>

novosti logo

Konačan povratak Hrvatske vojske iz Afganistana

Još 2002. godine upozoravali smo na besmislenost i neučinkovitost te vojne intervencije. Sada se to pokazalo točnim, ali je situacija takva da bi i totalno povlačenje iz Afganistana preko noći moglo otežati situaciju, jer se nije dovoljno radilo na civilnom razvoju u suradnji s lokalnim stanovništvom, kaže Gordan Bosanac

Hrvatska vojska ovih je dana krenula stopama nekadašnje sovjetske vojske, barem po pitanju povlačenja iz Afganistana u kojem su njeni pripadnici u okviru akcije NATO-a proveli skoro 18. godina, prvo u misiji ISF od 2003. do 2015. a onda u misiji podrške miru Resolute Support.

Mediji su izvijestili kako je posljednjem 12. kontingentu HV-a u ovoj operaciji organiziran svečani doček uz prisustvo vrhovnog komandanta Oružanih snaga RH Zorana Milanovića, ministra obrane Maria Banožića i načelnika Glavnog stožera OS RH admirala Roberta Hranja, kao i vojnih atašea iz SAD-a, Crne Gore i Albanije.

‘Priči o Afganistanu došao je kraj i drago mi je zbog toga. Došao je taj trenutak da se nakon 17 i pol godina hrvatski vojnici vrate kući jer nema više razloga da se Hrvatska vojska više zadržava tako daleko od kuće‘, rekao je Milanović, ne precizirajući kako talibani koje su NATO-ovci nastojali eliminirati, danas napreduju jači nego ikad, zbog čega se i inzistira na mirovnom rješenju.

Od početka učešća pripadnika HV-a u operaciji ISAF (International Security Assistance Force), 28. februara 2003. godine kada je u operaciju upućen vod Vojne policije, a nakon toga broj pripadnika značajno narastao, pa do preimenovanja operacije u Resolute Support od 1. januara 2015. godine, učestvovalo je 5.722 pripadnika Hrvatske vojske, od kojih 238 žena, za što je utrošeno više od 2,3 milijarde kuna, a bilo bi i više da Amerikanci nisu donirali brdo opreme, što je plaćeno na neke druge načine.

U svemu je Hrvatska imala i puno sreće jer vojnici HV-a nisu bili na najopasnijim rejonima, pa se osim nekoliko ranjavanja i izbacivanja iz stroja zbog bolesti bilježi tek jedna pogibija skupnika Josipa Briškog u julu prošle godine.

I dok su pripadnici posljednjeg kontingenta HV-a, koliko do jučer bili u Afganistanu, a danas svako u svom stanu, za komentare smo pitali neke od mirovnih aktivista.

- Vojna intervencija u Afganistanu primjer je neuspjele intervencije koja traje 18 godina, komentirao je za Novosti Gordan Bosanac iz koalicije Možemo. - Sjećam se da sam još 2002. godine s kolegama i kolegicama upozoravao na besmislenost i neučinkovitost te vojne intervencije. Sada se to pokazalo točnim u punom svom svjetlu, ali je situacija takva da bi i totalno povlačenje svih trupa iz Afganistana preko noći, nakon toliko godina rata, moglo otežati situaciju jer se nije dovoljno radilo na civilnom razvoju Afganistana u suradnji s lokalnim stanovništvom. U tom smislu, mislim da Hrvatska Afganistanu može puno više pomoći da razmjenjujemo iskustva poslijeratne obnove, nošenja s ratnim traumama i sličnim iskustvima, nego da tamo šaljemo vojsku. Volio bih da ojačamo razvojnu suradnju s Afganistanom jer imamo vlastito iskustvo rata i lakše će nas ljudi razumjeti o čemu pričamo kada pričamo o poslijeratnom razvoju zemlje, nego one bez tog iskustva, rekao je Bosanac.

Potpredsjednica Nova ljevice Rada Borić, kako je rekla u izjavi za Novosti, da proces povlačenja nije posebno pratila. Ali odluka o povlačenju nije autentično hrvatska i vezana je za odluke drugih. - Znamo da, kad se odlazi u neku zemlju, postoji opasnost ne samo da se u toj zemlji uruši i ono malo demokratskih institucija i naruše promjene. A odluka da se iz te zemlje izlazi nije uvijek na korist onih kod kojih smo trebali biti gosti i pomoći im da revitaliziraju zemlju, dođu do stanja mira i počnu s demokratizacijom. Zato ne bi trebali sudjelovati u operacijama koje imaju vojnu komponentu nego u mirovnim operacijama u kojima bi radili u lokalnoj zajednici u cilju demokratizacije i ljudskih prava - zaključila je Borić.

1/1