Obavještajna služba Sjedinjenih Država CIA i zapadnonjemačka BND desetljećima su presretale i iščitavale zaštićenu diplomatsku, vojnu i obavještajnu komunikaciju preko stotinu i dvadeset zemalja svijeta, uključujući vlastite saveznike, razotkrili su ovog tjedna američki list Washington Post, njemačka televizija ZDF i švicarska SRF. Operacija ‘Rubikon’ funkcionirala je ovako: vlade diljem svijeta još od pedesetih godina kupovale su od švicarske tvrtke Crypto AG sofisticirane aparate za kriptozaštitu, odnosno šifriranje. Auru vjerodostojnosti tvrtki je davalo sjedište u gradiću Zug smještenom u neutralnoj Švicarskoj, zemlji koja navodno ne sudjeluje u prljavim igrama. Osnivač Crypto AG-a, švedski izumitelj Boris Hagelin, kriptozaštitom se bavio još od 1930-ih, a za vrijeme hladnog rata njegovi su proizvodi uživali reputaciju vrhunskih i potpuno neprobojnih kriptouređaja. Kupci, međutim, nisu znali da je Hagelin od 1952. imao ‘deal’ s američkim službama CIA-om i NSA-om te njemačkim BND-om. U početku je dogovor značio to da će Crypto AG najsigurnije uređaje prodavati samo zapadu prijateljskim zemljama. No čitava stvar je uskoro postala mnogo ambicioznija. U algoritme za kodiranje, koje su koristili Hagelinovi aparati, sustavno i namjerno su ugrađivane ‘rupe’, pa su američka i njemačka služba te kodove mogle probiti za samo nekoliko sekundi, umjesto više mjeseci. CIA i BND su 1970. za 25 milijuna franaka čak kupili i preuzeli tvrtku od Hagelina. Identitet vlasnika zaštićen je uz pomoć tvrtke iz Liechtensteina, države s mutnim zakonodavstvom, a njemačka i američka služba otada su same dizajnirale i prodavale kvarne uređaje, i dalje koristeći fasadu nezavisne švicarske firme. Ukratko, riječ je o možda najvećoj obavještajnoj prevari u povijesti. U objavljenoj dokumentaciji same CIA-e stoji: ‘Bio je to najduži i najproduktivniji obavještajni projekt od Drugog svjetskog rata. Strane vlade plaćale su solidan novac SAD-u i Zapadnoj Njemačkoj kako bi dobile privilegiju da njihovu najtajniju komunikaciju čitaju barem dvije strane zemlje. Bio je to obavještajni potez stoljeća.’
Nagađanja i neki elementi slučaja prisutni su u javnosti još od devedesetih, no cjelovita, detaljna i potvrđena priča o Crypto AG-u objavljena je tek sada. ZDF i Washington Post došli su u posjed interne dokumentacije BND-a i CIA-e, a potom su u suradnji sa SRF-om proveli šestomjesečno istraživanje u nizu zemalja. Švicarska je javna televizija kao rezultat emitirala stominutni dokumentarac istraživačkih novinarki Fione Endres i Nicole Vögele – Vögele je inače autorica reportaža o nasilju hrvatske policije i ilegalnom protjerivanju migranata. Zapanjujući je sadržaj BND-ova i CIA-ina dosjea, nazvanog ‘Minerva’. Listu Crypto AG-ovih kupaca prevodili su Saudijci, Jugoslavija, Iran, Italija, Indonezija, Argentina, Irak, Libija, Jordan i Južna Koreja. ‘Svaka od ovih zemalja je’, piše u ‘Minervi’, ‘bila važna obavještajna meta.’ Na popisu više od stotinu zemalja su i Sirija, Pakistan, Indija, Turska, Japan i Čile, u kojem je CIA 1973. vojnim pučem srušila demokratski izabranog socijalističkog predsjednika Salvadora Allendea. ‘Stručnjaci pretpostavljaju da je prisluškivanje Crypto AG-ovih uređaja omogućilo važnu prednost SAD-u’, stoji u dokumentarcu. Uvelike zahvaljujući ‘Rubikonu’, predsjednik Jimmy Carter uspio je 1979. dogovoriti mirovni sporazum Izraela i Egipta. Iz CIA-inog dosjea: ‘Koliko je vrijedno bilo čitati egipatsku diplomatsku poštu tijekom pregovora? Neprocjenjivo.’ Argentinska vojna hunta također je bila Crypto AG-ov klijent. CIA i BND su iz prve ruke imali saznanja o brutalnim ubojstvima tisuća protivnika režima. Nezainteresiran za ljudska prava, SAD je svoju moć iskoristio tek kada je izbio Falklandski rat, pa je Washington argentinske tajne prosljeđivao Londonu. Program jest imao ograničenja: zemlje istočnog bloka – prije svega SSSR – posjedovale su vlastitu tehnologiju i nisu bile švicarski kupci, no o komunističkim silama SAD je svašta doznao prateći komunikaciju trećih zemalja. Washington Post ističe da je ‘teško precijeniti izuzetnost ove dokumentacije’ – a reakcije na njenu objavu vjerojatno će trajati mjesecima. Ukratko, Amerika je zahvaljujući aparatima Crypto AG-a oblikovala povijest svijeta.
Tajna je više puta gotovo iscurila u javnost. Pravdajući zračne napade na Libiju 1986. u kojima je ubijena Gadafijeva kći, Ronald Reagan se izlanuo o presretnutim depešama koje dokazuju da Tripoli stoji iza tadašnjeg bombaškog napada u Berlinu – ubijena su dva američka vojnika. Nešto je naslutio i potpuno prisluškivani režim u Teheranu. Iranu je Crypto AG-ov agilni trgovac Hans Bühler prodao ogroman broj uređaja tijekom dvadeset i pet posjeta. Prilikom zadnjeg – bilo je to 1992. – Iranci ga hapse i podvrgavaju psihološkom zlostavljanju, tražeći priznanje da su uređaji ‘probušeni’. Nakon devet mjeseci BND je Teheranu za njega platio milijun dolara. Upitno je koliko je Bühler znao i koliko je mogao odati Iranu, no traumatizirani trgovac počeo je potom po zapadnim medijima iznositi nagađanja da Crypto AG surađuje s obavještajnim službama. O tome je provođena i policijska istraga, no samo pro forma: da su švicarske vlasti službeno utvrdile kako je Crypto AG tek filijala stranih tajnih službi, kaže se u filmu, ‘poduzeće bi moralo biti zatvoreno. To bi bila objava rata CIA-i i BND-u, što Švicarska sebi nije mogla priuštiti.’ Bühleru je Crypto AG na kraju platio da šuti. Dobro je prošao: sin osnivača Crypto AG-a, Bo Hagelin, bio je protivnik suradnje s CIA-om. Poginuo je u automobilskom sudaru 1970. – ‘čak i zamjenik ravnatelja BND-a pretpostavio je da se ne radi o nesreći’, kaže u SRF-ovom filmu stručnjak za tajne službe Erich Schmidt-Eenboom. Do početka devedesetih Nijemcima je čitava stvar postajala sve neugodnija: SAD je Crypto AG-ove uređaje prodao Vatikanu i Ujedinjenim narodima, a prema vlastitim saveznicima – uključujući i članice NATO-a – ‘ponašali su se kao prema zemljama Trećeg svijeta’, kaže u BND-ovim dokumentima bivši ravnatelj te službe Wolbert Smidt. Bojeći se reakcije drugih zemalja ukoliko priča procuri, Berlin 1993. prodaje svoj udio u tvrtki SAD-u. CIA nastavlja samostalno: u digitalno doba napredna je enkripcija dostupna na svakom pametnom telefonu, no mnoge vlade Trećeg svijeta nastavile su koristiti sustave Crypto AG-a. Tvrtka je ugašena 2018. Zaključno, Edward Snowden je 2013. razotkrio masovni nadzor interneta i svih suvremenih komunikacija, koji provodi američka NSA u suradnji s britanskim, kanadskim, australskim i novozelandskim službama, no ova objava pokazuje da je beskrupulozna globalna špijunaža započela pred više od šezdeset godina. U svjetlu ove priče o korištenju prividno neutralne tehnologije, a za špijunažu, jasnije je i američko neprijateljstvo prema tehnološkim rješenjima kineske firme Huawei.
Kratka, no izuzetna uloga u SRF-ovom filmu posvećena je Jugoslaviji, a u tom dijelu SRF-ovog istraživanja sudjelovao je i potpisani novinar Novosti. Beograd je krajem sedamdesetih kupio veći broj najnaprednijih digitalnih uređaja Crypto AG-a, preciznije model MCC-314. U posao su bili uključeni vrh JNA i ministar obrane, general Nikola Ljubičić. Vrlo brzo nakon kupovine iz Beograda je, međutim, stigao nervozan poziv. Jugoslavija je bila među rijetkim zemljama koja su shvatile da s uređajima postoji problem. ‘Njihovi pametni momci su otkrili priču’, kaže u SRF-ovom filmu nekadašnji inženjer Crypto AG-a Bruno Von Ah. JNA je zatražila da Švicarci objasne kako ispraviti ‘greške’, prijeteći da će u suprotnom objaviti prevaru. ‘Bio bi to horor-scenario’, nastavlja inženjer. Nakon kriznog sastanka uprave Crypto AG-a, stvar je zataškana tako da je Von Ah osobno u Beogradu jugoslavenskim stručnjacima sugerirao kako reprogramirati algoritme te učiniti aparate neprobojnima. Jugoslavija je imala visoko razvijenu kriptologiju, što potvrđuje i Schmidt Eenboom. Niz stručnjaka iz tog polja – zapravo grane matematike – surađivao je s JNA. Jugoslavenska afera s Crypto AG-om je, napominje film, imala posljedice sve do devedesetih: zapadne tajne službe pokušavale su tijekom ovdašnjih ratova presretati komunikacije srpskih vojski – no neuspješno. Priča o Crypto AG-u, ukratko, govori da je socijalistička Jugoslavija imala tehnološki know-how na nivou dovoljnom da porazi CIA-u. Današnja Hrvatska nije pak u stanju ni kupiti zastarjele avione. Stvar nije bolja ni sa Srbijom, igračkom ruskih obavještajnih igara i geopolitičkih interesa.
