Međunarodne medijske organizacije iz godine u godinu sve tamnijim bojama oslikavaju stanje slobode medija u Srbiji, a u njoj istovremeno vrtoglavo raste broj registriranih medija. Reporteri bez granica i u ovogodišnjem izvještaju o Svjetskom indeksu medijskih sloboda Srbiju su žigosali kao jedinu zapadnobalkansku zemlju koja je pogoršala svoju poziciju na njihovoj globalnoj ljestvici i spustila se na 91. mjesto među 180 rangiranih zemalja. Istovremeno, američka neprofitna organizacija IREKS u svojoj netom objavljenoj studiji o medijskom tržištu i navikama i potrebama medijskih korisnika u Srbiji ističe da se broj medija registriranih u Agenciji za privredne registre od 2020. do početka ove godine više nego udvostručio s 1.141 na 2.518.
Uoči ovogodišnjeg Svjetskog dana slobode medija više međunarodnih medijskih organizacija "upozorilo je na loše stanje medijskih sloboda i bezbednosti novinara u Srbiji i pozvalo Evropsku uniju da slobodu medija u Srbiji postavi kao prioritet u kontekstu vladavine prava i demokratije". U tom srpskom "carstvu medijskih nesloboda" mediji se množe kao amebe, a IREKS bilježi da među registriranih 2.518 medija prednjače internetski portali jer ih ima 1.024, slijede 827 štampanih publikacija, 313 radijskih i 219 televizijskih stanica.
Iz studije koju je IREKS uradio u suradnji s agencijom IPSOS, portal Cenzolovka prenosi da su televizije u Srbiji i "dalje najpopularniji medij – čak 88 odsto građana i građanki redovno prati TV kanale. Na društvenim mrežama se informiše 71 odsto ljudi, dok 64 odsto to radi na veb-sajtovima". Radio stanice se još uvijek dobro drže jer ih redovno prati 54 posto od ukupno 1.138 anketiranih građana, a u gabuli su štampani mediji jer novine svakodnevno kupuje tek dva posto anketiranih, a njih 11 posto kupuje ih jednom tjedno.
IREKS-ova studija kaže i da digitalni mediji "imaju konstantan rast publike, posebno među mlađima, obrazovanijima i urbanim stanovništvom". Također bilježi i da su "tradicionalni mediji – televizija, radio ili štampa – bili prvi izbor za ispitanike koji imaju samo osnovno obrazovanje, penzionere i osobe starije od 50 godina", a "mlađi od 30 godina se oslanjaju na društvene mreže kao glavni izvor informacija, tradicionalni mediji ih manje interesuju".
Rezultati Crtinog istraživanja kažu da je za 19 posto anketiranih građana portal Blic.rs glavni izvor informiranja, slijedi ga portal N1info.com s 15 posto, zatim Nova.rs s deset posto, Danas.rs s devet posto, Kurir.rs s osam", B92 pet posto, Srbijadanas.rs četiri posto, Novosti.rs četiri posto, Telegraf.rs četiri posto, Alo.rs dva posto te neki drugi portali 15 posto
Za anketirane građane najpopularnije vrste informacija koje su spremni platiti su one iz područja obrazovanja, znanosti i tehnologija, zatim sporta, zdravlja i lokalne vijesti. Političke teme tek su na petom mjestu, a vijesti iz kulture na desetom. Portal Cenzolovka prenosi i da su "tačnost i pouzdanost tek četvrti razlog zbog kog ispitanici biraju neki medij. Najviše biraju one kod kojih do informacija mogu doći lako, onda one koji nude informacije koje im odgovaraju i potrebne su im, kao i informacije koje stižu na vreme".
IREKS-ovi analitičari procjenjuju da su godišnji prihodi svih 2.518 medija u Srbiji vrijedni 453 milijuna eura, od čega televizijama pripadne 278 milijuna (uz profit od 63 milijuna), a beogradskim medijima čak 355 milijuna eura (uz profit od 70 milijuna). Srpski mediji najveći dio prihoda ostvaruju od oglašavanja (44 posto), prodaja (pretplata, štampa...) donosi im 21 posto prihoda, pretplata za javne servise RTS i RTV 20 posto, državne subvencije sedam posto, a međunarodne dva posto. Šesnaest najvećih medijskih kompanija ostvaruje 75 posto ukupnih prihoda svih medija u Srbiji, a njima pripadne i 88 posto dobiti koju ostvari srpska medijska industrija jer "najveće medijske kompanije u Srbiji uglavnom imaju različite vrste medija – internet, štampu, radio i televiziju. Ovaj pristup im omogućava da privuku veću publiku i zadovolje različite potrebe oglašivača."
Cenzolovka na kraju prenosi da najveće srpske medijske kompanije "na različite načine obezbeđuju opstanak, neki se oslanjaju na državnu ili javnu podršku, a drugi se suočavaju s pitanjem spajanja poslovanja i pružanja zajedničkih usluga kako bi smanjili troškove i povećali efikasnost. Ipak, ključan izazov za ove medijske kompanije predstavlja konkurencija globalnih igrača u digitalnom oglašavanju, Gugla i Fejsbuka, koja utiče na njihovu sposobnost da privuku veći deo tržišta oglašavanja."
U IREKS-ovoj studiji nisu navedeni prihodi i dobiti pojedinih medijskih kompanija, pa ni 16 najvećih, a Cenzolovka ističe da istraživanjem nije obuhvaćena Junajted medija grupa vjerojatno zato što nije registrirana u Srbiji već u Luksemburgu. S druge strane, međunarodne medijske organizacije, među kojima i Međunarodni institut za štampu (IPI), Evropska federacija novinara (EFJ), Reporteri bez granica (RSF), Međunarodna federacija novinara (IFJ) ocjenjuju da je u Srbiji "medijski pluralizam ostao posebno slab, sa nezavisnim elektronskim medijima koji su sistematski u nepovoljnom položaju na tržištu", a kao primjer navode "kontroverznu odluku Regulatornog tela za elektronske medije (REM) iz jula 2022. da ponovo dodeli sve četiri nacionalne frekvencije provladinim televizijskim kanalima, zanemarujući prijave nezavisnih medijskih kuća".
Međunarodne medijske organizacije istu priču gude već nekoliko zadnjih godina, ali pritom ne objašnjavaju kako to da je u Srbiji "medijski pluralizam ostao posebno slab" iako se istovremeno broj medija više nego udvostručio. Pritom se ne osvrću i na neka druga istraživanja, poput onoga koje je prošle jeseni proveo Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (Crta) kao "nezavisna, nestranačka organizacija civilnog društva posvećena razvoju demokratske kulture i građanskog aktivizma". Crta je, naime, anketirala tisuću građana pitajući ih iz kojih se internetskih portala i dnevnih novina najčešće informiraju o političkim i društvenim temama te u koje dnevne novine imaju najviše povjerenja.
Rezultati Crtinog istraživanja kažu da je za 19 posto anketiranih građana portal Blic.rs glavni izvor informiranja, slijedi ga portal N1info.com s 15 posto, zatim Nova.rs s deset posto, Danas.rs s devet posto, Kurir.rs s osam", B92 pet posto, Srbijadanas.rs četiri posto, Novosti.rs četiri posto, Telegraf.rs četiri posto, Alo.rs dva posto te neki drugi portali 15 posto. I među dnevnim novinama prednjači Blic s 18 posto anketiranih koji kažu da im je glavni izvor informiranja, zatim Politika sa 17 posto, Informer s 13 posto, Novosti i Danas sa 11 posto, Kurir šest posto, Alo i Srpski Telegraf sa četiri posto, Nova dva posto te netko drugi s 11 posto. Što se pak tiče povjerenja koje imaju u novine, anketirani građani najviše povjerenja imaju u Blic (17 posto), zatim Danas (14 posto), Večernje novosti (13 posto), Kurir (12 posto), Politiku (11 posto), Informer (osam posto), Srpski Telegraf (pet posto), Alo (pet posto) i Objektiv (jedan posto). Na pitanje nije odgovorilo 19 posto anketiranih.
Mediji su prenijeli i da "Crta navodi da je zanimljivo da poverenje, s jedne strane, i čitanost novina, s druge, nisu u skladu, osim u slučaju Blica koji je prvi na obe liste prema izboru ispitanih građana" te da "kad su u pitanju TV kanali, građani se najviše informišu putem RTS-a kojem i najviše veruju (42 odsto), a slede N1, Hepi i Pink".
Crtino i IREKS-ovo istraživanje sugeriraju da anketirani građani ocjenjuju da je medijska scena Srbije dinamičnija i pluralnija nego što u zajedničkom saopćenju tvrde međunarodne medijske organizacije koje su ga napisale "nakon razgovora sa nezavisnim novinarima i urednicima, medijskim udruženjima i sindikatima i Stalnom radnom grupom za bezbednost novinara" koji su pak ocijenili da se "nezavisno novinarstvo u Srbiji i dalje suočava sa periodom krize".
