‘Gradove smo vam podigli – izložba o protivrečnostima jugoslovenskog socijalizma’ otvorena je sredinom lipnja u beogradskom Paviljonu Cvijeta Zuzorić. Realizirana u sklopu projekta Centra za kulturnu dekontaminaciju ‘Pertej/Beyond/Preko 20 godina’ i Kontekst kolektiva, čiji su članovi Vida Knežević i Marko Miletić ujedno i kustosi ove izložbe, ona govori o kontradikcijama jugoslavenskog socijalizma ‘koje su naročito bile izražene tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća i koje su vodile restauraciji kapitalističkog sistema’.
‘Kada se vratimo u horizont socijalističke Jugoslavije, pojavljuje se društvena dinamika koja od nas zahteva angažovanije promišljanje od onog koje nam se nudi u postojećim istorijskim čitankama ili dominantnim svetonazorima’, centralni je tekst, postavljen u prizemlju paviljona, koji se iščitava kao kontekstualizacija cjelokupnog postava. Pored njega smještena su dva rada. Jedan je novi videorad ‘Drugarice’ beogradskog umjetničkog dua Doplgenger koji se bavi ulogom žene u socijalističkom društvu, koje nikada nije uspjelo prevazići patrijarhalne društvene modele, a drugi rad zagrebačkog snimatelja Srđana Kovačevića o aktualnom položaju radnika, u kojem autor prati rad Delavske svetovalnice iz Ljubljane čiji članovi već godinama obavljaju impozantan posao na zaštiti prava radnika. Iz tehničkih razloga ova dva rada stavljena su u nekakvu korelaciju, iako se bave potpuno drugačijim pitanjima.
Na prvom katu smješten je najveći dio radova koji se uglavnom bave periodom kada je polako slabila politička i društvena snaga tadašnje Jugoslavije, jugoslavenski su radnici bili prisiljeni boriti se čestim štrajkovima za svoja prava, a sindikati, posebno u drugoj polovici osamdesetih, većinom imaju ulogu provođenja državnih politika. O konfliktu koji tada nastaje između sindikata i samoupravnog radništva govori rad Marija Reljanovića. U 1980. godini bilo je zabilježeno 235 radničkih štrajkova, da bi se 1989. taj broj popeo na 1886 štrajkova u kojima je učestvovalo preko 500 tisuća jugoslavenskih radnika. Na pitanje štrajkova naslanja se i rad Grupe Borovo, koji daje kompleksnu sliku društvenih promjena u kojima je radništvo gubilo svoj dotadašnji položaj u samoupravnom društvu.
Pitanjem o prikrivanju ekonomskih odnosa kroz priču o etničkom sukobu može se otvoriti i jedna od najvažnijih tema suvremene ljevice – demontaža revizionističkih narativa
Na ovom mjestu izložba se dotiče i jedne važne teme – početka ratova devedesetih, koji se najčešće opisuju jedino kroz prizmu etničkog sukoba. Upravo se takav narativ treba dovesti u pitanje, a raspad SFRJ staviti u jasniji kontekst nasilne restauracije kapitalističkog sistema. Pitanjem o prikrivanju ekonomskih odnosa kroz priču o etničkom sukobu može se otvoriti i jedna od najvažnijih tema suvremene ljevice – demontaža postojećih revizionističkih i nacionalističko-državotvornih narativa. Analizom ratnih sukoba devedesetih, koji su bili preduvjet za tranziciju i pljačku društvene imovine, može se dodatno proširiti prostor političkog djelovanja i pronaći adekvatan odgovor na jačanje populističko-nacionalističkih političkih snaga.
Na izložbi je predstavljena i zanimljiva analiza odnosa između slovenske omladine i stvaranja liberalnog bloka te institucionalnog položaja slovenske omladinske organizacije koja je na kraju doprinijela i samoj dekonstrukciji socijalizma (Lidija K. Radojević i Ana Podvršić). Njihovim se radom otvara pitanje uloge nacionalističkih struja u institucionaliziranoj socijalističkoj omladini i postavlja okvir za daljnja istraživanja o ulozi kulturnih politika, na primjer punka ili Laibacha, u uspostavi novog neoliberalnog projekta. Kroz analizu deset NIN-ovih nagrada Boris Postnikov govori o ulozi književnosti u stvaranju klasne distinkcije i uvođenju revizionističkih narativa o raspadu SFRJ.
Što se tiče slobodnog vremena i organiziranog odmora u radničkim odmaralištima, grupa Crvena iz Sarajeva analizira i danas aktualnu sudbinu bosanskohercegovačkih radničkih odmarališta u općini Gradac, ali i na drugim dijelovima jadranske obale. Riječ je o objektima koje potražuju različiti subjekti iz Bosne i Hercegovine, ali se prema novom hrvatskom Zakonu o upravljanju državnom imovinom otvara mogućnost oni budu dani u koncesiju iako pitanje njihovog vlasništva nije riješeno. Sindikati gube utrku s vremenom, a prema navodima autora ovog istraživanja, Republika Hrvatska već godinama ne poštuje preuzete obveze iz Sporazuma o sukcesiji. Ulogom hotela u naručivanju umjetničkih djela bavi se rad Majlinde Hodže o prištinskom Grand hotelu, kroz koji je ispričana priča o privatizaciji i nestanku modernističkih umjetničkih slika, mozaika, skulptura i tapiserija.
Na izložbi je obrađena i već u nekoliko navrata aktualizirana tema stanovanja (Iskra Krstić), ali i zanimljiv slučaj sarajevskog lista Oslobođenje (Irena Pejić), koji je do samog kraja odolijevao nacionalističkim narativima koje su krajem osamdesetih već preuzele redakcije diljem Jugoslavije. Preslike arhivskih stranica ovih novina dodatno objašnjavaju medijski tretman tada postojećih proturječnosti.
Pitanjem tvornica, odnosno razvojem industrijskih centara bave se istraživanja o Željezari Boris Kidrič u Nikšiću (Milivoje Krivokapić) i Industrijsko-poljoprivrednom kombinatu Servo Mihalj iz Zrenjanina koji je bio najveći proizvođač hrane u SFRJ, kao i autorski rad Bojana Mrđenovića o tvornici Petrokemija iz Kutine, uz koji je autor izložio i detaljan arhiv dosadašnjeg istraživanja od 2012. godine.
Tematske proturječnosti izložbe prati i njen postav, odnosno dizajn koji potpisuje beogradsko udruženje Kurs. Kako navode u popratnoj knjizi, sam postav izveden je na četiri nivoa: pozadinske rasterizirane i izblijedjele fotografije kojima se pokazuje narod, situacije i infrastruktura iz vremena socijalizma, drugi dobro izveden sloj čine ključne rečenice iz svakog istraživanja, treći ramovi s dijelovima istraživanja, a četvrti predmeti vezani uz sama istraživanja. Izložbom dominira tekst koji je u funkciji predstavljanja analiza.
Izložba je napravljena tako da je moguće vidjeti cjelokupan proces istraživanja i svu njegovu zahtjevnost, a njen glavni proizvod je zapravo popratna publikacija kao izuzetno značajan dio koji je u potpunosti zaokružuje. Kod ovakvih tipova reprezentacije pohvalno je da se sam sadržaj izložbe pokušava približiti i publici koja nije sklona odlascima u galerijske prostore, kroz različite razgovore, tribine, projekcije i druge oblike dešavanja. Posebno su u tom kontekstu zanimljivi radovi radnika koji djeluju u sklopu Radničkog video-kluba iz Zrenjanina, a koji kolektivno snimaju, montiraju i proizvode filmove o njima važnim temama. Na istom tragu su i radničke novine Astibo, kao i priča o Centru za kulturu i umetnost Tekstil koja je osnovana u prostoru tekstilne industrije Štip (Filip Jovanovski i Ivana Vaseva). Iako je iz objektivnih razloga ostalo nedovršeno, posebno je zanimljivo istraživanje o Galeriji umjetnosti nesvrstanih zemalja Josip Broz Tito (Nađa Baković) u sklopu kojeg je izložen rad naivne slikarice Elbe Jimenez, koja i danas živi na arhipelagu Solentiname u centralnoj Nikaragvi. Izložena slika nalazi se u fundusu ove podgoričke galerije i na njoj je prikazan dolazak Sandinističke narodne armije (EPS) na ovo otočje. Kroz cijelu izložbu prikazana su i djela prištinskog umjetnika Vigana Nimanija, koji u svojim slikarskim radovima reinterpretira socijalističku prošlost i pripadajuće joj objekte i situacije.
‘Gradove smo vam podigli – izložba o protivrečnostima jugoslovenskog socijalizma’ zaustavlja se točno pred nasilni raspad Jugoslavije. Istražiti period osamdesetih ambiciozan je poduhvat koji je zahtijevao kompleksno i iscrpno istraživanje i za sve pozvane autore bio je poseban izazov s obzirom na to da je vrijeme istraživanja bilo ograničeno na godinu i pol dana, uz unaprijed zadane produkcijske uvjete. Iza izložbe stoji velik rad, s tim da izloženi materijali prije svega predstavljaju izlaganje procesa, a najvažniji njen produkt je svakako knjiga u kojoj su detaljno obrađene sve predstavljene teme.
Zanimljiv je i sam odabir mjesta za njeno održavanje. Beogradski Paviljon Cvjeta Zuzorić decenijama unazad predstavlja centralno mjesto srpske likovne umjetnosti. Mjesto je to i gdje je 1936. godine unutar Udruženja likovnih umjetnika došlo do podjele na umjetnike koji su zagovarali socijalnu umjetnost i larpurlartizam, iz čega se kasnije izrodio Salon nezavisnih u kojem je značajnu ulogu imala umjetnička grupa Život. Mjesto je to i ispred kojeg su nedavno srpski umjetnici prosvjedovali protiv primanja nekadašnje prve dame Dragice Nikolić, supruge bivšeg srpskog predsjednika Tomislava Nikolića, u Udruženje likovnih umjetnika Srbije i daljnjeg srozavanja te institucije. Ova izložba kompleksnom pitanju jugoslavenskog društva ne pristupa kroz prizmu jugonostalgije, čime se naknadno reducira složenost tadašnjeg društva, već kroz primjere proturječnosti daje uvid u specifičnu i nadasve kritičku proizvodnju znanja. Upravo sa svim svojim nedorečenostima, svojstvenim dugotrajnim kolektivnim istraživanjima i procesima, napravljena je pošteno i dobro, a posebnu kvalitetu predstavlja njena otvorenost iščitavanja zasnovana na antitezi sadržaja.
