>

novosti logo

Društvo Društvo

Leksikon tranzicije: Nezaposlenost

Kriminalno izvedena pljačkaška tajkunska privatizacija, kao i deindustrijalizacija, to jest propast cijelih industrijskih proizvodnih grana, doveli su do gašenja tisuća firmi i nestanka stotina hiljada radnih mjesta u svim novonastalim državama slijednicama SFRJ

NEZAPOSLENOST; stanje izuzetosti od plaćenog posla, to jest rada s materijalnom naknadom, bilo da je riječ o pojedincima ili skupinama. Kada je riječ o nezaposlenosti kao širem društvenom problemu, tada je se tretira kao ozbiljan simptom, indikator lošeg stanja u nekoj državi te kao potencijalni okidač socijalnog nezadovoljstva koji, sparen s opasnim ideologijama, može dovesti do porasta isključivosti, mržnje, nacionalizma, šovinizma, rasizma i srodnih negativnosti.

Različite ideologije različito se odnose spram problema nezaposlenosti. U radikalnijim verzijama liberalno-kapitalističkih režima nezaposlenost se smatra osobnim problemom pojedinaca, plodom nečijeg neuspjeha, nesnalažljivosti ili nekompetentnosti, dok je se u optici marksističke kritike političke ekonomije interpretira kao posljedicu sistemski proizvedenih nejednakosti, rezultat klasnih i socijalnih disbalansa te pozicijâ koje pojedinci i čitave skupine stanovništva zauzimaju u društvenoj strukturi, kao i prilikâ koje im se shodno tome pružaju ili ne. Dok je sustav socijalističke Jugoslavije nominalno počivao na vrijednostima rada i radnika – ali u praksi i nikada realiziranom idealu pune zaposlenosti, što je rezultiralo valovima emigracije i fenomenom gastarbajterstva – s tranzicijom od 1990-ih naovamo stvari se po ovom, kao i po većini drugih društvenih pitanja, intenzivno pogoršavaju. Kriminalno izvedena pljačkaška tajkunska privatizacija, kao i deindustrijalizacija, to jest propast cijelih industrijskih proizvodnih grana, doveli su do gašenja tisuća firmi i nestanka stotina hiljada radnih mjesta u svim novonastalim državama slijednicama SFRJ.

Inicijative kojima se pokušava barem djelomično zakrpati ovaj teško rješiv problem najčešće su kratkoročne i prekarnog su profila, kreću se u domenama uslužno-servisnih djelatnosti, primjerice privremena sezonska zaposlenja u turizmu i potplaćeni poslovi u trgovinama, ili pak u postindustrijskom sektoru koji ima društveno ekskluzivan, a ne inkluzivan karakter, kao što su kreativne kulturne industrije i tzv. start-up ekonomija. No sve to ne može ni izbliza nadomjestiti gubitke nastale propašću nekadašnje industrijske i poljoprivredne proizvodnje. U Hrvatskoj je ovaj problem dodatno zaoštren ulaskom zemlje u EU i s tim otvorenim mogućnostima za hrvatske državljane da lakše pronađu poslove u nekoj od njenih zemalja članica, što je primjer koji pokazuje da nezaposlenost kauzalno inklinira druge suodnosne socijalne probleme, na primjer demografski. Statistike kazuju da se u zadnjih šest-sedam godina, otkada je Hrvatska postala članicom EU-a, iz nje u prosjeku iseljavalo nešto više od tridesetak tisuća ljudi godišnje. U prijevodu, svake se godine izgubi jedan grad srednje veličine za ovdašnje proporcije.

1/1