>

novosti logo

Piše Anja Kožul

Hrvatsku čeka dodatno stagniranje u pogledu ljudskih prava

Premda 21 općina i grad zakonski moraju službeno koristiti jezik i pismo srpske manjine, ta se obaveza zanemaruje, a prošle godine došlo je i do više zločina iz mržnje počinjenih u Splitu, Uzdolju i na Braču, ističe se u izvještaju Kuće ljudskih prava za 2019. godinu

Stagnacija – opća je ocjena stanja ljudskih prava u Hrvatskoj za 2019. godinu koja se navodi u redovnom godišnjem izvještaju Kuće ljudskih prava Zagreb. Ovaj izvještaj je nastao temeljem sustavnog cjelogodišnjeg praćenja te doprinosima više od 40 organizacija civilnog društva i znanstvenika. Pregled stanja ljudskih prava objavljuje se u trenutku globalne pandemije koronavirusom čiji je utjecaj na ljudska prava već sada bez presedana, navodi se u priopćenju za medije.

‘U cijelom svijetu pandemija će imati dalekosežne društvene, ekonomske i političke posljedice te negativan utjecaj na ostvarivanje građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava. U Hrvatskoj u ovakvim okolnostima minimalno možemo očekivati stagnaciju u područjima ljudskih prava u kojima smo zabilježili napredak 2019., a realistično je za očekivati značajno pogoršanje u područjima gdje nije bilo pomaka prošle godine’, kazali su autori publikacije.

U publikaciji se navodi da u 2019. nije bilo jasnog sustavnog napretka, ali ni mjerljivih i vidljivih napora usmjerenih na jačanje i izgradnju sustava zaštite i promocije ljudskih prava. Umjesto napretka, kontinuirano svjedočimo problemima i kršenjima ljudskih prava u područjima poput medijskih sloboda i pravosuđa.

Kada je riječ o pravima nacionalnih manjina, ocjenjuje se da ni u prošloj godini nije bilo značajnog napretka u provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koja je otežana uglavnom nepostojanjem odgovarajućih sankcija za nepridržavanje zakonskih odredbi.

Autori i autorice navode da ni u 2019. godini Vlada nije izradila i poslala u saborsku proceduru izmijenjeni Zakon o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, čime se izravno krši odluka Ustavnog suda i onemogućuje ostvarivanje prava nacionalnih manjina na službenu i ravnopravnu upotrebu njihovog jezika i pisma na području Vukovara.

U publikaciji se navodi da su 21 općina i grad u Hrvatskoj zakonski obavezne službeno koristiti jezik i pismo srpske manjine, a da se ta obaveza praktički zanemaruje. U većini slučajeva na institucijama i na znakovima koji označavaju nazive naselja nema znakova na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu; ne postoje ni obrasci i materijali za javnu upravu na jeziku te manjine, napisano je u publikaciji.

Osim toga, autori ističu zabrinutost o zločinima iz mržnje počinjenim u Splitu, Uzdolju i na Braču. Također zabrinjavaju i izjave u medijima i na društvenim mrežama koje su posebno usmjerene na srpsku nacionalnu manjinu, a koje karakteriziraju etnička netrpeljivost, govor mržnje, diskriminatorni govor i povijesni revizionizam.

Spomenuti su i Srbi povratnici koji još uvijek nisu u mogućnosti ostvariti svoja imovinska prava, provesti ostavinske rasprave, ostvariti vlasništvo te uskladiti zemljišnoknjižno i katastarsko stanje zbog čega je njihova imovina i dalje izložena uzurpaciji i devastaciji. Zamjera se i sporost u registraciji i preregistraciji manjinskih škola u kojima se nastava odvija po modelu A.

Pripadnici romske nacionalne manjine i dalje se suočavaju s brojnim preprekama u ostvarivanju svojih prava, posebno u zapošljavanju i pristupu socijalnim uslugama, a mnogi Romi i dalje žive u neadekvatnim životnim uvjetima, zabilježeno je u izvještaju.

Pojam segregacije se i dalje veže uz ovu manjinu tako da je ona još uvijek prisutna u obrazovnom sustavu kao i neprovođenje provjere kvaliteta obrazovanja u segregiranim razredima.

Također, skreće se pažnja na to da mnoga romska djeca u 2019. nisu mogla pohađati predškolski program jer im lokalna samouprava nije osigurala prijevoz do institucija gdje se odvija. Navodi se i sramna odluka Grada Zagreba kojom je propisano je Romi trebaju imati pet godina neprekidno prijavljeno prebivalište na području Zagreba kako bi se mogli prijaviti za stipendiju za učenike i studente, dok kod drugih skupina građana taj rok iznosi tri godine ili godinu dana.

Cijeli izvještaj o ljudskim pravima u Hrvatskoj za 2019. godinu dostupan je ovdje

1/1