STUDENTSKI POKRETI; pojam upućuje na aktivističke inicijative u zapadnoj Europi i SAD-u iz 60-ih godina prošlog stoljeća, motivirane tadašnjim socijalnim, ekonomskim i političkim problemima, u kojima su studenti predstavljali bitan faktor. Studentski pokret jedan je od sinonima za društvene nemire s revolucionarnim elementima, započete u Francuskoj u svibnju 1968., a potom proširene ostatkom Europe.
Ovaj je pokret imao određeni odjek i u Jugoslaviji, studentske akcije pokrenute su u univerzitetskim središtima, Beogradu, Zagrebu, Ljubljani… Epicentar jugoslavenskih studentskih prosvjeda činile su kritike stranputica do kojih je došlo u praktičnoj provedbi jugoslavenskog samoupravnog socijalizma, prije svega zbog opsežnih privrednih reformi započetih nekoliko godina ranije (model tzv. tržišnog socijalizma), a koje su rezultirale slabljenjem socijalne države blagostanja, porastom nezaposlenosti, siromaštva, klasnim i nacionalnim raslojavanjima.
U našoj recentnijoj tranzicijskoj povijesti, studentske pokrete vežemo uz blokade fakulteta u Hrvatskoj 2009. Inicijalno su bili povezani s visokoobrazovnom Bolonjskom reformom, odnosno započeti su zbog sve intenzivnijih trendova komercijalizacije visokog obrazovanja i rezultirali su promišljenim akcijama – pod sloganom ‘besplatno školstvo’ – blokada fakulteta širom Hrvatske. Profilom, metodama, tipom kritike te ciljevima, ovakve su aktivnosti hrvatskih studenata bile globalnog karaktera, srodne međunarodnom aktivizmu studenata diljem svijeta. Blokade fakulteta u Hrvatskoj artikulirale su i širu društveno-problemsku perspektivu, kritički su upozorile na političko-ekonomske trendove na kapitalističkoj (polu)periferiji – tranzicijsku privatizaciju, komercijalizaciju i komodifikaciju – ali i na potrebu da se na takve izazove primjereno odgovori nestranačkom političnošću, izravnim socijalnim akcijama, participativnom demokracijom odozdo, plenumom kao mjestom donošenja odluka…
Konkretan rezultat kojega je iznjedrila ta posljednja generacija studentskog aktivizma u Hrvatskoj jest niz novonastalih društveno-političkih i medijskih inicijativa poput Centra za radničke studije (CRS); Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID); portala Slobodni Filozofski; časopisa Rad; Mreže antifašistkinja Zagreb (MAZ); hrvatskog izdanja časopisa Le Monde Diplomatique… Njihova je važnost i u tome da su prvi, nakon gotovo dva desetljeća tranzicije, sustavno ukazali na društvene probleme iz perspektive marksističke kritike političke ekonomije i time zašli iza kontraproduktivne kulise nametnutih nam ‘politika identiteta’.
