.
