>

novosti logo

Kuda ide predsjednica?

Ne znamo je li predsjednica, kako je rekao Milanović, pomahntila, ali je sasvim sigurno bio u pravu kad je konstatirao da je ‘sišla s tračnica’. Problem je što ni njeni savjetnici ne znaju kuda ide

Premda već duže nema problema s hrabrošću u ovakvim situacijama, posebno kad je sve već sređeno, koljena su mu ipak zadrhtala kad se našao pred ulaznim vratima ogromne zgrade u Dublinu. ‘Oprostite’, promrsio je pomalo namrgođenom portiru uronjenom iza velikog staklenog pulta. ‘Poslala me tet…, pardon gospođa Kolinda u vezi onog posla. Rekla mi je da se javim na ulazu pa ne znam mogu li s vama razgovarati ili s nekim drugim. Ona mi je rekla da je sve sređeno. Znate, ono, za osam tisuća eura nakon što prođem tečaj pa sam ja, evo, odmah avionom došao iz Osijeka. Bili smo tamo, sreo sam tet…, mislim gospođu predsjednicu, kazala mi je da ništa ne brinem, nego samo da se javim na ulaz u Facebook da vi, kako se ono kaže, sve znate. I da bude ono za osam tisuća. Mogu ja u početku i za manje, ali ako može za osam, bilo bi dobro. Uf, pardon. Nisam rekao. Ja sam iz Hrvatske došao, iz HDZ-a su me uputili…’

Možda vam ovaj scenarij izgleda pomalo sulud. Možda vam previše nalikuje na satiru i namjerno pretjerivanje koje je potpuno nemoguće u stvarnom životu. Kome bi, dovraga, palo na pamet doći u europsku ispostavu globalne društvene mreže i tako tražiti posao preko veze i to ne bilo kakve veze, nego direktno preko predsjednice? Istina, to je predsjednica jedne male nebitne zapadno-balkanske državice, ali je ipak predsjednica. I nije ništa šurovala ispod stola. Obećala je javno u nedjelju na svom predizbornom skupu u istom onom Osijeku da će upravo ona ‘otvoriti nova radna mjesta’, iako neki tvrde da to osobe na funkciji predsjednice/ka ne mogu.

‘Tvrdim da se to može jer već imam dogovore s nekim državama, da nam Hrvati odu na obuku negdje drugdje i da se vrate u Hrvatsku, da rade preko interneta u nekoj drugoj državi, a u Hrvatskoj zarađuju osam tisuća eura. Zamislite što to znači za naše mlade. Za vašu djecu, sinove, sve ostale’, u predbožićnom duhu izgovorila je je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na opće oduševljenje osječke dvorane koju su do kraja ispunili razdragani HDZ-ovci već pakirajući ‘svoje sinove i ostale’ za daleke zemlje da se tamo jave na obuku za ovaj posao.

Svašta je još izgovorila. Toliko svašta da se na trenutke svatko normalan tko je slušao taj govor morao sramiti umjesto nje. Ona, to je jasno već dugo, srama nema. Jer onaj tko ga ima, ni u kolodvorskoj birtiji ne bi nalupetao toliko toga kao što je u nedjelju uspjela predsjednica Republike, nudeći imaginarne poslove u stranim državama, zazivajući Luku Modrića ‘mog Lukicu’, Zlatka Dalića, branitelje – kako one žive tako i poginule, supruga Jakova, koji nije došao jer se ‘mora brinuti o djeci’, a u isto je vrijeme u Sisku gledao utakmicu hokeja između Hrvatske i Srbije.

Da, predsjednici definitivno nije dobro i to bi prvi trebali shvatiti oni koji su se rastapali od sreće i zadovoljstva jučer u Osijeku, snivajući da će im se djeca – opet ‘preko veze’ – dočepati dobro plaćenog posla. To tako naprosto ne ide. I to znaju svi koji su otišli u Irsku ili neku državu raditi za Facebook, Google ili bilo koju drugu jaku internetsku tvrtku.

Zoran Milanović je u pravu. Predsjednica je izišla iz tračnica i zato je puno bolje da je naprasno otkazala današnji posjet Joševici kraj Gline povodom godišnjice stradanja civila u Domovinskom ratu, nego da je nastavila nizati budalaštine, što uporno čini već mjesecima.

Dovoljno se sjetiti onog pjevanja u Kninu nakon govora koji je održala povodom ‘Oluje’, a koji po mnogočemu nalikuje na ovaj osječki, pa gluparanja o ‘orjunašima’ koji kontroliraju Torcidu, pa grljenja s nogometnim reprezentativcima u svlačionici, pa tvrdnje da je Rijeka bila rezervni klub Crvenoj zvezdi, pa one da se u Jugoslaviji nisi smio izjasniti kao Hrvat, pa onog da je bila jedna vrsta jogurta, pa dalje da je Jugoslavija bila iza željezne zavjese, pa da se u toj istoj Jugoslaviji nije smjelo pjevati zagorsku popevku ‘Došel bum doma sel si bum pod brajde’ koja je napisana tek 1999. godine, pa do obećanog nošenja kolača u zatvor uskočkom optuženiku Milanu Bandiću.

Ne znamo je li, kako je rekao Milanović, pomahntila, ali je sasvim sigurno bio u pravu kad je konstatirao da je ‘sišla s tračnica’. Definitivno je sišla, a čini se da ni ona niti njeni savjetnici ne znaju kuda ide.

1/1