Moglo bi se reći da su uglavnom svi Kordunaši zaljubljeni u svoj rodni kraj: neovisno o tome iz kojeg su njegova dijela i koje su vjeroispovijesti, vole ga i poštuju, ponekad i bezgranično. Poznaju li se prirodne ljepote i bogatstva Korduna, posebno uz rijeku Koranu, to i nije ništa čudno.

Tako se na nedavnoj prezentaciji pranja rublja, tzv. rubina, na starinski način, uz pomoć klupice i prakljače, u dolini Korane kraj Lapovca i Blagaja kod Veljuna okupilo pedesetak sudionika. Ideju je inicirala Zagrepčanka porijeklom iz Lapovca Tatjana Vujičić Vlačić, a u realizaciji su joj nesebično pomagali Vlado i Nikola Lapić, vlasnici posjeda i objekta uz Koranu zvanog Icin mlin: domaćini su kao pravi Kordunaši posjetitelje dočekali iznimno ljubazno i susretljivo, kako to i priliči - uz jelo, piće i muziku.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka, cijela familija Lapić iselila je u SAD, točnije u grad Cleveland u državi Ohio. Osim starog Icinog mlina, braća Nikola i Vlado sada posjeduju i novu vikend-kuću te još nekoliko parcela uz samu Koranu.

- Ponosni smo što je naša susjeda Tanja organizirala ovakvo druženje. To je bila prilika da se i sami podsjetimo kako se nekoć pralo rublje na tekućoj vodi, pa smo odmah prihvatili njezinu ideju. Danas imam nešto više od šezdeset godina, a kao dijete sam gledao žene dok na Korani peru rubine ili ispiru pšenicu koja se nakon sušenja mljela u mlinu našeg ujaka Ice - kaže stariji Nikola, koji je u Ameriku otišao 1975. Sada je u penziji, dovršava kuću u Slunju te održava nekadašnji ujakov posjed.

Kaže da ga se može smatrati pravim povratnikom u rodni kraj. Želja mu je još bolje urediti okućnicu i sam mlin, koji je gotovo u raspadajućem stanju, te se baviti turizmom jer je doista velik interes potencijalnih gostiju, od domaćih ljudi do stranaca koji u svojim zemljama rijetko nailaze na ljepote poput koranskih. Uostalom, Lapovac i Blagaj za njega su nakon vreve i užurbanosti velikih američkih gradova prava prirodna oaza mira, tišine i odmora, pa sada uživa u druženju sa starim prijateljima i novim susjedina.

Mlađi brat Vlado zaputio se u SAD 1978. godine, a do umirovljenja mora još kojih sedam-osam godina raditi u toj prekooceanskoj zemlji. A kada i to prođe, i on će natrag na svoj Kordun i Koranu, gdje zasad provodi najljepše godišnje odmore. Supruga je na moru, u Splitu, no on ne može bez svoga zavičaja u koji za sada, dok se ne umirovi, dolazi otprilike svake tri godine.

Nije bilo lako otići u Ameriku, priča nam Nikola: u početku je bilo doista teških trenutaka i dana, pa bi znao zažaliti što je trbuhom za kruhom napustio zavičaj. U Sjedinjenim državama, s braćom od sedmog desetljeća prošlog stoljeća žive i roditelji, 97-godišnji otac i 67-godišnja majka.

- Sve ovo uz Koranu kupili smo od našeg ujaka, maminoga brata koji nije imao djece. Ujak nam je posjed i imovinu uz rijeku htio darovati, no mi smo to ipak otkupili - priča nam Vlado, napominjući kako Lapići ipak imaju nekih sitnijih problema sa slunjskom birokracijom, na što u uređenom državnom sustavu poput američkog nisu navikli. Riječ je naime o neriješenim imovinskim odnosima vezanima uz okolne parcele, koje su neki prisvojili premda su one u zemljišne knjige upisane kao vlasništvo države.

No i to će se, smatraju Lapići, uspješno razriješiti – na radost svih stalnih i budućih posjetitelja i Icinog mlina i ostalih ‘blaga’ Korane i Korduna.