>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Goran Gazdek

Šesti korpus bio je uzor Englezima i Rusima

Živi sudionici Drugog svjetskog rata, rodbina poginulih boraca, članovi antifašističkih udruga i predstavnici vijeća srpske nacionalne manjine, došli su iz cijele Slavonije na 72. obljetnicu Šestog slavonskog korpusa NOVJ

Osamdesetšestogodišnji Dušan Radmilović iz Voćina svima je ponosno pokazivao fotografiju objavljenu na sedamnaestoj stranici knjižice ‘Šesti korpus’ profesora Jovana Vukovića, tiskane u povodu obilježavanja sedamdeset i druge obljetnice osnutka 6. (slavonskog) korpusa Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije. Na slici tri dječaka u partizanskoj uniformi, s puškama u rukama i bombama oko pasa, uspravno i gordo poziraju, gledaju ravno u objektiv fotoaparata. U potpisu: 17. slavonska brigada ‘44.

- Ja sam ovaj desni, bilo mi 15 godina. Prvo sam bio u 3. bataljonu, a u brigadu su me povukli kada je njihov kurir ranjen - priča nam Dušan dok s razglasa odjekuje ‘Zemljo moja’, prekrasna domoljubna pjesma Kemala Montena u nezaboravnoj izvedbi Ismete Krvavac i grupe Ambasadori.

Na dobrom konju vrancu, Dušan je, noseći poštu i povjerljive poruke, obišao cijelu Slavoniju, a često su ga slali i u Zagorje. Dobro je poznavao putove, odlazio je na mjesta gdje nije baš svatko mogao koračati, družio se s komandantima i komesarima, seljacima i borcima. Nije bilo opasnih situacija, ali jednom je bio ranjen nogu.

- Dogodilo se to u Čaglinu. Metak strefio konja u pluća, mene je samo okrznuo. Posrnuo je i ubrzo se srušio. Suza mu pošla iz oka dok je umirao, a ja mu nisam mogao pomoći. Kad sam to vidio i ja sam zaplakao - prisjeća se Dušan.

Poslije rata kratko vrijeme radio je u miliciji, pa izučio za mehaničara, a u penziju je otišao s radnog mjesta vozača u šumariji. Danas je već 33 godine u mirovini, živi sam u velikoj kući. Troje djece pokosila je bolest još dok su bili sasvim maleni, braća su davno pomrla, a supruga je sklopila oči prije četiri godine. Član je Pododbora SKD Prosvjete iz Voćina, s njima krati dane, druži se i putuje.

Korpus je bio poznat i po višenacionalnosti partizanskih jedinica jer su u sastavu bile mađarska brigada Šandor Petefi, češka Jan Žiška i njemačka četa Ernest Telman

Dušan je jedan od 350 sudionika obilježavanja vrijedne obljetnice Slavonskog korpusa održane na Đedovici kod Voćina, u organizaciji udruga antifašista i antifašističkih boraca Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije. Još uvijek živi sudionici Drugog svjetskog rata, rodbina poginulih boraca, članovi antifašističkih udruga i predstavnici vijeća srpske nacionalne manjine, došli su iz cijele Slavonije.

- Prvi put nakon Domovinskog rata obilježavamo ovu godišnjicu koja od izuzetne važnosti za razvoj ustanka cijele sjeverne Hrvatske. Vjerujemo da ćemo se od sada svake godine okupljati jer je Slavonski korpus dao nemjerljivi doprinos u oslobođenju zemlje i borbi protiv fašizma – kazao je predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Virovitičko-podravske županije Vladimir Jurić.

U prigodnom programu izveden je recital, a pjevački zbor SKD Prosvjete iz Pakraca otpjevao je nekoliko pjesama. Sudionici su posluženi grahom, a svi ih je zabavljao tamburaški sastav Slatinski boemi. Među uzvanicima bila je i konzulica Republike Srbije u Vukovaru.Nataša Kalezić.

Govornike i izvođače pažljivo je slušala požežanka Nevenka Dujaković, zaključivši na kraju da ‘lijepa riječ čovjeka liječi’. Baki Neni, kako je svi zovu, 97 je godina, a u Drugom svjetskom ratu bila je bolničarka. S partizanima je surađivala od 1942. godine, a dvije godine kasnije, 15. svibnja, u partizane je primljena kao punopravna članica.

- Uvijek sam voljela više, bila sam željna znanja, a nisu mi dali ići u školu pa sam sama učila pisati na prašini, čuvajući krave. U partizanima sam završila osnovnu školu i bolnički tečaj. Previjali smo borce i učili pod bukvom: koliko čovjek ima kostiju, kakvih ozljeda i prijeloma, kakvo krvarenje, kako se koje rane zove. Prva rana koju sam vidjela bio je rasuti stomak. Bilo je gadno, ali to me nije pokolebalo. Voljela sam to i prekalila se kao čelik. Davali su mi da brinem o najtežim ranjenicima, previjala ih, prala, davala terapiju, pratila je za vrijeme pokreta, stalno bila uz njih, prebacivali smo ih slobodnu zonu pa onda u Italiju - prisjeća se svojih partizanskih dana, pokazujući nam fotografije iz tog vremena, ali i onu kada joj je bivši predsjednik Ivo Josipović uručio priznanje i značku s Titovim likom kojom je za ovu prigodu ukrasila svoju košulju.

Slavni Šesti korpus, u čiji su sastav ušle 4. i 10. divizija, osnovan je 17. svibnja 1943. godine u Orljavcu. U sastavu korpusa bili su još i divizion teških minobacača, baterija poljskih topova 100 mm i baterija brdskih topova 65 mm s 5200 boraca. Kratko vrijeme, štab korpusa je boravio na Velincu (gdje se nalazi spomen obilježje), ali veći dio djelovanja boravio je na Đedovici pa to šumsko područje i izletište nije slučajno odabrano kao mjesto središnje proslave. Korpus je bio poznat i po višenacionalnosti partizanskih jedinica jer su u sastavu bile mađarska brigada Šandor Petefi, češka Jan Žiška i njemačka četa Ernest Telman.

Na kraju rata, Šesti korpus u operativnim i vojno pozadinskim ustanovama imao je 30.700 boraca. Njih 39 proglašeno je narodnim herojima, od kojih su 22 položili svoje živote.

Formiranjem Korpusa, Slavonija je dobila snažnu vojnu jedinicu koja izvršavala veće i složenije operativne zahvate u Slavoniji, Hrvatskoj i šire. Korpus se posebno istaknuo razaranjem željezničkih pruga i objekata na njima te osvajanjem neprijateljskih uporišta koja su ometala veze između pojedinih dijelova slobodnih teritorija. Zbog velikih vojnih uspjeha i odlične organizacije korpusa, uz Engleze krajem 1944. godine, pri štabu se našla i vojna misija Crvene Armije, pa je na teritoriji Slavonije egzistirala istovremeno cijela velika trojka antihitlerovske alijanse: Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, što je bio rijedak primjer u Europi. Na kraju rata, Šesti korpus u operativnim i vojno pozadinskim ustanovama imao je 30.700 boraca. Njih 39 proglašeno je narodnim herojima, od kojih su 22 položili svoje živote.

Osim povijesnih činjenica o djelovanju 6. korpusa, govornici su poslali snažnu poruku osudivši zatiranje, omalovažavanje antifašističkog pokreta i partizanske borbe za slobodu Hrvatske. Predsjednik antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin rekao je kako pobjeda nad fašizmom nije bila samo vojna pobjeda oružjem već pobjeda civilizacije nad barbarstvom i zločinačkom naci-fašističkom ideologijom kao najvećom opasnošću koja je ikad zaprijetila čovječanstvu.

- Danas smo ovdje jer želimo istaknuti antifašističke vrijednosti Hrvatske, jer ne želimo okrenuti glavu od iscrtanih kukastih križeva, ustaškog znakovlja i ustaških pozdrava te od nastojanja da se fašističko-kvislinški sadržaj NDH neutralizira kao sastavni dio sile osovina koje su se borile protiv antifašističke Hrvatske. Danas smo ovdje jer ne prihvaćamo one koji negiraju antifašističku borbu, žrtve boraca i civila kao jedan od temelja naše domovine - rekao je Habulin.

Jedan od boraca bio je i Ivan Fumić, danas predsjednik zagrebačke sekcije Šestog korpusa. U svom govoru osvrnuo se na uklanjanje biste maršala Tita iz ureda predsjednika države ustvrdivši kako to predstavlja obezvređivanje antifašističke borbe jer bez Tita ona ne bi bila tako uspješna.

- Upravo je nevjerojatno koliko glupana ima u ovoj zemlji koji bi nas htjeli svrstati među poražene, a svi koji su se borili na strani antifašista širom svijeta ponose se time - kazao je Fumić. U ime Srpskog narodnog vijeća sudionike je pozdravio Darko Karanović naglasivši bratstvo boraca 6. korpusa - prije svega Srba i Hrvata, ali pripadnika ostalih naroda i narodnosti.

- Upravo takvo bratstvo treba biti temelj sadašnjosti, budućnosti rada i djelovanja svih građana Republike Hrvatske - rekao je Karanović.

Predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula poručio je da razni oblici fašizma na vrijeme moraju biti prokazivani kako se ne bi razmahali i podsjetio na zajedničku borbu Srba i Hrvata protiv fašizma.

- Ono što me uvijek nadahnjivalo je snaga, vjera i volja ljudi koji su preživjeli velike pokolje i stradanja da se zajedno s Hrvatima komunistima bore, da vjeruju jedni drugima i udaraju temelje nove budućnosti u kojoj se razvilo pravo bratstvo i jedinstvo. Ovdje su dolazile misije zapadnih sila koje su podržavale narodno-oslobodilački pokret Jugoslavije, a njihovi sinovi i unuci najavili su dolazak u ovaj kraj kako bi prošli stazama svojih očeva i djedova. Antifašizam Europe smatra da su ovdje udareni veliki temelji - rekao je Džakula.

1/3