Otkud li nadire sav taj HDZ-ov kadar, malo se tko nije zapitao kroz protekla desetljeća više-manje neometane dominacije stranke koja sebe poistovjećuje s Hrvatskom generalno. Ali ne treba im nikakav inkubator, nikakva kumrovečka Politička škola, jer za školu ipak valja imati nešto kompleksniji nastavni sadržaj. To je ujedno glavni faktor uspješnosti HDZ-ove kadrovske reprodukcije: neopterećenost ikakvom političkom supstancom, izuzmemo li rigidni nacionalizam i pasivnu, no podrazumijevajuću potporu liberalnim ekonomskim programima.
Pregledan uzorak takve vladavine reprezentira Ivan Bota, recimo - jedan od novoimenovanih članova Savjeta za razvoj civilnog društva RH. Ubilježen je kao savjetnik ministra rada i mirovinskog sustava za visoko obrazovanje, a prije toga kao zaposlenik Ureda za studije i upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu. Još ranije bio je član Vijeća mladih predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, e da bi usput zasjeo u Nadzorni odbor Viteškog alkarskog društva Sinj. Po zavičajnoj liniji, u prošlom desetljeću zatekao se na funkcijama dopredsjednika, zatim i predsjednika Kluba Sinjana u Zagrebu. Nije zapuštao rad u stranci, pa je stigao biti i članom Nacionalnog odbora Mladeži HDZ-a.
Ali stranačku je pripadnost Bota ipak javno nijekao u svojim karijernim počecima, dok je predsjednikovao Studentskim zborom Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskim studentskim zborom. Blagajnom zbora upravljao je tako, te potpisivao dubiozna financiranja kojekakvih aktivnosti, još u vrijeme općeg bunta studenata protiv komercijalizacije visokog obrazovanja 2009. godine. Već tad je ideološki blisko surađivao s budućim zagrebačkim rektorom Damirom Borasom, a što će se uz stranački angažman pokazati glavnom konstantom njegove karijere. Naime, uz mjesto u sveučilišnom Uredu za studije i kvalitetu, dobio je i ono u uredničkom kolegiju Borasova propagandnog podlistka Universitas u Jutarnjem listu.
Također, pamtimo da ga je rektor u svom križarenju protiv akademskih neistomišljenika onomad – točnije, prije tri godine – pokušao kolegama nametnuti kao koordinatora za studentske izbore, osim što je ta funkcija tad naprosto prigodno izmišljena. Logično, u međuvremenu je završio na poziciji nastavnog suradnika na Hrvatskim studijima, danas utvrde najžešće Borasove klike. Ipak, nećemo odustati od uvjerenja da Ivan Bota zapravo uvijek samo hvata zalet za više i dalje, pa ćemo i ubuduće rado pratiti ovo pretipično napredovanje kroz strukture nebrojenih političko-upravnih formi.
