>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Joe… i to je Amerika

Demokratski establišment zbio je redove iza Bidena, dok je progresivno krilo stranke ostalo podijeljeno. Sanders je napravio stratešku pogrešku fokusiravši se na Bloomberga i propustivši udarati Joea Bidena u ranjiva mjesta njegove karijere, kaže za Novosti Branko Marcetic, novinar i autor biografije sve izglednijeg demokratskog predsjedničkog kandidata Bidena

Prije takozvanog superutorka 3. ožujka, kada su u jednom danu predizbori za predsjedničkog kandidata američke Demokratske stranke održani u 14 saveznih država, bivši potpredsjednik države Joe Biden nije imao dovoljno novca ni za privatni avion kojim bi odlazio na skupove, pa se razmatrao čak i kuriozitet da putuje komercijalnim letovima. Njegov tadašnji konkurent Michael Bloomberg, za usporedbu, dotad je već bio potrošio 500 milijuna dolara samo na oglase. Tijekom protekle godine 78-godišnji Biden održavao je skupove u izrazito malim dvoranama jer za veće nije bilo interesa, a cijelo to vrijeme pomno su se bilježila njegova česta mentalna posrnuća poput zaboravljanja imena Baracka Obame, kojemu je bio zamjenik, miješanja britanskih premijerki Margaret Thatcher i Therese May ili pak neistinite tvrdnje da je bio uhapšen zajedno s Nelsonom Mandelom. Unatoč svim ovim nedaćama, jutro nakon superutorka Joe Biden probudio se kao favorit jer je u devet od 14 država pobijedio planetarno popularnog demokratskog socijalista Bernieja Sandersa.

Jednu od sramotnijih uloga Biden je odigrao 1991., kada je Anita Hill optužila kandidata za Vrhovni sud Clarencea Thomasa za seksualno uznemiravanje. Kao predsjednik senatskog Odbora za pravosuđe, Biden je slučaj okrenuo u korist Thomasa

Ovom neočekivanom obratu prethodio je niz savršeno tempiranih poteza Bidenovih konkurenata Petea Buttigiega, Amy Klobuchar i Bloomberga, koji su jedan za drugim odustali od utrke iako su dvoje od njih vodili u svojim državama. Svi su praktički uglas podržali Bidena i time doprinijeli ozračju koje se već mjesecima kreira u centrima korporativne Amerike, kao i samog establišmenta Demokratske stranke, onome da Bernie Sanders – zato što želi provesti dubinsku reformu političkog i ekonomskog sustava – nije ‘elektabilan’ jer Amerikanci, navodno, nikada neće izabrati socijalista. Bidena se s druge strane predstavlja kao svojevrsni most, kandidata koji je u stanju povezati najrazličitije skupine društva, a da je ta propaganda upalila potvrdili su i izbori u šest država održani tjedan dana nakon superutorka, na kojima je ovaj kandidat pobijedio u Michiganu, Missouriju, Mississippiju i Idahu. Sandersov poraz u Michiganu, gdje je dobio samo 37 posto glasova, smatra se naročito značajnim jer ukazuje na to da on svojom kampanjom nije uspio pridobiti radničku klasu srednjeg zapada, a Bidena su u svim državama podržale i žene i Afroamerikanci, dok su jedina demografska skupina koje izrazito naginje Sandersu Latinoamerikanci.

No kada se podrška koju je Joe Biden dobio od svih ovih skupina stavi u kontekst njegove pedesetogodišnje političke biografije, rastvara se golema ironija jer je temeljna odrednica njegove polustoljetne politike posvemašnji oportunizam, nepregledan niz promjena stavova o istim stvarima koje su mu do te mjere razvodnile supstancu da je praktički nemoguće znati što o njima zaista misli. Bidenova biografija pokazuje i da je on svojim potezima u daljnjoj i bližoj prošlosti višestruko djelovao protiv interesa svake od kategorija ljudi koji su sada za njega glasali, suočeni s ekstremnom varijantom dileme o manjem zlu u kojoj je jedino važno pobijediti Donalda Trumpa.

Novosti su o Joeu Bidenu razgovarale s Brankom Marceticem, novinarom američkog ljevičarskog magazina Jacobin i autorom u siječnju objavljene biografije sve izglednijeg demokratskog kandidata, naslovljene ‘Yesterday’s Man: The Case Against Joe Biden’. On nam je rekao da je Biden ‘kao i mnogi demokrati njegove generacije, još krajem 1970-ih, a naročito nakon dvije uzastopne pobjede Ronalda Reagana 1980-ih, odlučio da stranku treba okrenuti udesno, dijelom i kako bi ona postala prijemčivija srednjoklasnim konzervativnim biračima koji su bili skloni glasati za republikance’.

- Tijekom cijelih 1980-ih Biden je demokratima držao predavanja o tome kako se moraju okaniti ‘partikularnih interesa’, referirajući se na multirasnu stranačku bazu. Urgirao je da usvoje agresivniju vanjsku politiku, da se zalažu za ‘reformu’ socijalnog sustava i smanjenje državne potrošnje. Rezultat toga je da su, na domaćem planu, demokrati izdali svoju najlojalniju bazu, one koji su siromašniji i manje bijeli, a u globalnoj sferi doprinijeli su katastrofama poput rata u Iraku, kojemu je Biden bio jedan od vodećih arhitekata. Sve ovo stvorilo je uvjete da Trump 2016. trijumfira s retorikom koja je u nekim pitanjima, uključujući i vanjsku politiku, bila lijevo od one demokratskih centrista - rekao nam je Marcetic.

Kada je u pitanju povijesni kontekst Bidenove politike prema ‘siromašnijima i manje bijelima’, Marcetic kaže da je on, poput brojnih drugih demokrata, ‘bio sklon njihovu podršku uzimati zdravo za gotovo, a podilaziti konzervativnijim bijelim biračima koji su mu u ranim danima bili ključni za dolazak na vlast u matičnom Delawareu’.

Jedan od dojmljivijih slučajeva potječe još iz ranih 1970-ih, kada je Biden kao općinski vijećnik u Delawareu prvo podržavao prijedlog javne stanogradnje namijenjene afroameričkim sugrađanima, da bi dvije godine kasnije, pod pritiskom rasistički raspoloženog dijela lokalnog stanovništva, glasao da se prijedlog na neograničeni rok stavi u ladicu. Godine 1977., kada je već bio član senatskog Odbora za pravosuđe, Biden je sukreirao amandman kojim se Ministarstvu zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi zabranilo korištenje vlastitih sredstava za takozvani busing, desegregacijsku mjeru kojom je Ustavni sud prisilio jedinice lokalne vlasti da autobusima razvoze djecu u škole izvan svojih kvartova kako bi se postigla rasna ravnoteža.

Crni birači imaju dugu povijest pragmatičnog glasanja za kandidate za koje znaju da će ih razočarati. No treba skrenuti pozornost i na generacijski jaz: Biden pobjeđuje među starijim biračima, dok su mladi, uključujući i afroameričke, skloniji Sandersu – ističe Marcetic

Biden je 1994. godine, za vrijeme administracije Billa Clintona, bio i jedan od autora Zakona o kriminalu zaslužnog za eksploziju zatvorske populacije, u kojoj su disproporcionalno zastupljeni upravo mladi afroamerički muškarci. U to vrijeme, prisjećaju se Bidenovi kritičari, demokrati su bili skloni teoriji kriminala koja uzroke locira u siromaštvu, no Biden je tada javno govorio da ‘nije važno jesu li kriminalci žrtve društva, već samo to da ih se makne s ulica’.

Unatoč svemu ovome, kaže Branko Marcetic, ‘Afroamerikanci, naročito oni na jugu, lojalni su demokrati, a ovog puta izabrali su glasati za kandidata za kojega vjeruju da ima najveće izglede pobijediti Trumpa’.

- Osim toga, radi se o čovjeku koji je bio zamjenik prvom afroameričkom predsjedniku, iznimno popularnom među demokratima. Crni birači imaju dugu povijest pragmatičnog glasanja za kandidate za koje znaju da će ih razočarati, a ista stvar događa se i sada, intenzivirana prijetnjom još jednog Trumpovog mandata. No treba skrenuti pozornost i na generacijski jaz: Biden pobjeđuje među starijim biračima, pa tako i među onima afroameričkima, dok su mladi birači, uključujući i afroameričke, skloniji Sandersu i njegovim idejama - kaže naš sugovornik.

Joe Biden ne može se naročito pohvaliti ni svojim djelovanjem u korist žena, koje su također sada većinski glasale za njega. Podržao je primjerice Zakon o nasilju protiv žena, ali isto tako i mjere kojima se siromašnim ženama onemogućavao pristup pobačaju putem zdravstvenog osiguranja, a nevladine organizacije sankcioniralo drakonskim globama čak i za davanje savjeta o pobačaju. Štoviše, Bidenovi stavovi o pravima žena pomicali su se udesno kako su mu rasle predsjedničke ambicije, a jednu od sramotnijih uloga odigrao je 1991., kada je sadašnja sveučilišna profesorica Anita Hill optužila kandidata za Vrhovni sud Clarencea Thomasa za seksualno uznemiravanje dok mu je bila asistentica. Kao predsjednik senatskog Odbora za pravosuđe Biden je slučaj okrenuo u korist Thomasa onemogućivši saslušanje još četiri potencijalne svjedokinje, pa je Thomas imenovan sucem, a Hill na saslušanju izvrgnuta dodatnom maltretiranju. Za to joj se u travnju prošle godine, uoči najave svoje kandidature, telefonom ispričao.

Joe Biden tijekom cijele svoje karijere zagovarao je rezove u budžetima socijalnog osiguranja, počevši od sveobuhvatne porezne reforme u korist bogatih kojima je Ronald Reagan započeo svoju neoliberalnu vladavinu, pa do razdoblja kada je kao Obamin potpredsjednik zagovarao porezne kompromise s republikanskim tvrodlinijašima okupljenima u pokretu Tea Party. Da ironija bude veća, rezovi u socijalnom i zdravstvenom osiguranju naročite su štete činili upravo siromašnijem, nebjelačkom stanovništvu i ženama.

- Biden je zdušno podržavao Reaganovu doktrinu o manje poreza, manjem uplivu države u živote ljudi, manjoj regulativi i općenito manjoj državi, a u toj posvećenosti smanjenju potrošnje i vlastitom dokazivanju da je jednako konzervativan kao bilo koji republikanac dao je velik obol poništavanju politika New Deala Franklina Roosevelta i Velikog društva Lyndona Johnsona, naslijeđa na koje su demokrati bili najponosniji - kaže Marcetic.

Bivši potpredsjednik zaslužan je i za donošenje Zakona o bankrotu 2005. kojim se prezaduženim radnicima otežala mogućnost proglašenja osobnog bankrota. Biden se ovime ujedno i najviše približio evidentnoj političkoj korupciji koja je, za uobičajene standarde američke visoke politike, u njegovom slučaju relativno slabašna. Naime, Zakon o bankrotu najviše je išao na ruku kompanijama kreditnih kartica, čija su sjedišta mahom smještena u Bidenovom Delawareu, inače poreznoj oazi. Jedna od kompanija koja je najviše profitirala od tog zakona kartični je gigant MBNA, ujedno i najveći Bidenov sponzor za vrijeme cijele njegove senatorske karijere, a također i bivši poslodavac njegovom sinu Hunteru.

Oko Huntera se vrtio i drugi Bidenov korupcijski skandal jer se sin nakon svrgavanja proruske ukrajinske vlade zaposlio u tamošnjoj naftnoj kompaniji Burisma Holdings, čiji je vlasnik oligarh Mikola Zločevski inače i predmet britanske istrage o pranju novca. Zbog slučaja je prošle godine bio pokrenut proces opoziva predsjednika Trumpa, jer je on od ukrajinskih vlasti tražio da špijuniraju Huntera Bidena kako bi to mogao koristiti protiv oca mu Josepha. Sam Joe Biden, posvjedočili su kasnije neki dužnosnici, uglavnom je ostajao ravnodušan na opetovana upozorenja da bi se Hunterov ukrajinski angažman u javnosti mogao percipirati kao, u najmanju ruku, neetičan.

Objašnjavajući razloge zbog kojih je Biden, unatoč svemu ovome, postao demokratski favorit, Branko Marcetic navodi da, za početak, ‘biračko tijelo te stranke očigledno nije do te mjere nepovjerljivo prema medijima i elitama kao što je to slučaj s republikancima, zbog čega su mnogi od njih internalizirali neprekidnu medijsku kampanju prema kojoj Sanders ne može pobijediti Trumpa’.

- Također, umjesto da ostane razjedinjen, demokratski establišment zbio je redove iza Bidena, dok je progresivno krilo stranke ostalo podijeljeno. Sanders je pak napravio stratešku pogrešku fokusiravši se na Bloomberga i propustivši u debatama udarati Bidena u mnoga ranjiva mjesta njegove karijere. Naposljetku, iz razloga koji još nisu jasni, Sanders nije uspio mobilizirati mlade u onom broju u kojem je to učinio 2016., niti je na svoju stranu pridobio nove birače - zaključuje naš sugovornik.

1/3