Novac i materijali su važni, ali te dvije stvari ne mogu spriječiti prijenos virusa ebole. Ljudski resursi su očito najvažnije što trebamo - tako je direktorica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Margaret Chan ocijenila potrebu za pomoći u borbi protiv širenja virusa ebole u Zapadnoj Africi.
Čini se kako je jedino Kuba takve apele shvatila ozbiljno, te ih dosljedno provela – na područja kojima je potrebna pomoć, Kuba je poslala više medicinskog osoblja od Svjetske zdravstvene organizacije, Crvenog križa i ostalih zemalja. Ta je otočna država od 11 milijuna stanovnika već poslala 165 medicinskih profesionalaca u Sijera Leone, više nego mnogo bogatije zapadne zemlje. U utorak je u Gvineju i Liberiju stigao dodatan kontingent od 83 doktora i ostalog medicinskog osobolja od njih 461, koliko ih Havana ukupno planira poslati na šestomjesečnu misiju.
Dok su se čelnici najbogatijih svjetskih zemalja opredijeli za pokušaje sprječavanja širenja virusa u svojim državama i izjave o zabrinutosti i ozbiljnosti problema, jedino je Kuba, koja je desetljećima pod američkim sankcijama, pružila konkretnu pomoć. Redovita je to praksa ove države, koja je od 1960. godine poslala oko 135 tisuća medicinskih radnika u pomoć širom svijeta. U Africi se i prije izbijanja virusa ebole nalazilo oko četiri tisuće pripadnika kubanskog medicinskog osoblja, a procjenjuje se da je Kuba obučavala više od 50 tisuća zdravstvenih radnika u 66 zemalja svijeta.
Virus ebole je do sada uzeo više od 4500 života, najviše u Liberiji, Sijera Leoneu i Gvineji, a Kuba je najveći pojedinačni pružatelj pomoći tim područjima.
