BALIJE; isključiv, stigmatizacijski i pejorativan izraz koji se, u kontekstu naše regije, koristi(o) za bosanskohercegovačke Bošnjake-Muslimane. Iako povijesno dosta stariji, ovaj se izraz učestalo pojavljuje s jačanjem nacionalizama u bivšoj Jugoslaviji te se Bošnjacima-Muslimanima najčešće upućuje od radikalnijih nacionalističkih desničara u Srbiji i Hrvatskoj.
Naročito je to bio slučaj za vrijeme naših ratova u prvoj polovici 1990-ih, čemu je zasigurno pripomogla i islamistički orijentirana ideologija prvog bošnjačkog lidera Alije Izetbegovića i njegove Stranke demokratske akcije (SDA), odnosno vrijednosno usmjerenje te politike da u obrambeni profil tadašnje Armije BiH pripusti i ugradi problematičan element inozemnih boraca-mudžahedina. Time se žrtvovao početni multietnički i multikonfesionalni karakter te vojske.
Pojam ‘balija’ izrazito je ideologiziran u protekla tri desetljeća tranzicije na prostoru bivše Jugoslavije, pretvoren je u propagandnu alatku za difamaciju spomenute etničke grupe u BiH kojoj se time na pogrdan način poručuje da je nazadna, primitivna i zaostala, zapravo nacionalno-identitetski nedorasla. Nerijetko se pojavljuje u paketu s pojmom ‘Turci’ koji u tom kontekstu nema funkciju označitelja za naciju u državi Turskoj – u tom bi smislu balije bile poturice, to jest nekadašnji balkanski kršćani koji su s dolaskom Osmanlija prešli na islam – već se radi o uparenom dvojcu kao isključujućem sinonimu za orijentalno, balkansko, istočno, navodno manje vrijedno ili nevrijedno u usporedbi s okcidentalnim, zapadnoeuropskim civilizacijskim krugom u koji se preko pripadnosti kršćanskim religijama upisuju Srbi i Hrvati.
Danas je na pogrdan izraz balije moguće još uvijek sporadično naletjeti u nekim sferama javnog govora u regiji, primjerice u navijačkim skandiranjima i huškanjima na stadionima i sportskim dvoranama. Etimologija pojma balija toliko je udaljena od suvremenih opisanih značenja ovog termina i aktualnih ideologija naših prostora koje za njim posežu, da iz perspektive njegove izvorne semantike takve upotrebe postaju temeljno pogrešne. Naime, radi se o riječi grčkog porijekla koja se odnosi na besmrtnog Ahilovog konja, a Osmanlije je preuzimaju kako bi njome obilježili planinsko stočarsko stanovništvo. Kao i u drugim sličnim primjerima diljem svijeta kada su na djelu termini upregnuti u šovinističke politike mržnje – prakse upućene ka neprijateljskom drugom – i u ovom se slučaju pojavljuju komponente rasne i kulturalne stereotipizacije, pa se tako uz baliju vežu pridjevi balav, slinav, prljav, smrdljiv, neuk, prost, sirov…
U Hrvatskoj se u 1990-im, naročito za vrijeme bošnjačko-hrvatskog rata u BiH, mogla čuti i baliji donekle srodna riječ ‘muslići’, evidentno umanjenica, pogrdni deminutiv za bosanskohercegovačke Muslimane.
