Stranci su u protekle četiri godine skoro udvostručili svoja ulaganja u Srbiju. Vrijednost njihovih investicija do konca listopada u prošloj godini po službenoj je statistici iznosila 1,99 milijardi eura, a neslužbeno je do konca godine narasla na 2,3 milijarde eura i to bez većih privatizacija i prodaja državne imovine. Prve dane ove godine obilježila je odluka Vlade Srbije da koncesiju za 25-godišnje upravljanje beogradskim Aerodromom ‘Nikola Tesla’ preda u ruke francuskoj kompaniji Vinci airports. Francuzi će koncesiju platiti jednokratnom uplatom 501 milijuna eura naknade te godišnjim uplatama od pet do 16 milijuna eura. U razvoj aerodroma obavezali su se uložiti 732 milijuna eura, pa je premijerka Ana Brnabić zaokružila njihova ukupna ulaganja na 1,5 milijardi eura.
Vijest o koncesiji prošarana je i informacijom da su Vučić i Macron razgovarali o europskom putu Srbije i francuskoj pomoći da on bude ugodniji i lakši
Država je vlasnik 83 posto dionica i od jednokratne naknade pripast će joj 417 milijuna eura, a malim dioničarima isplatit će se 84 milijuna eura. Strani investitori su za koncesiju za upravljanje beogradskim aerodromom prije četiri godine navodno nudili 50-tak milijuna eura, no u međuvremenu je njegovo poslovanje bitno poboljšano: 2012. je profit bio 130 tisuća eura, a procjene su da će u 2017. biti oko 29 milijuna eura profita. Broj putnika je od 2013. povećan s 3,54 na lanjskih 5,34 milijuna. Francuska kompanija planira do 2024. godine broj putnika povećati na 7,9 milijuna, do 2030. na 10 milijuna, a do kraja koncesije 2043. godine na 15 milijuna. Sadašnji kapacitet aerodroma je sedam milijuna putnika i očito je da će Vinci airports morati itekako investirati u proširenje, od izgradnje dodatne piste do širenja aerodromske zgrade.
No unatoč izdašnoj francuskoj ponudi, koja je skoro duplo veća nego što je Hrvatska dobila za 30-godišnju koncesiju na zagrebački aerodrom (865 milijuna eura) i šest puta veća od iznosa za koji je Slovenija prodala vlasništvo nad ljubljanskim aerodromom (235 milijuna eura), dio opozicije oštro je prozvao vladajuće zbog prepuštanja ‘zlatne koke’ strancima. Među prvima je promptno reagirao Pokret slobodnih građana (PGS) Saše Jankovića, poručivši da je ‘odluka u suprotnosti s ekonomskim interesima Srbije, a jedini razlog za nju je želja vlasti da kratkoročnim financijskim injekcijama pruži lažnu sliku ekonomskog prosperiteta, zanemarujući dugoročne posljedice strateški štetne odluke’.
I dok PGS u predizbornoj atmosferi za beogradske gradske izbore lupa po vladajućima, dio ekonomista slaže se da je francuska kompanija bila široke ruke i da je sada najvažnije hoće li država pametno utrošiti dobiveni novac. Ima i onih koje zaokuplja činjenica da je koncesija dana francuskoj kompaniji u konkurenciji s drugim europskim, ali i kineskim, indijskim i turskim investitorima. Takav ishod povezuju s povećanim francuskim interesom za Srbiju i sve češćim kontaktima francuskog predsjednika Emmanuela Macrona sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, pa i njegovim skorašnjom posjetom Beogradu. Vijest o koncesiji prošarana je i informacijom da su Vučić i Macron razgovarali o europskom putu Srbije i francuskoj pomoći da on bude ugodniji i lakši. Kako se u kratkom vremenu radi o drugoj velikoj francuskoj investiciji u Srbiju, jer je prije nekoliko mjeseci Grad Beograd potpisao 25-godišnji ugovor s francusko-japanskim konzorcijem The Consortium of SUEZ Groupe SAS & I-Environment Investments limited o pružanju usluge prerade i odlaganja komunalnog otpada u deponiji smeća Vinča, slaže se slika o francuskom investicijskom prodoru u Srbiju, koji prati i naprasno oživljeno političko savezništvo koje je zamrlo u raspadu Jugoslavije. Francusko-japanski konzorcij također će investirati znatna sredstva, oko 300 milijuna eura, u sanaciju beogradskog odlagališta smeća i izgradnju postrojenja za proizvodnju toplotne i električne energije, ali je i taj posao znatan dio opozicije proglasio kriminalnim poslom i rasprodajom nacionalnog kapitala. Taj uglavnom opozicijski politički folklor teško da će naštetiti vladajućima, osim u slučaju da na površinu isplivaju dokazi da se doista radilo o koruptivnim i kriminalnim poslovima, jer se radi o investicijama koje su nužne Srbiji, a ona ih ne može na svojim ekonomskim plećima iznijeti. Osim toga, kako god ih vrednovali, najnovije francuske investicije još čvršće povezuju srpsku ekonomiju s europskom, a to je jedan od ključnih uvjeta za njezino članstvo u Europskoj uniji, ali i za njezin ekonomski i ukupni razvoj.
Srbiji u ovoj godini predstoji barem još nekoliko privatizacija velikih državnih kompanija koje su godinama kamen oko vrata njezina budžeta (RTB Bor, Petrohemija Pančevo, Azotara…), a koje bez stranih investicija skoro nikako neće moći realizirati. Sudeći po reakcijama na ugovore o koncesiji za Aerodrom ‘Nikola Tesla’ i o javno-privatnom partnerstvu za deponiju smeća Vinča, barem dio opozicije, pa i one koja si tepa da je građanska i demokratska, i te će strane investicije koristiti za optužbe protiv vladajućih zbog navodne izdaje nacionalnih ekonomskih interesa, čak i ako budu transparentno i zakonito provedene te ekonomski opravdane.
No rast stranih investicija u Srbiju ne potiče samo političku borbu u kojoj se dokazuje ekonomski patriotizam, nego i samoproglašene čuvare i zaštitnike nacije inspirira da siju sumnju da će cijenu za sve bolju ekonomsku i političku suradnju s članicama Europske unije Srbija platiti prevelikim ustupcima. Osim s opozicijskim prozivkama zbog davanja u koncesiju beogradskog aerodroma, srpska vlast predvođena predsjednikom Vučićem na početku godine suočila se i s ‘Apelom za obranu Kosova i Metohije’, koji je u organizaciji Demokratske stranke Srbije potpisala skupina građana, a najgrlatije ga je u javnost plasirao mitropolit crnogorsko-primorski SPC-a Amfilohije, poručivši da se plaši ‘da politika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića vodi izdaji Srbije i Kosova’. Premda na prvi pogled jedno s drugim nema veze, sve više stranih investicija u Srbiju, pogotovo onih europskih, rezultat su njezina procesa pristupanja članstvu u EU-a.
Dok, primjerice, PGS Saše Jankovića u tom pristupnom procesu žuljaju strane investicije jer su navodno koruptivne i ekonomski štetne, mitropolit Amfilohije u njima vidi dokaz da će Vučićeva vlast zbog njih i radi članstva u EU-u ‘izdati Srbiju i Kosovo’. Autori ‘Apela’, naime, kažu da je on ‘odgovor na najave srpskih vlasti da će sa Kosovom potpisati obavezujući sporazum o sveobuhvatnoj normalizacija odnosa i pod određenim uvjetima, omogućiti njegov prijem u UN’. A gola je činjenica da i s aktualnim rastom stranih investicija Srbija još uvijek kaska za razvijenijim zemljama u koje njezini građani hrle u potrazi za boljim životom.
