Krunu Lokotara, urednika programa Mediteranskog festivala knjige održanog prošlog tjedna u Splitu, uhvatili smo između MFK-a i FALIŠ-a, kojemu ove godine nije mogao prisustvovati jer, kako kaže, egzistencija ima prioritet nad esencijom, zatim sudjelovanja na Festivalu svjetske književnosti, pa skoka na Fažana Media Fest, odlaska na riječki Vrisak, potom u Varaždin na KaLibar bestiVal… U međuvremenu će se baviti aplikacijama, kako i priliči prvom i jedinom freelance književnom uredniku u zemlji, možda i u regiji.
Usprkos pandemiji, ovogodišnji MFK u Splitu uspješno je održan. Nastupio je velik broj izdavača, promoviran je niz knjiga, a publika je bila brojna. Kako ste u tome uspjeli?
Da, MFK je uspio, zadovoljni su i izdavači i publika i organizatori, nikada nisam čuo toliko ‘hvala vam za ovo’ koliko ove godine. Razumijem i odakle je ta hvala došla, ovo je bio spomen na bolje jučer. Nama je samo prvi put bilo teže organizirati MFK: sastančilo se od svibnja, live i online, dopisivalo sve vrijeme, prilagođavalo i pratilo mjere, da bi, nakon zadnje eskalacije broja oboljelih u Splitu, nakon sastanka s upravom grada i epidemiolozima i uz njihovu podršku, 27. srpnja dopodne bilo odlučeno − da se ide. Pa ni šoping-centri ni škole ni vrtići nisu bili zatvoreni, a mi smo proveli iznimne epidemiološke mjere koje su možda komplicirane za organizaciju i izvedbu, ali posjetiteljima pružaju sigurnost i nisu zapravo zahtjevne. Generalno, ovo urlanje na nošenje maski me neviđeno živcira, ne’š ti problem kojim jamčiš sigurnost. One iz Cetinski-krajine s Trga bih sve popisao, pa da potpišu da se oni i punoljetni članovi njihovih kućanstava odriču medicinske pomoći u slučaju oboljenja od koronavirusa, a po izboru i javnog zdravstva generalno.
Proveli smo iznimne epidemiološke mjere koje su možda komplicirane za organizaciju i izvedbu, ali posjetiteljima pružaju sigurnost. Generalno, ovo urlanje na nošenje maski me neviđeno živcira, ne’š ti problem kojim jamčiš sigurnost
Izdavačima je na MFK-u omogućen povoljniji zakup prostora, program je adaptiran za krizna vremena s velikim LED ekranom i djelomičnim izmještanjem na otvoreno, na terasu Quasimoda, produženo je radno vrijeme, provedene su epidemiološke mjere. To u prijevodu znači: evidencija i limitiranje broja posjetitelja, obavezno nošenje svima dostupnih maski, stalna dezinfekcija prostora, održavanje fizičke distance. Na temelju kvadrature dvorane Gripe maksimalan posjet u nekom trenu je smio biti 450 ljudi, ali preventivno je limitiran na 400. Na koncu, sada već iskustvo i renome pomogli su dobro dirigiranom marketingu, velikoj ponudi knjiga i zanimljivom programu da ljudi dođu, osjećaju se sigurno, kupuju povoljno knjige i prate programe. Da ne spominjem cijeli niz radionica, od robotike do stripa i bajkaonica, na kojima sudjeluju ponajprije mlađi. Vjerovali smo u našu publiku i njenu disciplinu, pokazalo se – s razlogom. Višegodišnji rad i entuzijazam uliven u MFK ovime je dobio svoju krunu. Do iduće godine kada ide peti, a to je već mali jubilej.
Može li splitski Interliber, kako se MFK često voli nazivati, biti primjer starijem bratu u Zagrebu da se usprkos virusu ipak može uspješno organizirati?
MFK i jest bio trening i pokazna vježba, drago nam je da je uspjela, za nekoliko stvari. Život mora ići dalje, moramo se naučiti nositi s virusom, tko kaže da će ovo čudo brzo nestati, da će cjepivo biti pronađeno? Također, da se može organizirati veliki sajam knjiga s bogatim programom. No Interliber je ipak puno veći zalogaj. Skupilo se iskustvo, znamo i što treba doraditi s obzirom na masu koja je inače dolazila na Interliber. Opet, MFK je od početka, kada ga je zamislio Mišo Nejašmić i proveo uz potporu današnjeg predsjednika Zajednice nakladnika i knjižara Slavka Kozine, postavljen potpuno drugačije od Interlibera, nacrtan je u glavama, dizajniran, pa tek onda realiziran. Interliber se godinama razvijao hirovito, po svom, da bi zadnjih godina imao tek minimalne programske pomake, to je više velika knjižara, iza njega stoje druge strukture, on je kaotičniji, kompetitivniji, kakofoničniji, znojniji od MFK-a. Sigurno je da će Interlibera biti, na ovaj ili onaj način – o modalitetu će odlučivati ZNK – i da je neodrživ onako kako je do sada izgledao. Bez prihoda Interlibera dobar dio izdavača teško će preživjeti. Ove godine taj će prihod sigurno biti manji, a radi se na tome da ga, ipak, bude. O tome odlučuju prvo epidemiolozi, pa gradske vlasti, koje su u Splitu, hvala im, bile od velike pomoći, pa tek onda ‘struka’. Bit će zanimljivo, jer brojači posjetitelja daju precizne podatke za analitiku, kakvima do sada nismo raspolagali – znat će se točne dimenzije i promet ovogodišnjeg, smanjenog Interlibera.
Nagradu za poeziju Post scriptum ove godine dobila je Senka Kapetanović koja je tako postala peta dobitnica ovog po mnogočemu neuobičajenog priznanja?
Post scriptum je jedina svjetska nagrada za književnost na društvenim mrežama, pa je samo utoliko neobična. U trenutku kada sam je zamislio, a teško bih je realizirao bez podrške Adrijane Vidić, Želimira Periša i Staše Aras, bio sam potpuno uvjeren da takve nagrade već postoje, no Google mi je pokazao drugačije. Naravno da ta prva svjetska, a naša, nagrada ne uživa nikakvu potporu državnih ili gradskih institucija, nego živi na našem entuzijazmu i mišićima i živcima već pet godina. I povjerenju naklade Jesenski i Turk. Nemoguće je precijeniti revolucionarnost koju su donijeli digitalni mediji, pritom mislim od bazične, antropološke, neurofiziološke promjene nadalje. Jednako je tako nemoguće precijeniti promjenu koju su uvele društvene mreže – u sve, pa i u živote onih koji ih se trude ne konzumirati. Jedan od tih efekata je migracija kreativnosti na društvene mreže, tako i književnosti. Nekada si pisao pjesmu i imao bend, danas snimaš video ili stavljaš statuse ili objavljuješ književnost na društvenim mrežama i dobivaš instantne reakcije. Ukratko, jedna od važnih karakteristika društvenih mreža je njihova horizontalnost, nehijerarhičnost, ovdje funkcija urednika, selektora, jamca kvalitete, ne postoji. E, pa mi je ovim natječajem uvodimo i potvrđujemo novo kroz staru formu – izdavanjem knjiga. Pritom se oslanjamo i na marketinške potencijale FBooka, lagano radimo na poticanju kreativnosti na društvenim mrežama i svašta, držimo e-baklju književnosti. Pokazuje se da FBook objave nimalo ne utječu na prodaju, a kako i bi, knjiga je sasvim nešto drugo, taktilan i mirisan predmet, drugi medij-druga poruka, nova organizacija sadržaja.
Kako u ovim uvjetima uopće funkcionira knjiga? Fraktura je usred krize otvorila važnu knjižaru u središtu Zagreba, održan je MFK…
Spominjao sam maloprije manjak podataka za analizu, na ovogodišnjem MFK-u smo predstavili i Nacionalnu strategiju poticanja čitanja i oprimjerili je kroz tečajeve brzog čitanja s razumijevanjem i tete-pričalice, i tada se spominjao manjak ulaznih podataka za analizu. Utoliko vam ne mogu odgovoriti na pitanje, osim impresionistički, ali znam da knjiga živi i da će živjeti, kao što znam da nas prava iskušenja i posljedice korone tek očekuju, da smo tek na početku transformacijskog procesa za koji znam da će biti dobra premetačina naših života. Na gore, bojim se. Nove generacije izgubljene na nov način su na pomolu.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
