Skaredno je da ni nakon 80 godina nismo do kraja pobrojali žrtve Jasenovca, a oni koji se bore za brojke žrtava, zapravo ne mare puno za njih, rečeno je na tribini "Jasenovac – 80. godišnjica proboja iz logora smrti", koja je 15. aprila upriličena u Privrednikovom domu u Zagrebu.
Zbog spriječenosti historičarka Nataša Mataušić poslala je poruku s opisom zadnjih sati logora i najvećeg dijela tamo zatočenih. Postojala su dva proboja – prvi 22. aprila 1945. ujutro iz logora, a drugi istog dana uvečer iz pogona Kožare u samom mjestu Jasenovac. Prethodnu večer ustaše su pobile zadnju grupu žena. Ujutro je Ante Baković pozvao u proboj u koji je krenulo šestotinjak njih od ukupno 1.073 logoraša, od kojih se samo 117 domoglo slobode, a preostalih 470 bolesnih je pobijeno. Slobode se nakon proboja dokopalo tek 11 logoraša iz Kožare.
Saša Kosanović, koji je moderirao tribinu, pojasnio je da je Baković nakon rata proglašen narodnim herojem i da mu je na rodnoj kući u Sinju postavljana spomen ploča koju su 1990. skinuli, da bi potom bila vraćena.
Vladika pakračko-slavonski Jovan podsjetio je na Milu Ristića, čovjeka koji je u proboju ubio ustašu i oteo mu mitraljez, a koji se ubio kad je čuo za Titovu smrt, jer je (kako se ispostavilo ispravno) predvidio da će se ponovo zaratiti. Podsjetio je i na Jovana Mirkovića, predratnog upravnika Spomen područja i citirao njegovu izjavu da "Jasenovac nije bio tabu tema jer je prije rata spomen područje posjetilo preko milion ljudi i da je imao svoje mjesto, zajedno sa Sutjeskom i Neretvom, ali je vladao tabu pristup", odnosno apstraktna ideja predstavljanja žrtava i zločinaca jer se smatralo da ne treba buditi svježa sjećanja.
Narod je dolazio i prije i nakon što je spomenik Kameni cvijet sagrađen, podsjetio je vladika koji se osvrnuo na spomenik koji je početkom 50-ih postavljen u Staroj Gradiški, ali nitko nije znao da su pod njim skupljene kosti logoraša istoimenog logora.
Nažalost, Jasenovac je u centru pažnje samo od 20. aprila do 1. maja zbog Bljeska, potom ostaje zaboravljen za sljedeću godinu, a njime se bave samo oni koji su tome posvećeni. Bilo je riječi i da se vladika Jovan i požeški biskupi, prvo Antun Škvorčević, a sada Ivo Martinović, zajedno mole za žrtve Jasenovca.
Nekad je postojao spomenički kompleks Kozare, Gradine i Jasenovca, dok je danas to rasparčano, pa uz Gradinu, postoji i Spomen područje, pravoslavni manastir, manje poznata zgrada Kožare, obnovljena zgrada ustaške bolnice te Romski memorijalni centar Uštica, pa čovjek tek kad sve to vidi, shvati što je logor bio, ocijenio je vladika.
