>

novosti logo

Društvo Društvo

Kardinalna ješka

Mnogi su pozdravili Bozanićevu poruku o strahotama Jasenovca, no samo par dana ranije na promociji knjige Josipa Pečarića i svećenika Stjepana Razuma ‘Razotkrivena jasenovačka laž’, u dvorani zagrebačke crkve Presvetog Srca Isusova, vrijeđalo se žrtve nebuloznim tvrdnjama da je u tom logoru ‘preminulo tek nešto više od 1000 ljudi’

Kako je krenulo, možda se zbilja probudimo 22. travnja, na dan obilježavanja proboja logoraša iz Jasenovca, pa na tornju zagrebačke katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava ugledamo 60-metarski natpis s riječima sjećanja na srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu. Možda će tog dana na komemoraciju u Jasenovcu doći i sam zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, i podno Bogdanovićevog cvijeta, pred hiljadama okupljenih reći koju riječ sućuti za sve ubijene u tom logoru te osuditi ustaški režim koji je stajao iza zločina genocida. Mnogi tako nisu mogli zamisliti ni da će 24. siječnja 2019., na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, na zagrebačkoj katedrali osvanuti 60-metarski spomen-natpis i da će ispred nje kardinal Bozanić snažno osuditi ustaški režim koji je počinio holokaust u Hrvatskoj. ‘Trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi’, poručio je Bozanić tom prilikom.

Crkva treba prestati podržavati revizionističke tendencije, a njeni ljudi bi trebali promijeniti retoriku. Osim toga, njeni predstavnici trebali bi na adekvatnom nivou sudjelovati na komemoraciji u Jasenovcu – kaže Ivo Goldstein

Mnogi su pozdravili kardinalove riječi, nazvavši to velikim korakom naprijed, pa je voditeljica informacijsko-edukativnog centra Hatikva Julija Koš, koja je sudjelovala na tom molitveno-komemorativnom susretu, izjavila da je taj događaj ‘toliko velik da se njegovo značenje još ne može sagledati’ te da ‘svaka rečenica kardinalova ima po jednu poruku što treba napraviti da ozdravimo društvo i poruke za buduće generacije koje će biti slične evropskim mladim ljudima’. Dodala je da će se ‘tu naći i roditelji i učenici i vidjeti gdje smo izgubili 25 godina u odgoju za dobro i gdje smo pustili mnoge snage da mlade odvode u zlo koje je davno prošlo’.

Gdje smo izgubili 25 godina vidjelo se samo par dana ranije, kada se na promociji filoustaške knjige akademika Josipa Pečarića i svećenika Stjepana Razuma ‘Razotkrivena jasenovačka laž’, održanoj u dvorani zagrebačke crkve Presvetog Srca Isusova, vrijeđalo žrtve Jasenovca nebuloznim tvrdnjama da je u tom logoru ‘preminulo tek nešto više od 1000 ljudi, dok su sve druge brojke laž’. Voditelj Matičnog ureda Zagrebačke nadbiskupije i pročelnik Odjela Depozita Zagrebačke nadbiskupije u Hrvatskom državnom arhivu, dr. Stjepan Razum, dakle čovjek kojem plaću daju Kaptol i Ministarstvo kulture, na promociji je izjavio da su najveće žrtve koncentracionog logora u Jasenovcu bili Hrvati, da su srpske žrtve u tom ‘radnom’ logoru izmišljene te da je službena brojka Spomen područja Jasenovac, prema kojoj je u logoru ubijeno više od 80.000 ljudi, najobičnija laž.

Kada se uzme u obzir da je revizionistička struja u Hrvatskoj potpomognuta upravo od Katoličke crkve, koja je širom otvorila vrata promocijama knjiga revizionističkih autora, održavanju misa za Antu Pavelića i oficire ustaške vojske i koja izdaje Glas Koncila, perjanicu revizionističkog vala u hrvatskom novinarstvu, teško je podijeliti oduševljenje brojnih komentatora zbog Bozanićevog ‘povijesnog istupa’.

Povjesničar Ivo Goldstein, kojemu je nedavno objavljena knjiga ‘Jasenovac’, u razgovoru za Novosti ocijenio je pozitivnim Bozanićev istup. No sada očekuje nastavak.

- Nakon tih riječi očekujemo djela. Moram priznati da nisam siguran je li to samostalno Bozanićevo mišljenje ili se radi o promjeni u stavu Crkve. Bojim se da se radi samo o njegovom stavu. Crkva treba prestati podržavati revizionističke tendencije, a njeni ljudi bi trebali promijeniti retoriku. Crkva ne smije stajati iza revizionističkih inicijativa i projekata. Osim toga, njeni predstavnici trebali bi na adekvatnom nivou sudjelovati na komemoraciji u Jasenovcu, gdje bi se konačno trebao pojaviti neki visoki dužnosnik. I sam Bozanić bi trebao prošetati do spomenika, a ne stati na pola puta, kako je to ranije napravio - rekao je Goldstein.

U novom istraživanju o revizionizmu u Evropskoj uniji koje je sponzoriralo američko Sveučilište Yale, Mađarska, Poljska, Litva i Hrvatska istaknute su kao države u kojima je odnos prema holokaustu najproblematičniji

Odgovor na pitanja kakvo je pravo stanje u Hrvatskoj i gdje smo ‘izgubili 25 godina’, kako je to rekla Julija Koš, nalazi se u novom istraživanju o revizionizmu u Evropskoj uniji koje je sponzoriralo američko Sveučilište Yale. U njemu su Mađarska, Poljska, Litva i Hrvatska istaknute kao zemlje EU-a u kojima je odnos prema holokaustu najproblematičniji. Poglavlje o Hrvatskoj potpisuje Caderyn Owen-Jones, student Yalea pred diplomom, a njegov je rad pregledao i profesor Ivo Banac. U izvještaju se analizira genocidna priroda ustaškog režima i navodi otkuda 1990-ih kreću revizionističke tendencije.

‘Temu je intenzivirao Franjo Tuđman. U knjizi ‘Bespuća povijesne zbiljnosti’ iz 1989., koja je kasnije prevedena na engleski, Tuđman je umanjio ustaške zločine. U prijevodu njegove knjige stoji da se broj od šest milijuna mrtvih Židova u najvećoj mjeri temelji na emocionalno pristranim svjedočenjima, kao i na jednostranom i preuveličanim podacima poslijeratnih izračuna ratnih zločina te na poravnavanju računa s poraženima i počiniteljima ratnih zločina’, navodi se u istraživanju. U Yaleovoj analizi opisuje se nastanak ustaškog pokreta i spominju tri skupine koje su se prve našle na udaru, a to su Srbi kojih je, kako stoji u istraživanju, u NDH ubijeno 300.000, pa Židovi i Romi. Hrvatska je, prema ocjeni istraživača, pala na svim ispitima: i kada je u pitanju odnos vlasti prema razdoblju marionetskog ustaškog režima, i kada su u pitanju komemoracije, u posljednje tri godine bojkotirane od zajednica stradalih, i kada je u pitanju čuvanje sjećanja na zlo koje se dogodilo, pa se tako ističe da ne postoji muzej posvećen holokaustu. Kritike su upućene i vlastima bivše SFRJ, koje su u periodu od 1948. do 1952. nacionalizirale židovsku imovinu, koju Republika Hrvatska uporno odbija vratiti nasljednicima. Hrvatskoj se također zamjera što je propustila priliku organizirati međunarodnu komisiju koja je mogla utvrditi činjenice vezane uz ustaški režim i holokaust u NDH. Rumunjska je to napravila pa sada nema problema koji muče Hrvatsku, tvrdi se u izvještaju i dodaje da je takvu komisiju htio osnovati još Zoran Milanović 2012., pa i Kolinda Grabar-Kitarović 2017., ali su se preplašili kritika s desnice, koja je zauzela stav da nam ‘stranci neće pisati povijest’.

- Ništa nije iznenađujuće u tom izvještaju, sve je točno, a najveće je iznenađenje što je taj izvještaj iznenadio neke krugove u Hrvatskoj. To su krugovi koji toleriraju revizionizam u Hrvatskoj, ali kada takve informacije krenu vani, onda to proglase skandalom - objasnio je Goldstein.

Nebojša Blanuša, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, smatra da je ocjena iznesena u istraživanju opravdana i poražavajuća.

- Ono na što kritička javnost već niz godina upozorava udomaćilo se u javnom diskursu u kojem bujaju ne samo navedeni ekscesi, nego se dogodila normalizacija zločinačkog pokreta i fašističke marionetske NDH. Jasno je tko je za to odgovoran: politička klasa na čelu s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom, njegovi nastavljači lika i dijela koji ga pretvaraju u mitološko biće bez ikakvog pokrića i kritičke distance prema njegovim mnogobrojnim autokratskim zastranjenjima i revizionističkim tlapnjama. Njemu uz bok ide značajan broj važnih predstavnika klera Katoličke crkve, čiji otvoreni cinizam i potpora zločinu imaju antikršćanski i anticivilizacijski karakter, te mediji kao servis za širenje ovih zlokobnih poruka. Ako bi se danas moglo definirati zlo u hrvatskom društvu, onda bi to bila podrška ustašama i NDH - kazao nam je Blanuša.

Kakve su posljedice perioda od osnutka RH do danas svjedoči i istraživanje koje je Blanuša proveo u suradnji s kolegom Enesom Kulenovićem. U njemu se, između ostalog, analizira odnos hrvatskih građana prema totalitarnim simbolima. Ispitanici su mahom osudili nacističke simbole, većinom bi zabranili i komunističke, dok se najmanji broj odnosi na one koji bi zabranili ustaške simbole i pozdrav ‘Za dom spremni’, koji je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović 2017. u intervjuu za RTL nazvala ‘starim hrvatskim pozdravom’ koji je ‘kompromitiran u vrijeme ustaških dana’.

- Iz tih se rezultata jasno vidi učinak podrške NDH i posljedičnog revizionizma. To je još jača polarizacija društva, sasvim suprotna od proklamirane želje tzv. pomirbe, koja nije bila ništa drugo nego davanje prava javnosti i građanstva zločinstvu te opterećivanje novih generacija mladih ljudi problemima koji ne bi trebali biti njihovi. Takav revizionizam poraz je suvremene hrvatske države koja se njime distancira od cjelokupne tradicije demokratskih poredaka. Revizionizam koji veliča jednu sramotnu državnu tvorevinu protivi se ustavnim temeljima ove države. Ono što posebno zabrinjava u našim rezultatima je antidemokratska ideološka kompaktnost onih koji se identificiraju s NDH. To su autoritarnost, podrška netransparentnom djelovanju vlasti, fobija prema migrantima… - rekao je Blanuša i dodao da u interpretaciji zbivanja u vrijeme Drugog svjetskog rata kod takvih dominiraju ‘simplificiran i ružičastim naočalama obojen pozitivan stav prema Paveliću, percepcija da su Hrvati tada bili isključivo žrtve te da je jedino dobro što se dogodilo bila upravo NDH’.

Kada se sve nabrojano uzme u obzir, riječi kardinala Bozanića djeluju otrežnjujuće. Ostaje pitanje je li kardinal u zadnje vrijeme pregledavao stare brojeve Novosti ili je možda dobio instrukciju iz Vatikana. Nešto od toga potaknulo ga je da izjavi: ‘Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevnopolitičke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri, ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti. Zauzimamo se da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme Drugog svjetskog rata i u vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih.’

Priliku da pokaže je li događaj ispred katedrale samo cinična predstava koja neće poljuljati temelje revizionizma ili je riječ o povijesnom zaokretu Katoličke crkve u Hrvatskoj, Bozanić će imati uskoro. Ako idućeg 22. travnja s tornja katedrale ne bude visio natpis posvećen svim žrtvama Jasenovca, ako Crkva i dalje nastavi na komemoracije slati lokalnog svećenika, a svoja vrata širom otvarati proustaškim revizionistima, moći ćemo zaključiti da se Josip Bozanić ipak malo našalio.

1/4