>

novosti logo

Instrumentalizacija Srebrenice

Organizacioni odbor za obilježavanje 20. obljetnice genocida nad Bošnjacima Srebrenice donio je u utorak odluku da odloži sve aktivnosti planirane za 11. srpnja, uključujući i masovni ukop do sada identificiranih žrtava, ukoliko Naser Orić ne bude oslobođen iz švicarskog pritvora. Bivši zapovjednik obrane Srebrenice uhićen je prije dva tjedna u Švicarskoj po potjernici koju je za njim raspisala Srbija, pod optužbom da je odgovoran za ratne zločine počinjene u ljeto 1992. nad Srbima u selu Zalazju. Organizatori ovogodišnje komemoracije srebreničkog genocida svoju odluku pravdaju ‘moralnim, sigurnosnim, racionalnim i drugim razlozima’, zahtijevajući od švicarskog pravosuđa ‘pozitivno rješenje Orićevog slučaja’ do kraja tekućeg mjeseca. Načelnik općine Srebrenica i predsjednik spomenutog Odbora Ćamil Duraković izrazio je strahovanje zbog posljedica koje mogu uslijediti ako Naser Orić bude izručen Srbiji. ‘Zabrinut sam, jer nemam odgovor na pitanje ko može garantirati sigurnost 11. srpnja ako Naser Orić ne bude pušten na slobodu’, rekao je Duraković nakon sastanka na kojem je odluka donesena. Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja majki Srebrenice, bila je još eksplicitnija: ‘Kosti naše djece su čekale 20 godina, mogu čekati i dalje dok se ovaj problem ne riješi.’

Malo je vjerovatno da će se prijetnje Organizacionog odbora za obilježavanje obljetnice srebreničkog genocida i ostvariti, tim prije što je vjerovatnoća da će njihova odluka utjecati na švicarsko pravosuđe mala, ali to ni na koji način ne umanjuje skandaloznost ove odluke. Zloupotreba genocida u Srebrenici u dnevnopolitičke svrhe i manipulacija žrtvama ovim je pala na najniže grane. Bosanskohercegovački analitičari u reakcijama na odluku o mogućem odlaganju kolektivne dženaze i komemoracije zločina ističu kako je odluka strašna, kao i poruka koja se njome šalje jer, kako navodi Slobodna Evropa, ‘nijedan čovjek ne može biti iznad tog univerzalnog zločina i pijeteta koji te žrtve zaslužuju, koji se ne smiju svesti u ravan dnevne politike’. ‘Ovo je 20 godina od tog stravičnog zločina. Cijeli se svijet digao na noge da se on reafirmira, UN treba da donese rezoluciju, američki Kongres treba da donese rezoluciju, a mi guramo glavu u pijesak i poistovjećujemo žrtve kosmičkog zločina s jednim pojedincem’, smatra Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra koji se bavi istraživanjem i dokumentiranjem ratnih zločina. Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Enver Kazaz podsjeća kako je bošnjačka politička elita dugo instrumentalizirala žrtve, ne samo Srebrenice, i tako pribavljala nezaslužen simbolički kapital toj oligarhiji. ‘Nema toliko važne osobe da se spriječi sveti čin sahrane u Srebrenici. Takva odluka pokazuje da su žrtve nevažne i koriste se isključivo za političku dobit. Žrtve su potpuno politizirane, a smrt je postala politički faktor prve vrste’, kaže Kazaz, dodajući da se Bosna i Hercegovina za Nasera Orića treba boriti pravnim sredstvima, jer ovako je to poniženje za žrtve. ‘Ako Srbija i Republika Srpska, odnosno njihove političke elite, negiraju genocid, onda se može reći da bošnjačke političke elite, na čelu sa Bakirom Izetbegovićem, instrumentaliziraju taj genocid. I s jedne i s druge strane imamo ponižavanje žrtava iz ugla političke bahate moći’, zaključuje profesor Kazaz.

Ponašanje državnog vrha Srbije ni najmanje ne doprinosi smirivanju strasti, kako se primiče datum obljetnice genocida u Srebrenici. Srpski premijer Aleksandar Vučić najprije je najavio kako bi došao u Srebrenicu 11. srpnja, istodobno napominjući kako ne priznaje da se u tom mjestu dogodio genocid. Nakon toga je izjavio kako će odluku o odlasku u Srebrenicu donijeti ‘nekoliko dana uoči 11. jula’, napominjući da će ona biti ‘u skladu s interesima regionalne stabilnosti i srpskog i bošnjačkog naroda’. ‘Neću dolaziti tamo gdje mi netko prijeti pljuvanjem, batinanjem’, rekao je Vučić. ‘To ne radimo zato što smo slabi, već zato što dobro razumijemo našu poziciju i zato što mislimo da tako možemo učiniti nešto dobro za naš narod i sve naše narode’, dodao je. Međunarodni sud pravde u Haagu presudio je 2007. da je Srbija odgovorna što nije spriječila genocid u Srebrenici, ali se zvanični Beograd nikada nije eksplicitno izjasnio o tome, izuzme li se bezlična Rezolucija Skupštine Srbije, kojom se ‘najoštrije osuđuje zločin nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u julu 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde’. Dok Vučić opipava bilo srpskog javnog mnijenja, zvanični Beograd je, povodom britanskog nacrta rezolucije o Srebrenici, uputio pismo stalnim članicama Vijeća sigurnosti u kojem se navodi kako ‘Srbija ne razumije ni smisao ni cilj rezolucije o Srebrenici, koja bi, osim što bi uticala na destabilizaciju u regionu, uticala i na destabilizaciju političkih odnosa u Srbiji’.

Diplomatska kriza između Slovenije i Kosova, nastala nakon što je bivši kosovski premijer Ramuš Haradinaj zadržan u Ljubljani na osnovu Interpolove tjeralice koju je 2006. pokrenula Srbija, optužujući nekadašnjeg zapovjednika OVK-a za zločine nad srpskim civilima na Kosovu, završena je puštanjem Haradinaja na slobodu. Pritvor mu je ukinut, kaže Haradinaj, ‘zato što je bio zadržan po potjernici Srbije i Crne Gore, države koja više ne postoji’. Bivši premijer Kosova i današnji lider Alijanse za budućnost Kosova oslobođen je pred Tribunalom u Den Haagu odgovornosti za navedene zločine. Nakon puštanja na slobodu umjesto u Prištinu odletio je pravo u Tiranu, odakle je poručio kako je ‘protiv osnivanja suda za zločine Oslobodilačke vojske Kosova’.

1/1