>

novosti logo

Hvalisanje zbog reducirane crkavice

Jeftini teatar apsurda u režiji Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike: Država se hvali smanjenjem broja korisnika socijalne pomoći, iako se u riziku od siromaštva nalazi gotovo 20 posto stanovništva

Iz Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike nedavno su se pohvalili kako je broj primatelja socijalne pomoći u Hrvatskoj pao ispod onog iz pretkriznog razdoblja. Po evidenciji ministarstva, u 2018. godini socijalnu pomoć od 800 kuna koristilo je ukupno 72.759 osoba, što je po njihovoj statistici 22 posto manje nego 2008., a u odnosu na 2003. udio sadašnjih korisnika je manji za čak 40 posto, odnosno ima 50.000 korisnika manje. Socijalnu pomoć tako prima manje od 1,8 posto stanovnika, što Hrvatsku u vrijeme uoči predsjedanja Europskom unijom svrstava na samo dno država EU-a čijim je građanima potrebna socijalna pomoć.

Je li hrvatsko gospodarstvo toliko napredovalo i je li Hrvatska kojim čudom toliko bogata zemlja kao što bi se moglo pomisliti iz navedenih podataka Ministarstva socijalne politike? Ne bi se reklo po učestalim prizorima ljudi koji u očaju kopaju po kontejnerima tražeći ostatke hrane.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever upozorava da se, unatoč objavljenim podacima ministarstva, po službenim podacima Državnog zavoda za statistiku stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj već duži niz godina kreće oko 20 posto. U 2018. ona je iznosila čak 19,3 posto.

- Povoljnim službenim podacima ministarstva doprinijelo je iseljavanje. Dio ljudi sa socijale je otišao iz Hrvatske, jer kada znamo da jedna prosječna plaća nije dostatna za zatvaranje mjesečnih troškova, od 800 kuna ne može se nikako preživjeti. Iz evidencije socijalne pomoći brisani su korisnici zbog različitih administrativnih procedura i kriterija. Mnogi ljudi i ne traže socijalnu pomoć jer ih je sram, a jedan dio osjetljive i ugrožene populacije je izvan dohvata bilo kakvih službi. Brojka siromašnih i onih koji bi trebali dobivati socijalnu potporu daleko je veća i mi smo kao društvo silno podbacili na području socijalne osjetljivosti. Imamo visok postotak siromašnih obitelji u siromašnim sredinama, u slijepim crijevima Hrvatske, gdje ljudi imaju puno zemlje, kuće i gospodarske objekte, ali od toga ništa nije u funkciji, ništa ne vrijedi, nikome ne mogu ništa iznajmiti. Ta populacija ne može zbog strogih administrativnih kriterija biti među korisnicima socijalne potpore, iako živi u ekstremno lošim, nezdravim uvjetima - ističe Sever.

Među administrativnim kriterijima koji ograničavaju pravo na socijalnu pomoć najgori je onaj da osoba ne smije posjedovati ili imati u vlasništvu automobil, traktor ili imovinu.

Na ulazak u sustav socijalne skrbi životne neprilike primorale su našu sugovornicu Jadranku iz okolice Pakraca.

- U Bjelovaru sam radila 35 godina. Nikada nisam bila na socijalnoj pomoći, ali nakon što sam ostala bez posla, morala sam od nečega živjeti. Sama sam, nemam djece, nemam muža. Nisam mogla dobiti socijalnu pomoć dok nisam prodala stari auto Opel Corsa, godište 1995. Ne znam po kojem zakonu je stari auto luksuz, jer ovdje je auto elementarna potreba. Prodala sam ga za hiljadu kuna. Morala sam na dodjelu pomoći čekati još mjesec dana, jer sam po nečijoj procjeni od novca dobivenog prodajom auta mogla preživjeti toliko dugo. Dobivala sam 800 kuna mjesečno, od toga mi je na hranu i režije u zimskim mjesecima odlazilo 600, a za hranu mi je ostajalo 200 kuna. Dali su mi i 900 kuna za ogrjev, ali metar drva košta 300 kuna. Još morate platiti onome tko će ih dovesti, ispiliti, iscijepati, a tri metra drva nisu dovoljna za jednu zimu. Da uključim električnu grijalicu, skočio bi račun za struju. Imala sam i bon za struju od 200 kuna. Ako bih potrošila struje za 120 kuna, ne bi mi vraćali razliku, ali ako bih je potrošila za 220 kuna, tih 20 kuna morala bih nadoplatiti - govori Jadranka.

Dodajmo mišljenje Zorana Šućura, stručnjaka Studijskog centra za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji je u Jutarnjem listu iznio mišljenje da bi optimalni iznos socijalne pomoći trebao biti gotovo dvostruko veći – 1.500 kuna.

- Tamo negdje u hrvatskom Ustavu piše da smo socijalna država, sustav socijalnih potpora je izuzetno osjetljiv i ne bi ga se smjelo sjekirom uređivati. Zato što su neki zloupotrebljavali sustav, prepisivali imovinu na djecu da bi ostvarili socijalnu potporu, ili su s BMW-om ili mercedesom dolazili po socijalne pakete, ne znači da trebamo kažnjavati nekoga tko ima 25 godina starog opela ili neki stari traktor koji je svoje već odslužio. Umjesto da se lovi ove koji muljaju s mercedesima, mi ćemo kazniti ove sa starim traktorom. Svjetska banka, MMF i neki analitičari reći će da socijalne potpore ne smiju biti visoke jer destimuliraju potragu za poslom, a zar ovako niske socijalne potpore ne stimuliraju poslodavce na rad na crno i da se određeni sloj enormno bogati iskorištavanjem siromaštva drugog. To je najniži oblik odnosa čovjeka prema čovjeku - ističe Krešimir Sever.

1/1