Antifašistička liga je polaganjem 75 karanfila u počast žrtvama Holokausta u nedjelju na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu obilježila Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta povodom 75. godišnjice oslobođenja logoraša iz zloglasnog logora Auschwitz. Karanfili su položeni ispred zgrade u kojoj su tokom Drugog svjetskog rata bili smješteni njemački Gestapo i Ustaška nadzorna služba i iz koje su Židovi, Romi, Srbi i ostali nepoćudni ustaškom i nacističkom režimu bili odvođeni u logore i na druga stratišta.

Iz Antifašističke lige istaknuli su kako se Holokaust, u okolnostima politike zaborava žrtava ustaškog terora i falsificiranja povijesti, nije događao negdje daleko, već ga je provodio ustaški režim u ovom zemlji i ovom gradu. Tijekom posljednja tri desetljeća mnogi tragovi sjećanja na žrtve fašizma u Hrvatskoj i Zagrebu uklonjeni su iz javnog prostora, a upravo je kritičko suočavanje s prošlošću elementarni preduvjet izgradnje demokratskog društva. Naglasili su da bi zbog toga budući zagrebački spomenik Holokaustu morao podsjećati na žrtve zločina u lokalnom kontekstu, bez skrivanja odgovornosti onih koji su ih počinili. 

Obilježavanju se pridružila i Vlada. ‘Milijuni žrtava Holokausta trajna su opomena čovječanstvu na katastrofalne posljedice zločinačkih ideologija rasizma i antisemitizma, ali i obveza sadašnjim i budućim generacijama da grade društvo u kojem nema mjesta isključivosti, netoleranciji i nasilju’, saopćeno je iz Vlade.

‘Negiranje zločina negiranje je čovjeka i njegove ljudskosti. To je i negiranje svih europskih vrijednosti i temeljnih ljudskih prava. Neizreciva bol Auschwitza i mnogih drugih nacističkih logora obvezuju nas da se svakim takvim pokušajima snažno odupremo. Na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta trebamo se prisjetiti i zloglasnog ustaškog logora Jasenovac, u kojemu su ubijene tisuće pripadnika židovskog i drugih naroda, kao i hrvatskih antifašista i demokrata. Kao što je tragedija nacističkog logora Auschwitz-Birkenau prekretnica u našoj zajedničkoj europskoj povijesti i kao što je sjećanje na tu tragediju dio europskog identiteta, tako je i Jasenovac bolan i tragičan dio hrvatske povijesti, a trajni spomen i oštra osuda tog zločina dio su naše kulture sjećanja i zalog naše europske budućnosti’, navode iz Vlade.

Na komemoraciji u ponedjeljak s početkom u 15.30 sudjelovat će hrvatski premijer Andrej Plenković, a uz njega ministri hrvatskih branitelja Tomo Medved i kulture Nina Obuljen Koržinek, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Aleksandar Tolnauer, posebni savjetnik predsjednika Vlade akademik Zvonko Kusić te Sara Lustig, kći Branka Lustiga, hrvatskog filmskog oskarovca i nekadašnjeg zatvorenika Auschwitza.

Donosimo u cijelosti govor predsjednika Antifašističke lige Zorana Pusića:

Poštovane sudionice i sudionici ovog skupa sjećanja na žrtve Holokausta

Pozdravljam vas ispred Antifašističke lige Republike Hrvatske. Antifašistička liga je neposredni organizator, ali ovaj skup ima podršku brojnih organizacija, od organizacija za zaštitu ljudskih prava, od Documente, do Srpskog narodnog vijeća, Saveza antifašističkih boraca i Židovske općine Zagreb.

27. siječanj obilježava se zadnjih 15 godina kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta; uvela ga je Generalna skupština UN-aa 2005. godine. Za taj dan izabran je 27. siječanj jer je tog datuma prije 75 godina, 1945., Crvena armija oslobodila logoraše u Auschwitzu, oko 7000 onih koji su se uspjeli sakriti ili su ih SS-ovci ostavili da umru.

Ban Ki Moon, generalni tajnik UN-a 2005. godine, istaknuo je da ćemo obilježavanjem Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta izraziti našu predanost za obranu temeljnih ljudskih prava. Ali i da sjećanje nije dovoljno, da treba učiniti sve da nove generacije znaju tu povijest, da lekciju Holokausta treba primijeniti na današnji svijet.

S tim ciljem, u organizaciji Židovske općine i Sanje Tabaković, već godinama djeluje Shoa akademija. Na njoj su slušaoci upoznati s Holokaustom i događajima koji su vodili u Holokaust, s dugom poviješću europskog antisemitizma, s činjenicom da su mnogi slavni filozofi i vjerski reformatori poticali progone Židova i da su se nacisti upravo na njih pozivali.

Iz lekcije o Holokaustu, iz povijesti Trećeg Reicha, zna se da društvo zahvaćeno zlom antisemitizma otvara vrata proganjanju drugih manjina, Roma, Jehovinih svjedoka, homoseksualaca, osoba s invaliditetom… Ali iz te lekcije, a i iz našeg autohtonog iskustva, trebalo bi znati da u društvu u kojem se tolerira poticanje netrpeljivosti prema manjinama, manjinama bilo po etničkoj ili nekoj drugoj osnovi, antisemitizam čuči u nekom opskurnom dijelu društva i potencijalno je prisutan.

Danas držimo da je antisemitizam negacija kulture i civilizacije. Ali iz lekcije o Holokaustu znamo da visok nivo kulture i civilizacije nije garancija da se antisemitizam neće pojaviti.

Činjenica je da sva nova istraživanja pokazuju da je antisemitizam u današnjoj Europi u porastu. S priličnom sigurnošću se može tvrditi da u većini europskih zemalja ima više antisemita nego Židova. Tako u Poljskoj, zemlji koju su njeni vladari u 16. i 17. stoljeću učinili tolerantnijom prema Židovima nego što su to bile većina tadašnjih europskih država, danas, prema tim istraživanjima, 56% stanovništva ne bi Židova za člana obitelji. Za prošli Uskrs, ističe izvještaj o porastu antisemitizma u Europi, u nekom mjestu u Poljskoj spaljen je Juda koji je izgledao kao karikatura Židova s nacističkih plakata.

U Hrvatskoj, kao što je rekla predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović neki dan na Petoj svjetskoj konferenciji o Holokaustu u Jeruzalemu, antisemitizam je među najmanjima u Europi i takvih stvari nema. U Hrvatskoj se samo za poklade u Kaštelima opetovano spaljuje kao ‘krnje’ lutka u opancima, sa šajkačom, a s licem koje bi trebalo podsjećati na Milorada Pupovca. Ali to je nešto sasvim drugo.

Vlada RH prilikom 75. godišnjice oslobođenja logoraša Auschwitza, ističe kako posebno treba raditi na obrazovanju naših mladih o važnim trenucima hrvatske povijesti, osobito o Drugom svjetskom ratu. Kad se podsjetimo kako izgledaju udžbenici povijesti, u mnogima od njih NOB se marginalizira, a zločinački karakter NDH relativizira, kako u udžbeniku vjeronauka ‘S Kristom u život’ stoji da su ateisti odgovorni za Auschwitz, ova izjava zvuči kao prigodno licemjerje.

Ako se đake želi poučiti i o negativnim stranama povijesti njihove zemlje, koje su u pravilu poučnije od mitova o vlastitoj nepogrešivosti, možda bi trebalo početi sa Zakonskom odredbom o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda .

Prošle je godine Gradska skupština grada Zagreba izglasala da se u Zagrebu gradi ‘Spomenik žrtvama Holokausta’. Spomenici žrtvama Holokausta postoje širom svijeta. U Francuskoj i Norveškoj, zemljama sa snažnim pokretima otpora, većina je spomenika posvećena i žrtvama nacističkog režima i onima koji su se protiv tog režima borili. Jer teško da ima prikladnijih spomenika za žrtve zločina Holokausta i genocida, od spomenika koji povezuju žrtve s onima koji su ustali u borbu protiv začetnika i počinioca tih zločina i doprinijeli njihovom porazu.

U Hrvatskoj je početkom devedesetih srušeno ili uklonjeno oko tri tisuće spomenika partizanima i NOB-u, najmasovnijoj borbi protiv nacizma, fašizma i njihovih domaćih kolaboratora u okupiranoj Europi, uklonjena su imena ulica i trgova koja su podsjećala na borbu protiv tih režima, pa čak i na njihove žrtve, poput Trga žrtava fašizma u Zagrebu.

Židovi koji s područja NDH nisu završili u ustaškim ili nacističkim logorima, od Jadovna i Jasenovca do Auschwitza, uspjeli su to uglavnom odlaskom u partizane. Jer je NDH bila puno manje ‘izraz volje hrvatskog naroda’ nego što je Treći Reich bio ‘izraz volje njemačkog naroda’. Ali nitko od ozbiljnih političara u današnjoj Njemačkoj ne relativizira zločinački karakter nacizma i Trećeg Reicha, niti osniva komisiju da utvrdi da li je ‘Sieg Heil’ stari germanski pozdrav korišten i u Wagnerovim operama.

Planirani spomenik u Zagrebu valjda je jedini spomenik žrtvama Holokausta čijoj su se izgradnji usprotivile židovske organizacije u Hrvatskoj i Svjetski židovski kongres. S obrazloženjem da se njime ‘želi prikriti prava istina o stradanjima Židova na području NDH i umanjiti značaj i težina zločina‘. Jer prava je istina da veći dio židovske populacije u NDH nije stradao od nacista nego po ustaškim logorima.

Jer se od takvog spomenika s pravom očekuje da doprinese ne prešućivanju nego poštenom suočavanju s vlastitom prošlošću.

I na kraju, zašto je obilježavanje dana sjećanja na žrtve Holokausta organizirala Antifašistička liga, a ne neka židovska organizacija? Između ostalog i zato što nisu samo Židovi oni koji trebaju čuvati sjećanje na te događaje, nego, i prije svega, pripadnici naroda u čije ime je Holokaust počinjen.

Obilježavanje 75. godišnjice oslobođenja logoraša u nacističkim i ustaškim koncentracionim logorima važna je da nas podsjeti kamo su nacizam i njegove inačice vodili. Ali možda je još važnija da podsjeti kako je to sve počelo; s ponavljanim lažima i klevetama kako bi se stvarala netrpeljivost prema manjini i potaklo bujanje militantnog nacionalizma. Da to zvuči u današnjoj Europi i današnjoj Hrvatskoj poznato, razlog je za ozbiljnu zabrinutost.