>

novosti logo

Društvo Društvo

Kosti u Trokutu

Ispod uništenog partizanskog spomenika na Trokutu, dvadesetak metara od spomenika hrvatskim braniteljima podignutog 2009. i premeštene ploče iz Jasenovca na kojoj je ispisan ustaški pozdrav, nalaze se kosti najmanje nekoliko desetina partizana. Nema potrebe isticati da ta činjenica predstavlja jedan anticivilizacijski čin, kaže povjesničar Milan Radanović

Na ulazu u spomen-područje Trokut u općini Novska dočekala nas je policijska marica, što nam je dalo naslutiti da policija nadzire spomen-ploču s imenima 11 poginulih pripadnika HOS-a i ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’, koja je ovdje nedavno premještena iz Jasenovca. Sumnje smo pokušali potvrditi kod jednog od dvojice policajaca – jedva nam je izustio da su ondje stacionirani iz sasvim drugog razloga.

Ne bez razloga, osudu velikog dijela javnosti izazvala je činjenica da je ploča s ustaškim pozdravom postavljena tek pedesetak metara od spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora iz Drugog svjetskog rata. Riječ je o borcima 21. srpske divizije koja je krajem aprila 1945. od ustaško-nacističkih snaga oslobodila Novu Gradišku, Okučane, Novsku i Jasenovac. Premda je spomenik s pripadajućom spomen-kosturnicom od 1972. bio zaštićeni spomenik kulture, on je krajem 1991. ili početkom 1992. miniran. Istu je sudbinu 1990-ih, uz blagoslov odnosno nereagiranje države, doživjelo oko tri tisuće sličnih spomenika. Danas mu se naziru samo temelji; skriven od očiju javnosti, zarastao je u šipražje i mahovinu, izbrisan i zaboravljen. Uz to, izgledno je da je šaht, ispod kojeg bi se trebala nalaziti kosturnica s nepoznatim brojem posmrtnih ostataka partizanskih boraca, zbog eksplozije dislociran. Tri brončana reljefa i sedam spomen-ploča s tekstom također su pretvoreni u prah…

Povjesničar i istraživač Milan Radanović, inače rođeni Novogradiščanin, za Novosti otkriva da je, prema partizanskim izvorima, u borbi protiv njemačko-ustaških snaga, uključujući i po zlu poznatu 7. SS diviziju ‘Prinz Eugen’, na području Novske i Trokuta palo oko 200 boraca 21. srpske divizije.

Ploči nije mjesto u Trokutu, neka je nose u Zagreb, kod bana Jelačića. Nitko od rodbine poginulih ne živi tu pa da je mogu obići – govori Pero Roksandić iz Kovačevca

- U vreme podizanja spomenika tamo je sahranjeno nekoliko desetina boraca 21. divizije. Postojala je ideja da na toj lokaciji budu sahranjeni svi pripadnici 21. divizije koji su poginuli na području Novske, tako što bi se iz primarnih grobnica, koje su rasute na širem području Novske, zemni ostaci poginulih boraca premestili u grobnicu kod spomenika. Prema podacima kojima raspolažem, nije jasno koliko se odmaklo u realizaciji te ideje. U svakom slučaju, ispod uništenog partizanskog spomenika na Trokutu, dvadesetak metara od spomenika hrvatskim braniteljima podignutog 2009. i premeštene ploče iz Jasenovca na kojoj je ispisan ustaški pozdrav, nalaze se kosti najmanje nekoliko desetina partizana, a ako je namera o premeštanju posmrtnih ostataka na tu lokaciju realizirana, onda i više od nekoliko desetina. Nema potrebe isticati da ta činjenica predstavlja jedan anticivilizacijski čin - kaže Radanović.

Spomen-obilježje poginulim braniteljima Domovinskog rata 1991.-1995. nalazi se samo dvadesetak metara od ostataka partizanskog spomenika i tako ga potpuno zaklanja. Za razliku od partizanskog, ispred novog spomenika trava je pokošena, pristup očišćen i uređen, kako i dolikuje takvim monumentima.

U šumskom okruženju spomeničkog područja još uvijek su vidljivi tragovi rata 1990-ih: nailazimo tako na nekoliko vojničkih čizama, vreća složenih za zaklon, pa čak i utvrđenog rova. U šumi su i dva zasebna spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima.

Poželi li pak netko jednom snimiti nastavak filma ‘Apokalipsa danas’, scenografiju bi mogao lako pronaći u selu Lovskoj. Prve kuće udaljene su dvjestotinjak metara od spomen-područja Trokut. Uglavnom su srušene ili nagorjele, a neke je odavno pojeo korov. Apokaliptična je posebno vizura devastirane crkve i partizanskog spomenika u centru sela, kao i prijeteća poruka ispisana na zidu napuštene kuće: ‘Ustaška bojna, čuvajte se’, dodatno okićena ušatim U. Tjeskoban susret s viđenim dodatno začinjava sitna kišica koja se spustila s obronaka Blatuškog brda.

Prema popisu iz 1991., u Lovskoj je živjelo čak 228 stanovnika, od čega 222 Srba. No prema popisu iz 2011., u selu je prijavljeno tek devetero stanovnika. I nije ih lako pronaći. Strah se jednom i zauvijek uvukao u ljudske duše. Ipak, Pero Roksandić pokušava nabrojati sve stanovnike sela. Ukupno je naseljeno pet kuća. Potom nam priča da je i on nekada živio u Lovskoj, ali se preselio u obližnji Kovačevac kod Donjeg Čaglića. Toga dana stigao je u Lovsku u posjet bratiću. Kad smo ga priupitali o HOS-ovoj ploči i spornom natpisu, lice mu se uozbiljilo, bore na njemu dodatno se usjekle. I on nam kaže da policija stalno obilazi mjesto postavljanja ploče. Pa ima prijedlog:

- Ploči nije mjesto u Trokutu, neka je nose u Zagreb, kod bana Jelačića. Nitko od rodbine poginulih ne živi tu pa da je mogu obići. Trebaju biti toga svjesni i oni koji su je postavili preko puta palim borcima iz Drugog svjetskog rata. Državu ne bi puno koštalo da obnovi taj spomenik.

Na pitanje kako komentira i smeta li mu natpis ‘Za dom spremni’, naš sugovornik kaže:

- Smeta mi, kako mi ne bi smetalo. Učio sam i povijest i zemljopis i ako ćemo realno, protiv tog pozdrava se borila čitava Europa. Trebalo bi pitati gospodu iz Evrope kako sad gledaju na ustaški pozdrav protiv kojeg su se borili.

Pero uglavnom živi od socijalne pomoći, pomaže bratiću s ovcama i kozama. Proda nešto drva, za dvjestotinjak kuna po kubičnom metru.

Malo dalje zatičemo Milevu Kljajić koja na naš upit kako živi odgovara:

- A kako, patim se, sinko.

Stanuje s kćeri i sinom te njegovom suprugom. Struje u kući ima, a vodu dopremaju iz obližnjeg bunara. O tome da im je ploča s ustaškim pozdravom osvanula gotovo na kućnom pragu, Mileva zabrinutim glasom kaže:

- Nek’ oni meću ploču, ne diram nikoga, neka mene nitko ne dira. Ne miješam se u to. Ne daj bože da je netko razbije ili nešto slično, odmah bi rekli da smo to mi uradili.

Dalje o tome ne želi pričati… Milan Radanović smatra da je ideja da se HOS-ova ploča premjesti na lokaciju na Trokutu na kojoj je spomenik hrvatskim braniteljima manje skandalozna od ideje da se na toj lokaciji 2009. podigne spomenik hrvatskim braniteljima.

- Naime, nekome je 2009. palo na pamet da jednu sasvim legitimnu i opravdanu ideju o podizanju spomenika onima koji su poginuli braneći svoja sela i kućni prag realizuje na istoj lokaciji na kojoj i dalje stoje ostaci odnosno ruševine monumentalnog partizanskog spomenika, miniranog u vreme kada su pljačkana i uništavana srpska naselja na Trokutu - ističe Radanović.

- Takva ideja je skandalozna iz više razloga. Svi stanovnici novljanskog kraja znaju da se na toj lokaciji nalazio partizanski spomenik s grobnicom u kojoj je sahranjen nepoznat broj partizana, kao što svi znaju da njegovi ostaci i danas postoje, iako su zarasli u šipražje i trnje. Na kraju krajeva, umesto da Vlada RH stane iza zabrane isticanja ustaškog pozdrava – jer takva praksa vređa žrtve ustaškog režima i njihove potomke i afirmira i normalizira jedan zločinački pokret i jer takva praksa sramoti Hrvatsku – ona dodatno doprinosi njegovoj legalizaciji i normalizaciji - dodaje Radanović.

Osudama nakon postavljanja HOS-ove ploče s ustaškim pozdravom na Trokutu pridružila se Inicijativa mladih za ljudska prava. Upozorili su javnost da će posljedice Vladine odluke u vezi korištenja ustaškog pozdrava najskuplje platiti mladi. A predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nakon premještanja ploče poručila je javnosti da smo time – smirili strasti.

- Predsjednica je prethodno stala u obranu lažnih argumenata o pozdravu ‘Za dom spremni’. Time je nastavila s podjelama i poticanjem ekstremizma u društvu, tako da ne možemo govoriti o smirivanju strasti. Ovakva retorika i odgađanje rješavanja problema korištenja ustaških simbola u javnom prostoru najviše utječu na živote nas mladih, jer ćemo ove probleme naslijediti mi i generacije nakon nas. Iz tog razloga donositelji odluka moraju reagirati što prije - kaže za Novosti Nikola Puharić iz Inicijative.

Inicijativi mladih posebno je zasmetalo što je Vlada pokazala nepoštovanje i nedostatak elementarne pristojnosti ne konzultiravši se prije odluke o premještanju ploče s udruženjima žrtava logora Jasenovac, kao i svim ostalim građanima Hrvatske koje ustaški pozdrav u javnom prostoru vrijeđa.

- Nikakav dijalog nije ostvaren, kako tvrdi premijer Andrej Plenković, jer je Vlada pregovarala samo s jednom stranom. Sramota je da su se pregovori vodili samo s udrugom HOS-a koja je prvotno ploču i postavila te je manipulirala poginulim borcima vlastite jedinice za promociju vrijednosti koje su suprotne načelima našeg Ustava - zaključuje Puharić.

Brezovac, Kričke, Jagma, Bair, Brestača, sela su koja se nalaze u krugu nekoliko kilometara od spomen-područja Trokut. Zajedničko im je to što su gotovo bez iznimke zahvaćena osiromašenjem i depopulacijom. Te su činjenice poznate i našem sugovorniku Milanu Radanoviću.

- Podići spomenik hrvatskim braniteljima usred demografski devastiranog i socijalno zapuštenog i zanemarenog područja, čak ako ostavimo po strani činjenicu da je on postavljen kako bi se poništio jedan prethodni spomenik, dovoljno je bizarna stvar sama po sebi - kaže Radanović.

Vesna Alaburić: Rasistički simboli i pozdravi ugrožavaju pravo na jednakopravnost

Dok je premijer Andrej Plenković izjavio da ne postoji pravni okvir kojim bi se reguliralo korištenje pozdrava ‘Za dom spremni’, u medijima su se posljednjih dana spominjale različite teze u vezi toga je li postavljanje ploče s ustaškim pozdravom kazneno djelo i je li korištenje takvog pozdrava u suprotnost s ustavnim načelima i zakonima RH. Odvjetnica i stručnjakinja za kazneno pravo Vesna Alaburić za Novosti kaže da je suglasna s tvrdnjom da ne postoji jasan pravni okvir koji bi zabranio svaku uporabu pozdrava ‘Za dom spremni’ i zahtijevao intervenciju nekog državnog tijela čim se čuje ili vidi taj pozdrav.

- Po postojećem kaznenom zakonu, tek ako se isticanjem tih simbola javno potiče druge na nasilje ili mržnju na rasističkoj osnovi nastaje kazneno djelo - kaže odvjetnica.

- Koliko je meni poznato, ne postoji spor o tome da je pozdrav ‘Za dom spremni’ ustaški. Kontroverzna pitanja ne mogu se razriješiti zakonom kao mačem, već o njima treba javno, otvoreno i u dobroj vjeri razgovarati. Zabrane, progoni i kazne nikada nisu uspjeli razriješiti sporna pitanja ni u jednom društvu - dodaje.

Pitali smo je kako bi ona, da je u prilici, riješila problem ustaškog pozdrava.

- Totalitarni sistemi i njihovi simboli ne bi bili uređeni zakonom, jer povijest ne smije biti tema o kojoj odlučuje zakonodavac. Ako je, međutim, neki totalitarni sistem bio istovremeno rasistički, pa korištenje simbola ili pozdrava tog sistema s obzirom na sve okolnosti objektivno ima diskriminatorski učinak kojim se potiče na nasilje ili mržnju prema nekoj društvenoj skupini, ti simboli ili pozdravi bili bi sankcionirani. Prijetnja kažnjavanjem dakle ne bi bila povezana s činjenicom da se radi o simbolima, pozdravima totalitarnog sistema, nego s činjenicom da su to rasistički simboli i pozdravi koji danas objektivno ugrožavaju jedno od temeljnih ljudskih prava – pravo na jednakopravnost bez obzira na rasu, vjeru, naciju, etničko porijeklo ili bilo koje drugo obilježje - ističe odvjetnica.

1/4