>

novosti logo

Društvo Društvo

Kome brojač broji

Na pet frekventnih zagrebačkih lokacija postavljeni monitori sa stanjem javnog duga: Cilj udruge Lipa je, kako sami kažu, potaknuti kritički stav javnosti prema neodgovornim fiskalnim politikama koje su provodile sve dosadašnje vlade. Pitanje je samo koji lijek za to propisuju

Izazivanje tjeskobe i nelagode ili formiranje kritičkog stava javnosti? Teorije su različite kad govorimo o brojaču javnog duga, koji se svakodnevno, do daljnjega, vrti pred očima građana: stanje i povećanje duga mogu se pratiti na pet LED-monitora postavljenih na najfrekventnijim zagrebačkim javnim površinama – Trgu bana Jelačića, Cvjetnom trgu, Vrbanima i u Maksimirskoj ulici. Brojač javnog duga, projekt Udruge poreznih obveznika Lipa, nije originalna ideja, slični već postoje na njujorškom Times Squareu, u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Izraelu i Grčkoj. No, slučajno ili ne, postavljen je na početku kampanje koja prethodi parlamentarnim izborima. Problem rastućega javnog duga oporbeni je HDZ (unatoč tome što ga je svojom višegodišnjom politikom uglavnom generirao) izabrao za početak svoga predizbornog obračuna s tehničkom vladom Zorana Milanovića. U tom kontekstu, valja spomenuti da su neki od viđenijih HDZ-ovaca sudjelovali na nedavnom predstavljanju Lipina projekta u Hrvatskome novinarskom domu.

Na početku pisanja ovog teksta javni dug je iznosio 289.880.420.500,37 kuna; prema izračunu udruge Lipa, dug raste brzinom od 443,66 kuna u sekundi. Unatoč personaliziranim porukama na monitorima, primjerice ‘Marko, tvoj udio u javnom dugu Republike Hrvatske iznosi 67.547,03 kune’, pitanje je koliko građani osobno, odnosno s nelagodom primaju informaciju o svom pojedinačnom udjelu u tome. Osim što sada u svakom trenutku svaki građanin zna koliko je dužan, u Lipi su izračunali i da je svaka zaposlena osoba dužna gotovo 188 tisuća kuna. Valja reći da su spomenuti podaci relativni, rastu ili padaju ovisno o trenutačnim ekonomskim parametrima. Ipak, činjenica je da udruga Lipa javnosti nije prezentirala metodologiju i dala na uvid parametre po kojima je došla do podataka, pa se tako njezin izračun javnog duga razlikuje od onog Eurostatovog, po kojem je dug za oko 320 milijuna kuna manji, a raste brzinom od 426 kuna u sekundi.

Lipa okuplja neoliberalne ekonomiste koji vjeruju da je javni sektor izvor svih socijalnih problema te i dalje tvrde da je uzrok svih naših nevolja taj što nismo dovoljno konzistentno i dosljedno, nego samo djelomično, provodili tržišne i deregulacijske mjere

Ne negirajući problem javnog duga, koji je dostigao 90 posto BDP-a (što je i bez potrebe za oglašavanjem bila poznata i lako provjerljiva činjenica), valja reći da se mediji nisu bavili udrugom, njezinim članstvom i motivima samog projekta. A jezgro Lipe čini velika Trojka, prvaci domaće neoliberalne ekonomske misli: izvršni direktor Davor Huić, kolumnist ‘Večernjeg lista’ i član Vijeća za gospodarska pitanja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, ekonomist i konzultant Velimir Šonje te Vuk Vuković sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta. Financiraju se iz članarina koje godišnje iznose 50 kuna za studente i nezaposlene, 300 za zaposlene i tisuću za pravne osobe, a nepoznato je ostalo idu li uz tu obvezu i kakve beneficije. U jeku opće problematizacije javnog duga nije naodmet podsjetiti da se Velimir Šonje u svojim istupima zalaže za održanje drugog mirovinskog stupa (o čemu ‘Novosti’ učestalo pišu), koji je među glavnim generatorima proračunskog deficita u državi, s četiri milijarde kuna minusa godišnje. Vuk Vuković obrušio se pak početkom godine na profesore Ekonomskog fakulteta Dragu Jakovčevića i Ivana Lovrinovića koji sustavno propituju poziciju banaka, nazvavši ih redikulima i šarlatanima, a bez rasprave o njihovim stavovima. Mezimac je, kako smo već pisali, financijaških krugova i fan Margaret Thatcher, koja je implementirala Friedmanovu neoliberalnu doktrinu i za svoga premijerskog mandata ugušila britanske sindikate te rasprodala mnoga nacionalna bogatstva.

Udruga Lipa je svjesna, piše u njezinu dopisu ‘Novostima’, da podaci o javnom dugu kod određenog dijela stanovništva mogu uzrokovati nelagodu, ali cilj joj je potaknuti kritički stav javnosti prema neodgovornim fiskalnim politikama koje su provodile sve dosadašnje vlade, pa tako i trenutačna, a sve kako bi se potencirala odgovornija fiskalna politika i smanjio javni dug, što je u izravnom interesu svih građana. Na koji način bi se taj kritički stav trebao manifestirati, nije pojašnjeno.

Goran Jeras, jedan od pokretača prve etičke banke u Hrvatskoj, kaže da brojač javnog duga sam po sebi nije problematičan, ali bi to postao u trenutku ako bi došlo do zlonamjerne interpretacije podataka koje pokazuje.

- Jedna od tih nepotpunih interpretacija je i ona prema kojoj je Hrvatska nekakav osobito loš primjer u pogledu fiskalne politike koju vodi naša Vlada. Iako Vlada doista ima cijeli niz problematičnih odluka i jasan je nedostatak vizije u gospodarskoj, monetarnoj i fiskalnoj politici koju provodi, u globalnom kontekstu ona ne radi ništa neuobičajeno, štoviše, komparativno je prilično umjerena u svojoj politici zaduživanja - kaže Jeras.

Smatra da Lipa okuplja klasične neoliberalne ekonomiste koji, usprkos dokazanoj promašenosti modela utemeljenih na maksimizaciji financijske dobiti koji su u stanju ostvariti isključivo kratkoročne benefite, uz negativan učinak na dugoročan ekonomski razvoj kroz generiranje društvenih i ekoloških problema, čije se učinci u potpunosti zanemaruju, vjeruju da je javni sektor izvor svih socijalnih problema.

- Evidentno je da ekonomisti povezani s udrugom Lipa konzistentno zagovaraju potpunu liberalizaciju ekonomije i radikalna tržišna rješenja u koje spadaju i izuzetno štetne politike, poput implementacije drugoga mirovinskog stupa i deregulacije poslovanja banka, kojima se dopušta zanemarivanje primarne funkcije, kreditiranje realne ekonomije, i potiče investiranje u različite vrijednosne papire i derivate, što kratkoročno donosi veće margine profita. Usprkos financijskoj krizi koju prolazimo i usprkos nebrojenim dokazima da je upravo takva globalna politika uzrok rastućoj volatilnosti ekonomije, rastućoj nejednakosti i društveno-ekološkim problemima koje susrećemo, oni i dalje tvrde da je uzrok svih naših problema taj što nismo dovoljno konzistentno i dosljedno, nego samo djelomično, provodili tržišne i deregulacijske mjere. Umjesto da počnu preispitivati utemeljenost svoje terapije, propisuju sve veće i veće doze lijeka koji samo pogoršava stanje - zaključuje Jeras.

1/1