>

novosti logo

Društvo Društvo

Leksikon tranzicije: Vatikanski ugovori

Nije li se hrvatska država, obvezujući se potpisivanjem ovih ugovora na skupo financijsko servisiranje Katoličke crkve u Hrvatskoj na neodređeno dugo razdoblje (vječno poput Kraljevstva nebeskog?), upravo odrekla važnog dijela svog službenog sekularnog ustroja?

VATIKANSKI UGOVORI; međunarodni pravni dokument, potpisan između Svete Stolice i Republike Hrvatske 1997./1998., kojim se bilateralno reguliraju odnosi dviju država u sklopu četiri područja: odgoja i kulture; dušebrižništva katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske; pravna pitanja; gospodarska pitanja. Kontekst nastanka ovih ugovora kreiran je svojevrsnim ustupkom, odnosno mjerom reciprociteta RH za međunarodno diplomatsko lobiranje Vatikana s početka 1990-ih po pitanju priznavanja neovisnosti hrvatske države.

Iako je 1997., prilikom potpisivanja prva tri ugovora, tadašnji papa Ivan Pavao II. naglasio da se njima precizno definira odnos odvojenih entiteta, Crkve i države, nama vrag ne da mira pa pitamo je li tomu baš tako ili možda obratno. Nije li se hrvatska država, obvezujući se potpisivanjem ovih ugovora na skupo financijsko servisiranje Katoličke crkve u Hrvatskoj na neodređeno dugo razdoblje (vječno poput Kraljevstva nebeskog?), upravo odrekla važnog dijela svog službenog sekularnog ustroja? Vjeroučitelji u osnovnim i srednjim školama, njih preko tri tisuće, na platnoj su listi Ministarstva znanosti i obrazovanja kao i ostali uposleni nastavnici i profesori, a isto je i s Vojnim ordinarijatom koji se financira iz budžeta MUP-a i MORH-a.

Upravo su ekonomsko-financijska pitanja od ključne važnosti za kritičku valorizaciju ovih problematičnih ugovora jer je evidentno da Katolička crkva u Hrvatskoj ima poseban pravno-zakonodavni status, drukčiji od bilo koje druge institucije u državi. Garantira joj se povrat imovine kojom nije raspolagala za vrijeme SFR Jugoslavije (ili novčana naknada u slučajevima kada to nije moguće), jedina je institucija u zemlji koja ne mora plaćati porez na primanja i priloge koji se vode pod ‘milostinjom’ vjernika, a odstranjuje se i mogućnost miješanja građanskih vlasti u redovito gospodarsko uzdržavanje Katoličke crkve. Tu su i brojne druge beneficije, potpore za katoličke škole, sveučilišta i institute, očuvanje spomenika vjerske kulturne baštine…

Prema izračunima nekih istraživačkih novinara, ovi ugovori neveliku Hrvatsku, s jednim od najnižih BDP-a u EU-u, koštaju između šesto milijuna i milijardu kuna godišnje! Stoga i nije čudno da su upravo Vatikanski ugovori tijekom protekla dva desetljeća hrvatske tranzicije česta meta kritike dijela neprofitnih medija, određenih aktivističkih društvenih grupa i liberalno-lijevih političkih opcija koji traže ako već ne ukidanje, a ono barem njihovo temeljito preispitivanje i revidiranje.

1/1