>

novosti logo

Kosovo publika

Dan nakon što su tisuće ljudi proslavile desetu godišnjicu nezavisnosti Kosova, u centru Prištine srećemo prodavača koji nam se žali na teško ekonomsko stanje. ‘Što smo dobili? Ništa. Dobili su naši političari iz one zgrade i njihovi bjelosvjetski gazde’, kaže, pokazujući sjedište kosovske vlade i hotel u kojem odsjedaju strani diplomati

Na Trgu Majke Tereze, bivšem Trgu maršala Tita i središnjem šetalištu u Prištini, tisuće ljudi razdragano mašu zastavama i plješću. Upravo je završena vojna parada, kao veliko finale dvodnevnog slavlja desete godišnjice proglašenja nezavisnosti Kosova. Američke, kosovske i albanske zastave vijore se u rukama. Žuto-plava boja, koja simbolizira državnost najmlađe države na svijetu, izvješena je na prozorima, po štandovima i na svakom rasvjetnom stupu.

Dijalog s Beogradom mora završiti priznanjem neovisnosti Kosova. To je sada uvjet, to je neizbježno – kazao je za Novosti kosovski premijer Ramush Haradinaj

- Najveći san je ostvaren prije deset godina. Još samo da ostvarimo međunarodno priznanje - kaže nam muškarac u šezdesetim godinama.

Dan ranije održan je veliki koncert pop-zvijezde Rite Ore, koja je iz Prištine s roditeljima od rata izbjegla u Veliku Britaniju. Grad vrvi stranim novinarskim ekipama, diplomatima i predstavnicima međunarodnih organizacija. Kosovski političari u govorima se prisjećaju žrtava i generacija koje su dale živote za slobodno Kosovo, a predstavnici američke administracije govore o historijskom trenutku koji je doveo do konačne stabilnosti u regiji. Dan poslije proslave, iza kulisa metalnih konstrukcija koje su radnici pažljivo skidali nailazimo na jednog uličnog prodavača. Pitamo ga kako gleda na zadnjih deset godina u neovisnom Kosovu.

- Što smo dobili? Ništa. Dobili su naši političari iz one zgrade i njihovi bjelosvjetski gazde iz ovog hotela - ističe, pokazujući na sjedište kosovske vlade i Hotel Swiss Diamond, gdje odsjedaju strani diplomati.

Ovaj nekadašnji radnik u velikim jugoslavenskim građevinskim poduzećima danas prodaje napitke od korijena stabla.

- Četiri tjedna redovnog ispijanja i liječi od dijabetesa - kaže, žaleći se potom na teško, gotovo beznadno ekonomsko stanje u njegovoj zemlji.

Deset godina nakon proglašenja neovisnosti Kosovo je i dalje u skupini najsiromašnijih zemalja u Evropi. Nezaposlenih je oko 33 posto, od čega 53 posto otpada na osobe mlađe od 24 godine. Prosječna plaća u privatnom sektoru je 370, a u javnom 660 eura. Iako institucije naglašavaju ekonomski rast od četiri posto, članstvo u 200 međunarodnih organizacija i priznanje 116 zemalja, ekonomija generira samo pola potrebnih poslova za mlade radnike. Zbog neriješenog statusa i nedovoljnog broja država koje su priznale Kosovo, ova zemlja i dalje je pod međunarodnom trgovinskom blokadom, dok u isto vrijeme građani imaju najmanju slobodu kretanja zapadno od Bjelorusije. ‘Stabilnost iznad svega’ i dalje je politička maksima koju države i međunarodne organizacije, od SAD-a do EU-a, upražnjavaju kada djeluju u kontekstu ove zemlje, njenog pravnog i političkog sustava.

Iako u centru Prištine spomenik Billu Clintonu pokazuje simboličku zahvalnost za intervenciju na Kosovu koja je zaustavila rat i masovne progone Albanaca, nezadovoljstvo mirnodopskom politikom sve je osjetnije. Nakon kosovskog konflikta mandat UN-a bio je uvjet micanja političke prisutnosti Beograda iz Kosova. Od tada je uspostavljen okvir u kojem EU nadgleda pravni sistem zemlje i funkcioniranje političkih institucija. U zadnjih deset godina najveće kritike međunarodnim su tutorima upućene na račun toga da u postupku ‘poboljšanja situacije u zemlji’ gotovo da ne kritiziraju predstavnike političke elite na Kosovu. Kao objašnjenje može se čuti da je razlog činjenica što su pojedinci poput predsjednika Hashima Thacija njihovi vjerni partneri i suradnici.

Umjesto da razgovara o sistematskim problemima, Vučić je došao i priredio reality show. Ovdašnji Srbi služe kao puki objekt za političku promociju – ističe Nenad Maksimović

Prema izvještaju Transparency Internationala, Kosovo je među najgorima po percepciji korupcije u Evropi. U javnoj nabave bilježi se najveća koruptivna aktivnost u zadnjih deset godina, tvrdi Agencija protiv korupcije.

- Korupcija je prisutna u različitim formama. Pogoduje se kompanijama povezanima s vladajućom strankom, biznismenima koji ih potkupljuju i tvrtkama u vlasništvu obitelji političara koji vladaju zemljom. Braća predsjednika Thacija profitirala su od javnih natječaja, baš kao i sinovi bivšeg premijera Ise Mustafe dok je bio na vlasti - kaže novinar Parim Olluri, koji je napadnut nakon priča o korupciji.

- Politička elita na Kosovu ne želi slobodne medije, pa su u njihovu kupnju uložili milijune. Potiču svoje militante da fizički napadaju novinare, proglašavajući nas prosrpskim špijunima ili ljudima povezanima s ISIL-om - govori Olluri.

Novinar i političar Nexhmedin Spahiu kaže da međunarodna zajednica gotovo u potpunosti utječe na političku strukturu zemlje. Ilustrira tezu anegdotom o izboru bivše predsjednice Atifete Jahjage. Američki ambasador je navodno domaćinima dao mogućnost da odaberu jednu od tri koverte s imenima kandidata.

- Ispostavilo se da je u sve tri bilo ime Jahjage, bivše visokorangirane policajke, za koju dotad nitko nije čuo - prepričava Spahiu, dodajući da je Kosovo u zadnjih deset godina doživjelo ekonomsku, obrazovnu i zdravstvenu stagnaciju.

- Jedino pozitivno što mogu navesti jest da su građani dobili svoju državu - zaključuje.

Jedan od ključnih uvjeta normalizacije stanja na Kosovu dijalog je s Beogradom. Iako nitko ne želi javno priznati, sve je izvjesnije da Aleksandar Vučić priprema scenarij koji će dovesti do normalizacije odnosa s Kosovom, čije postojanje kao neovisne države Srbija ne priznaje.

- Dijalog mora završiti priznanjem neovisnosti Kosova. To je sada uvjet, to je neizbježno - kazao je za Novosti premijer Ramush Haradinaj kada smo ga upitali što očekuje od novog kruga razgovora u Bruxellesu, koji će se održati koncem ovoga tjedna.

Da se pita Nenada Maksimovića iz Centra za mir i toleranciju, Vučićeva politika izrazito se negativno odražava na Srbe s Kosova. Naziva je lažnom i površnom.

- Umjesto da razgovara o sistematskim problemima, Vučić je nedavno došao i priredio reality show. Ovdašnji Srbi služe kao puki objekt za političku promociju - ističe Maksimović, nabrajajući probleme s kojima se svakodnevno suočava ovdašnje srpsko stanovništvo, koje je spalo na udio od svega pet posto.

Kaže da im kosovske vlasti ne poštuju ustavom jamčena prava, od postotka zapošljavanja manjina u administraciji do desetaka tisuća neriješenih slučajeva uzurpacije srpske imovine. Ističe brojne slučajeve prijavljenih zločina iz mržnje prema Srbima, posebno u povratničkim područjima.

- Većina ih ne prijavljuje jer znaju da je uzaludno. Policija ne reagira, tužilaštvo se oglušuje - objašnjava Maksimović, koji je za vrijeme sukoba osnovao ovu organizaciju isprva zbog SOS telefona za Srbe kojima su albanski vojnici provaljivali u stan.

Umjesto u Prištini danas živi u Gračanici, gdje se nalazi sjedište organizacije. Svega 25 minuta od centra glavnog grada, Gračanica je jedna od mnogih srpskih enklava u kojoj je od rata za 20 puta povećan broj Srba. Tamo ih danas živi oko 17.000. U centru Gračanice nižu se simboli srpskog nacionalnog identiteta, od kipa Miloša Obilića i manastira iz 14. stoljeća do spomenika s masivnim slovima na kojem na engleskom piše ‘Nestali’, posvećenog nestalima za vrijeme sukoba na Kosovu. U središnjem dijelu mjesta podignut je i spomenik u sjećanje na ubijenog 17-godišnjaka. Godine 2004. likvidirao ga je vršnjak albanske nacionalnosti, koji je osuđen na devet godina maloljetničkog zatvora.

To je, međutim, jedan od rijetkih slučajeva koji je okončan pravomoćnom presudom. Od 1999. godine međunarodni tužitelji pravomoćno su za međunacionalne zločine osudili 34 Albanca i četvoricu Srba. Prema istraživanju Fonda za humanitarno pravo, za vrijeme sukoba stradalo je i nestalo više od 13.000 ljudi na svim stranama, od čega više od 10.000 Albanaca i 2197 Srba. Dobar dio nalogodavaca nije sankcioniran, zbog čega je Evropska unija najavila formiranje Specijalnog suda samo za ratne zločine Oslobodilačke vojske Kosova. Vrh političke vlasti uzaludno je pokušavao zaustaviti formiranje hibridnog suda, koji bi trebao raditi na osnovu kosovskih zakona, ali u Nizozemskoj. Iako ga je vrh kosovske vlasti nastojao blokirati pod obrazloženjem da bi bio pristran jer bi sudio samo albanskoj strani, mnogi smatraju da su pravi razlog njegova osnivanja optužnice koje se navodno pripremaju za aktualnog predsjednika Hashima Thacija, brata premijera Haradinaja Dauta i predsjednika Skupštine Kadrija Veselija. Formiranje ovoga suda po mnogima je jedan u nizu poraza međunarodne zajednice, koja je malo ili gotovo ništa učinila za procesuiranje zločina na obje strane. Ali ne samo u slučaju rata, već i po pitanju političke korupcije u zemlji. Premda će priznati zasluge međunarodnog protektorata za zaustavljanje rata, Albin Kurti smatra kako je on bio opravdanje za provođenje ekonomske preobrazbe.

- Međunarodni tutori počeli su prije deset godina s neoliberalnom privatizacijom. Rekli su nam da nemamo status, zbog čega nismo mogli putovati po Evropi. Ali status nije bio potreban za rasprodaju javnih poduzeća. Nisu nam dozvolili diskusiju o privatizaciji. Devedesetih smo imali republiku otpora, ova današnja je republika privatizacije - kaže Kurti, predvodnik najveće oporbene stranke, pokreta Samoopredjeljenje.

Kao vođa studentskog pokreta 1990-ih Kurti je svjedočio masovnim šikaniranjima i otpuštanjima Albanaca iz javne uprave, državnih firmi, bolnica i fakulteta, obrazovnoj segregaciji, zabrani i spaljivanju albanskih udžbenika na Kosovu, što je rezultiralo stvaranjem paralelnog i samofinanciranog sustava obrazovanja Albanaca. Na koncu je osuđen na 15 godina zatvora.

- Bio sam godinu i pet mjeseci u zatvoru pod Miloševićem i godinu i dva mjeseca pod Koštunicom. Znači da mi je Koštunica tri mjeseca manje loš od Miloševića - kaže Kurti, koji je uspio stvoriti stranku s najaktivnijom i najradikalnijom bazom članova na Kosovu.

U njegovom uredu dva eksponata ponajbolje opisuju njegov stranački i ideološki profil. Prvi je komad olova koji su mu poklonili radnici rudnika Trepče, kao simbol izrazito lijevih ekonomskih politika i borbe za radnička prava, a drugi je velika albanska zastava.

- Zastava Kosova nema historije ni demokracije, samo geografije. S druge strane, da se raspiše referendum, većina građana Kosova bila bi za pripajanje Albaniji. Tu je ekonomski i sigurnosni interes za ujedinjenje - veli Kurti.

Njegova stranka jedina je veća parlamentarna opcija koja se otvoreno zalaže za referendum o spajanju s Albanijom. Druge, poput vladajuće, nikada se nisu javno zalagale za tu političku opciju. Govor predsjednika Albanije Edija Rame na svečanoj sjednici kosovske skupštine, gdje je rekao da bi Kosovo i Albanija jednog dana mogli imati jednog predsjednika, pokrenuo je lavine reakcija u Srbiji i na Kosovu. Štoviše, premijer Haradinaj mu je poručio neka im ne dolazi na Kosovo dijeliti lekcije.

Pitanje događaja tijekom rata i dalje je tabu. Redatelj, dramaturg i pisac Jeton Neziraj među rijetkima sustavno propituje nacionalne svetinje. Na društveno angažiranu umjetnost u potpunosti se fokusirao 2011., kada je dobio otkaz iz Nacionalnog pozorišta jer se zbog suradnje s beogradskim kolegama razišao s vodstvom kuće. Redovito je doživljavao prijetnje boračkih organizacija, policija je čuvala njegove predstave, a zapaljen je i plakat za predstavu ‘Bordel Balkan’. Danas taj isti plakat stoji bez ikakvih incidenata ispred prištinskog pozorišta, što je Neziraju jedan od mnogih pokazatelja promjene društvene klime.

- Prije pet godina današnji radovi ne bi bili mogući. To je samo pokazatelj da smo pomaknuli neke granice. Malobrojni kulturni radnici koji se nisu libili surađivati s kolegama iz Srbije otvorili su put dijalogu koji političari nisu bili sposobni napraviti - kaže Neziraj.

Politički status quo najviše je vidljiv u Mitrovici, gradu koji je doslovno podijeljen na srpsku i albansku stranu. S južne, na svakom koraku nalaze se insignije albanske nacionalne pripadnosti. U Sjevernoj Mitrovici pandani su im srpska državna obilježja i nacionalno obojeni grafiti, dok je na kraju glavnog šetališta prije dvije godine podignut sedam i pol metara visok spomenik caru Lazaru. Relativni mir nedavno je narušen atentatom na srpskog političara Olivera Ivanovića, koji je promovirao pomirenje, ali i srpski interes na Kosovu.

- Vraćeni smo deset godina unazad i trebat će nam vremena da se vratimo na točku na kojoj smo bili kada je Oliver ubijen, a kamoli da napredujemo - kaže nam njegova supruga Milena Ivanović, dodajući da se sprema na konačni odlazak iz Mitrovice.

Unatoč sveprisutnim etničkim podjelama na Kosovu, nastavak dugogodišnjih pregovora između Beograda i Prištine u Bruxellesu mogao bi razriješiti barem dio zaostalih problema iz 1990-ih. Nastojanje predsjednika Vučića da se vodi unutarnji dijalog o pitanju Kosova i spekuliranje medija da će to dovesti do priznanja neovisnosti sve je realniji scenarij. Kada smo o takvim naznakama pitali ministra i potpredsjednika kosovske Vlade Dalibora Jevtića iz Srpske liste, odgovorio nam je da vjeruje u Vučićev plan.

- To neće biti popularno, ali je rješenje koje svaki Srbin želi u smislu konačnog rasterećivanja onoga što je problem Srba i Albanaca, ne samo na Kosovu, nego i na čitavom Balkanu. U prošlosti smo pokušali razne modele. Svi su se pokazali lošima nama kao narodu i moramo jednom riješiti te odnose - zaključio je Jevtić.

1/21