Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti ‘Jutarnji list’ je objavio kako se HV vraća, odnosno povećava svoje efektive u pet gradova blizu granica Hrvatske - Varaždinu, Vukovaru, Sinju, Pločama i Puli. To zapravo nije neka velika novost: to je najavljivao ministar obrane Damir Krstičević, hvaleći se da će 2020. u Vukovaru umjesto sadašnje inženjerijske čete (satnije) sa sto ljudi biti kompletan bataljon (bojna) s 300 ljudi. Za mišljenje o promjeni strategije pitali smo mirovnog aktivista Gordana Bosanca koji se najprije osvrnuo na remilitarizaciju vukovarskog kraja.
- Vukovar već godinama ima problem da ne uspijeva artikulirati mirotvorstvo kao svoju razvojnu odrednicu. Stalno zapada u istu zamku nacionalizma, internih podjela i mržnji. Militarizacija grada nastavak je te politike. Da li je moguće zamisliti neku političku opciju u Vukovaru koja bi zagovarala demilitarizaciju svih ratom zahvaćenih područja, prvo u Hrvatskoj a onda i u BiH, Srbiji i šire? To bi bio pravi zaokret ka normalizaciji života i preduvjet za razvoj - kaže Bosanac.
Po njegovim riječima, vojska ne postoji da primarno pomaže kod poplava. Za to služi civilna zaštita koju su sve dosadašnje vlade, bilo HDZ, bilo SDP sistematski uništile. Njegova želja je da imamo inženjersku satniju civilne zaštite (CZ) u koju bi imao veće povjerenje nego u vojsku. Ovako se elementarne katastrofe koriste kako bi se dao neki smisao ‘pobjedničkoj hrvatskoj vojsci’ koja uz disfunkcionalnu civilnu zaštitu, nastupa kao sveti spasitelj, smatra naš sugovornik dok s druge strane, uspostavljanje vojnih garnizona u pograničnim gradovima susjedne zemlje ne trebaju vidjeti kao prijetnju.
- Ovdje se primarno radi o jeftinom politikanstvu nastavka militarizacije Hrvatske kako bi se određena politička elita održavala na vlasti. Kroz to se nastavlja s onim što je Dejan Jović odlično raskrinkao - mitomanijom o tzv. domovinskom ratu i pobjedničkoj vojsci. Umjesto da se ratna prošlost stavi u prošlost, ona se zbog glasača stalno vraća u sadašnjost. Susjedne zemlje će to koristiti da i kod sebe potaknu negativne trendove militarizacije zbog gotovo identičnog tipa političara koji manipuliraju ljudima kroz zastrašivanje nasiljem. Postoji jedan racionalni argument zašto bi se vojska eventualno trebala vratiti u gradove – da se olakša život vojnika koji su često danima odsječeni od svojih obitelji i imaju osjećaj da ‘kradu Bogu dane’ u nekoj zabiti, umjesto da nešto korisno rade. Ali biti vojnik podrazumijeva i tu vrstu odricanja - ističe Bosanac.
Podsjeća da više od tri godine Ustavni sud nije donio odluku o ocjeni ustavnosti zakona koji su omogućili djelovanje vojske na zaštiti granica od migracija.
- Ja sam duboko uvjeren da se radi o neustavnim izmjenama, što je čak u jednom trenutku komentirala i predsjednica koja bi danas zasigurno imala drugačije mišljenje. Vidimo da ova garnitura rukovodstva MUP-a i policije, ali srećom ne i svi djelatnici, ne zna čuvati granicu bez nasilja prema slabijima. Vojska tu situaciju može samo pogoršati - kaže.
Osvrnuo se i na podatak da sredstva za namjenu povratka vojske samo za Varaždin, Vukovar i Pulu iznose 72 miliona kuna.
- Ne mora značiti da je trošak veći ako se decentraliziraju vojarne jer nestaju putni troškovi vojnika koji ponekad moraju putovati i preko sto kilometara da dođu na posao. Meni je veći problem zašto je proračun MORH-a iznad jedan posto BDP-a. Volio bih živjeti u zemlji u kojoj on ne prelazi tu granicu i čiji susjedi bi imali jednak proračun. Onda bih se osjećao sigurnim. Ovako kada vidim kako se neracionalno i pod svaku cijenu želi potrošiti veliki novac za vojne namjene uz tisuću drugih gorućih prioriteta u našoj zemlji, hvata me strah za zemlju u kojoj živim - zaključio je.
