Na izletištu u šumskom predjelu Đedovica nedaleko Voćina, pod pokroviteljstvom Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske te Srpskog narodnog vijeća, obilježena je 80. godišnjica osnivanja 6. slavonskog korpusa Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije. Na proslavi su se okupili članovi antifašističkih udruga i predstavnici SNV-a iz cijele Slavonije.
Prethodno je položen vijenac na kamenom spomen-obilježju u nedalekim Velincima, prvom sjedištu Korpusa nakon osnivanja. U gornjem dijelu spomenika ugrađena je granitna ploča s petokrakom zvijezdom i tekstom. Od antifašista požeške udruge doznajemo da je spomenik u cijelosti sačuvan, ali ga nitko ne održava osim prilikom povremenih obilazaka. U blizini se nalazi i partizansko groblje.
Korpus je osnovan 17. svibnja 1943. godine u Orljavcu kod Požege, ali mu je sjedište većim dijelom vremena, do rasformiranja 21. travnja 1945., bilo na Đedovici. Činile su ga partizanske vojne formacije koje su djelovale na prostoru između Save i Drave: 4. i 10. divizija Narodno oslobodilačke vojske, divizion teških bacača, baterija poljskih topova kalibra 100 mm i baterija brdskih topova 65 mm. Njegova vojna oblast sastojala se od 6 komandi vojnih područja te njihovih 14 komandi mjesta. O tim je danima govorio profesor povijesti Zoran Jekić, naglasivši kako je ustroj Korpusa bio od izuzetne važnosti za razvoj čitavog ustanka na prostoru Slavonije i Hrvatske.
- Na prostoru između Save i Drave ustanak se razvijao bitno sporije u odnosu na druge krajeve Hrvatske o čemu svjedoči dr. Pavle Gregorić, jedan od vođa i organizatora ustanka u ovom dijelu Slavonije. On vidi razlog u tome da je dio hrvatskog stanovništva živio u zabludi smatrajući kako je osnivanjem Nezavisne države Hrvatske bilo riješeno "hrvatsko pitanje". Ni Srbi se na samim počecima nisu u većem broju uključivali u narodno-oslobodilačku borbu zato što tada još nije bilo masovnih zločina koji su uslijedili osobito u Lici i na Kordunu.
Polovicom 1942. godine, na području 3. Operativne zone koja je obuhvaćala Slavoniju, pakračku i daruvarsku kotlinu, Psunj, Papuk, Krndiju i Dilj, bilo je oko tisuću boraca. Na oslobođenom i poluoslobođenom teritoriju, na kojima su se počeli organizirati prvi narodno-oslobodilački odbori, počeli su se mobilizirati srpski i hrvatski borci. Nakon toga se ustanak razmahao sve više i više da bi se na kraju pokrenuo kao nezaustavljiva lavina - rekao je Jekić. Dodao je kako su pored Hrvata i Srba u oružane jedinice pristupali i pripadnici ostalih naroda koji su živjeli na području Slavonije: Mađari, Česi, Talijani i Nijemci što je bio jedinstven primjer u okupiranoj Europi.
- Na kraju rata 1945., u operativnim i vojno pozadinskim jedinicama korpus je brojao oko 30.700 boraca od kojih je 39 kasnije proglašeno narodnim herojima, a 22 od njih su poginula - zaključio je Jekić.
O učinkovitosti i slavi Korpusa najbolje govore podaci da je samo u prvoj godini postojanja iz borbenog stroja izbacio 26.000 neprijateljskih vojnika te da su njegove brigade sudjelovale u borbama za oslobođenje Beograda i Zagreba. Korpus je imao jednu od najorganiziranijih pozadinski službi u NOB-u uopće. Imao je vlastite bolnice, škole, radionice, željeznicu, elektrane, poštanske, telegrafske veze i podzemna skladišta, sve u funkciji operativnih jedinica i naroda Slavonije. Skupu se obratio i zamjenik županice požeško-slavonske ispred srpske nacionalne manjine Nikola Ivanović i zahvalio svima koji su došli prisjetiti se najslavnijih trenutaka zajedničke povijesti ovih prostora.
- Korpus su činili naši djedovi i bake, očevi i majke, ljudi koji su prihvatili poziv da se bore protiv okupatora i ugnjetača. Neraskidiva je veza partizana i srpske zajednice zapadne Slavonije. Narod je udomio, primio, prihvatio borce i političke radnike zbog čega je kasnije trpio, odvođen u logore, klan i ubijan. Sjetimo se Kometnika, Dereze, Kusonja, Sloboštine, Jasenovca, Danice, Jadovna i svih ostalih stratišta. Veliki je to bio narod, koji je nakon svih tih žrtava koje je pretrpio zajedno sa svojim komšijama i prijateljima Hrvatima, prihvatio borbu protiv rasnih zakona i nacifašizma da bi poslije rata zajedno gradili novu državu kako na dušama ljudi ne bi vidjeli ožiljci rata. Vremena su kada trebamo podsjećati na tu hrabru borbu te zajedništvo Srba i Hrvata koje je tada vladalo i podsjećati na zločine koji su učinjeni nad Srbima i Hrvatima. Moramo našu djecu ovako učiti jer o tome ništa neće učiti u školama, jer ovakve događaje neće organizirati ni država, ni županije ni gradovi i općine – rekao Ivanović.
Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin naglasio je da na ovakvim skupovima treba braniti istinu od vrlo agresivnih nasrtaja povijesnih revizionista.
- Nema slobode govora i iznošenja vlastitog mišljenja kojima bi se mogao opravdati povijesni revizionizam. Nikakvim revizionizmom ne može se rehabilitirati nacifašističku i ustašku strahovladu koja nije imala demokratski legitimitet i koja je teško okaljala hrvatsko ime - rekao je Habulin. Dodao je da ništa ne može poslužiti kao izlika za povijesno neutemeljeno izjednačavanje komunizma i nacifašizma.
- Nikakva privrženost demokraciji ne može opravdati toleriranje, prihvaćanje simbola i pokliča što podsjećaju na najtamnije razdoblje naše povijesti. Nikakva potreba homogenizacije nacije ne može posložiti kao izlika za povijesno neutemeljeno izjednačavanje komunizma i nacifašizma. Pogotovo to vrijedi kada je u pitanju Narodno-oslobodilačka borba koju su u Hrvatskoj i u ostalim dijelovima Jugoslavije poveli upravo komunisti. Pogotovo to vrijedi za crvenu petokraku koja je bila simbol borbe za slobodu, dakle simbol pobjede. Zato na branik istine trebaju stati svi kojima je stalo do Hrvatske i njezine budućnosti – naglasio je Habulin.
U kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupio je Zbor kulturno-umjetničkog društva Prosvjeta iz Pakraca koji je izveo nekoliko partizanskih pjesama.
