>

novosti logo

Društvo Društvo

Lijepa naša optužnico

U ambijentu u kojem Milanovićeva vlada zbog predizbornih kalkulacija penetrira topovske cijevi u desni birački publikum, dok mediji odbijaju otvoriti raspravu o pacifizmu ili sjećanju na stradanja srpskih civila, bilo je samo pitanje vremena kad će se pojaviti radikalni elementi i početi mlatiti posjetitelje kazališta te huškati patriote na autore satiričnih stihova

Nakon što je ovogodišnja obljetnica ‘Oluje’ iz hrvatskog javnog prostora protjerala disonantne glasove, ostavivši u suzama radosnicama najbolje muževe i žene iz medijskog, političkog i intelektualnog svijeta, bilo je sasvim očekivano da će u narednim danima nabrijane domoljube formacije krenuti u čišćenje onog rijetkog preostalog življa. Počelo je s kriglama iz riječke pivnice, kojima su patrioti željeli nazdravljati s glavama učesnika tribine u tamošnjem HNK-u, a onda je, odmah sutradan, uslijedila verbalna hajka, koja se tek zapravo počinje zahuktavati. Hoće li novinar Nikola Bajto i uredništvo ovoga tjednika negdje na ulici nazdraviti buduće odbacivanje HSP-ove kaznene prijave na isti način kao što su to bili prisiljeni raditi riječki gosti, uključujući i potpisnika ovih redova, saznat ćemo u narednim tjednima ili mjesecima. Pjena se, u svakom slučaju, već cijedi s krigli.

Sve je počelo kad je na zadnjoj stranici tjednika ‘Novosti’, a potom i na portalu objavljena satirična pjesma ‘Lijepa naša haubico’ u kojoj je filigranski precizno, u četiri strofe, Bajto opisao erotsku omamljenost nacije strojevima za pokolj na mimohodu u Zagrebu, s naglaskom na ukrućenu cijev haubice iz Njemačke koja, pokazalo se, ima kapacitet za ubijanje sjećanja na srpske žrtve nakon ‘Oluje’ kakav nije viđen posljednjih 15 godina.

Poslije objave pjesme, u središnjem Dnevniku HTV-a pojavila se glava šefa HSP-a Daniela Srba, koji je ispred riječkog HNK-a, na mjestu gdje su nekoliko dana prije fašisti mjerili kukuruz i preko ramena policije neometano bljuvali najsiroviju mržnju, najavio kaznenu prijavu. Zbog lokacije i blijedog lica Srba moglo se naslutiti da će kazneno prijaviti rečene likove jer su cijeli dan mahali s teško osakaćenim hrvatskim grbom, kakav se vijorio u NDH, ili da će najaviti podizanje kaznene prijave zbog otvorenog promicanja fašizma. Srb je, međutim, u skladu s tradicijom partije kojom rukovodi, kazneno prijavio autora Nikolu Bajtu, urednike Ivicu Đikića i Tamaru Opačić te predsjednika SNV-a Milorada Pupovca zbog ‘parodije na tekst hrvatske državne himne’, ‘u tjedniku koji nema satirični karakter’, uz napomenu da je ‘način rada toga portala i Srpskog narodnog vijeća usmjeren na omalovažavanje nacionalnih simbola te provocira hrvatski narod iskrivljavanjem povijesnih činjenica’. Kazneni zakon predviđa do godinu dana zatvora onima koji omalovažavaju ili izlažu ruglu i prijeziru državnu himnu.

Ovdje nije riječ o vrijeđanju himne, kako to tvrde Daniel Srb, HVIDRA i ostali koji su zatražili odstrel ili barem nekoliko šaka u smjeru počinitelja antihrvatske hereze, ovdje se radi o oduzimanju prava dijelu građana na slobodu izražavanja zbog pripadnosti omraženoj manjini ili manjinskom listu

Ubrzo su na socijalnim mrežama i komentarima ispod Srbove stručne historiografske ocjene uređivačke politike tjednika nahrupile horde zakukuljenih fašistoida, koji su zatražili odstrel ili barem nekoliko šaka u smjeru počinitelja antihrvatske hereze. Katoličko-tržišni berzerkeri iz udruga Vigilare, Centar za obnovu kulture (COK) i USTUP – udruženje studenata prava pokrenuli su pak svojevrsnu peticiju, zatraživši od građana da na adrese državnih institucija šalju pismo uniformnog sadržaja, u kojem će tražiti ukidanje dotacija za ‘Novosti’ iz državnog proračuna.

Udruga Vigilare, poznata po promicanju religijskog fundamentalizma, koji između ostalog podrazumijeva homofobiju, patrijarhalnu uzurpaciju ženskoga tijela, patriotizam i slično, priopćila je da je riječ o ‘netolerantnom, diskriminacijskom i štoviše antihrvatskom pisanju’, te da se ‘sam sadržaj ne može ni kategorizirati kao satira, već je najobičniji pamflet pun mržnje, ponižavanja i izazivanja nacionalne netrpeljivosti’. Izvjesni Vice John Batarelo, predsjednik udruge Vigilare, napisao je potom rijetko tupav tekst pod nazivom ‘Zastupniče Pupovac izjasni te se!’, u kojem se sam izjasni o o cjelokupnom problemu. Batarelo je istaknuo kako su ga ‘njegove formacijske godine odrastanja provedene u Australiji’ naučile da tamošnje manjine, s naglaskom na Japance i Nijemce, ‘ne samo da ne kritiziraju, nego ismijavaju ili ponižavaju australske vojnike i vojsku koja se borila protiv japanskog i nacističkog režima’.

Čudno je da je netko tko brani simbole voljene Majke Domovine toliko neupućen u njezin jezik. Da je u ‘formacijskim godinama’ više obraćao pažnju na materinski jezik, onda bi se znatno lakše mogao izjasni ti o otvorenom prijeziru prema slobodi govora i demokraciji, koje taktilno opisuje riječima kao što su ‘patriotizam’ i ‘kroatocentričnost’.

Javilo se, naravno, i radikalno krilo hrvatskih ratnih veterana, udruga HVIDRA, iz koje su osudili ‘sramotno i brutalno omalovažavanje hrvatske himne i postupke koji na najbrutalniji način vrijeđaju nacionalne osjećaje te predstavljaju kršenje odredaba Ustava Republike Hrvatske, kao i Zakona o grbu, zastavi i himni’.

Sve je na koncu začinio kolumnist ‘Večernjeg lista’ Zvonimir Despot, ističući kako SNV i ‘Novosti’ šire ‘etnomržnju’, dok ‘Lijepa naša haubico’ predstavlja ‘izljev mržnje’ i ‘pljuvanje po državi i njezinoj većini’. Potonji već godinama pokušava pogoditi poantu naslovnica ‘Novosti’ i baš poput svog uzora Franje Tuđmana u slučaju ‘Ferala’, u pravilu tragikomično promašuje, kmečeći potom na stranicama ‘Večernjaka’ o potrebi odstranjivanja ovoga tjednika iz proračuna. Tako je svojevremeno urednike ‘Novosti’ optužio da objavom originalnog dokumenta o zabrani ćirilice u NDH potiču širenje mržnje i netrpeljivosti te sve protivnike ćirilice u Vukovaru, pa tako i njega, proglašavaju ustašama – ljutnuo se, premda je ‘Vojnu povijest’ koju uređuje, Ministarstvo obrazovanja okarakteriziralo kao list koji ’veliča ustaše’ i ‘ne smije biti korišten u školama’. Prije koju godinu napisao je da u broju ‘Novosti’ posvećenom ‘Oluji’ dominira hrvatski vojnik prikazan kao krvožedni vampir, premda hrvatskog vojnika nitko nije vidio osim kolumnista ‘Večernjaka’; prije nekoliko dana kazao je pak da bi se ‘Novosti’ trebale baviti isključivo manjinskom problematikom Srba u Hrvatskoj, premda nije naveo popis tema koje bi zadovoljavale njegove uređivačke kriterije. Tako smo na okupu dobili postolujne soldate koji trube kako je riječ o kažnjivom vrijeđanju nacionalne himne, premda se ni o kakvoj uvredi himne ovdje ne radi.

To je napisao čak i Despotov kolega Marinko Jurasić, inače jedan od kolumnista desne provenijencije, ističući da se ‘autor poigrava stihovima originala da bi, s gledišta ne samo dijela srpske manjine, izrazio antimilitaristički protest i ismijao očaranost vojnom paradom’.

Zahtjev za kaznenim progonom komentirali su i iz Hrvatskog novinarskog društva, ističući kako je pjesma ‘svojevrsno parafraziranje hrvatske himne koje može nekoga vrijeđati i šokirati, ali se svakako radi o govoru koji u demokratskom društvu treba uživati zaštitu i ne smije podlijegati ograničenjima’.

Zahtjev za kaznenim progonom novinara i urednika ‘Novosti’ komentirali su iz HND-a, ističući kako je pjesma ‘svojevrsno parafraziranje hrvatske himne koje može nekoga vrijeđati i šokirati, ali se svakako radi o govoru koji u demokratskom društvu treba uživati zaštitu i ne smije podlijegati ograničenjima’

No ‘vrijeđanje himne’ ovdje ionako nije razlog za domoljubni progon autora. Uostalom, himna je u posljednjih 25 godina za potrebe satire obrađivana više puta, a službeno u najmanje četiri navrata tijekom posljednjih stotinjak godina, kako je podsjetio kolumnist ‘Novog lista’ Predrag Lucić. Ovdje se, dakako, radi o oduzimanju prava dijelu građana na slobodu izražavanja zbog pripadnosti omraženoj manjini ili manjinskom listu. Kad je prije više godina u ‘Novostima’ objavljena naslovnica ‘Obadva su pala’, protiv uredništva je uslijedila hajka širokih razmjera, dok je Branimir Glavaš istu frazu bez ikakve reakcije koristio kako bi opisao trijumf nad lokalnim političkim predstavnicima.

Stvar je u tome da ovdašnji patrioti od manjina, pogotovo srpske, očekuju one Batarelove australske Japance, Nijemce ili još bolje Aboridžine, koji će u opancima tancati negdje u zavičajnom domu, daleko od vidnog polja ostatka pučanstva, i zahvaljivati svome bogu što im država kao ‘etničkim uljezima’ dopušta da slobodno prakticiraju običaje svojih predaka. Ako pak izađu iz zacrtanog geta, pa dobiju palicom po glavi, sami su si krivi jer su širili ‘nacionalnu netrpeljivost’, ‘etnomržnju’, ‘velikosrpsku ideju’ i ‘antihrvatstvo’, na koje smo samo upozorili. Jer koja je razlika između onog naslova u ‘Slobodnoj Dalmaciji’ o kontra-Oluji u Rijeci, koji je nabrijavao ulične batinaše, i napisa o ‘antihrvatstvu’, koje već danima povodom ‘Haubice’ produciraju naši ugledni konzervativci i kolumnisti? Razlike gotovo da i nema, osim što ovi potonji još nisu osjetili fizičke posljedice kuljajućeg gnjeva i što je u njihovom slučaju uključen poznati legalistički cinizam.

Udruga Vigilare je primjerice povodom ‘Haubice’ obznanila kako ‘Hrvatska ima jako dobru manjinsku politiku, ali se ne smije dopustiti da ovakva ekstremna glasila unište taj sklad’, da bi samo nekoliko dana nakon toga, na ushićenje dobrog dijela desnice koja ukazuje na nezakonitost satirične pjesme, HDZ s koalicijskim partnerima donio nezakonit statut protiv dvojezičnih ploča u Vukovaru. Na zakone se dakle poziva kad se nastoji suzbiti sloboda govora Srba u Hrvatskoj, a kršenje se zakona potiče kad se suzbijaju njihova manjinska prava.

Sve vidljivija militarizacija i patriotizacija društva, međutim, moguće su zahvaljujući medijskom i političkom mainstreamu, čiji je slavljenički diskurs, lišen bilo kakve autorefleksije o mračnoj strani ‘Oluje’, dobrano utjecao na vidljivost opisanih nacionalista. Posljednjih tjedana mediji su potvrdili kako možda imaju neke sitnije ideološke razlike koje se na koncu svode na zaštitu ekonomsko-političke elite i stimuliranje statusa quo, ali da se oko domoljubnih tema slažu baš kao i njihovi politički pokrovitelji s oba pola političkog centra. To se ponajviše vidjelo uoči i za vrijeme opjevanog zagrebačkog mimohoda, koji su na posebno degutantan način prenosile televizije s nacionalnom koncesijom. Prednjačili su Nova TV i HRT, tradicionalni bastion nacionalističkih sentimenata. Osim što je na središnji Dnevnik javne televizije bez ijedne reakcije izvršen vojni udar – jer je prijenos mimohoda trajao do 37. minute! – politički komentator Mislav Togonal tri je puta najavio njemačku haubicu kao šećer na kraju, tako da prethodno narajcani gledatelji nisu znali zbog čega im raste ponos u gaćama, zbog nacionalne ili seksualne uzbuđenosti. Na Novoj TV su jednako ozbiljni komentatori, s naglaskom na Ivanu Petrović, slinili u eteru zbog ubojite preciznosti haubice (na 40 kilometara može promašiti maksimalno pet metara), priznajući da su, eto, maločas cmizdrili.

Nekoliko dana uoči parade žurnalisti su na probama u publici tražili maloljetnike koje su tamo doveli neodgovorni roditelji, da ih pitaju kako im se sviđa ubojica na gusjenicama, a tiskotine su radile priče o nekolicini žena u Oružanim snagama, pritom ih prikazujući kao ljepotice čija se ravnopravnost s mužjacima mjeri spremnošću umiranja za Domovinu. U ambijentu u kojem Milanovićeva vlada zbog predizbornih kalkulacija penetrira topovske cijevi u desni birački publikum i stimulira nacionalističko divljanje i verbalno likvidiranje Srba u Kninu i drugdje, dok mediji unisono rajcaju militantna čuvstva građana, a nacionalna televizija gotovo u pravilu odbija otvoriti raspravu o pacifizmu, sjećanju na stradanja srpskih civila ili drugoj strani priče, bilo je samo pitanje vremena kad će se pojaviti radikalni elementi i, navođeni podlim falsifikatima ‘Slobodne Dalmacije’ i nekih drugih medija, početi mlatiti posjetitelje kazališta te huškati patriote na autore satiričnih stihova. U normalnijim društvima mediji bi vjerojatno samoinicijativno ispisivali priče civila raznih nacionalnosti koji su prošli ratne strahote ili bi otvarali razgovore o nedopustivoj militarizaciji društva, no u Hrvatskoj je došlo do toga da tiskotine, portali i televizije potiču progon ili su indiferentni prema onima koji u kazalištu ili novinama pričaju ili pišu o tome.

Čovjeka pritom prožimlje stid kad antiratni protest i dekonstrukcija nacionalističke laži dolaze gotovo jedino od manjinskih glasila i organizacija, dok većinski mediji, rukovođeni profitnim motivima, lože atmosferu, nad kojom se onda naknadno zgražaju. U tom se kontekstu može reći da je Nikola Bajto u četiri satirične strofe rekao više negoli dobar dio njegovih kolega u stotinama jednoobraznih kartica teksta ispisanih u srednjostrujaškim medijima povodom domoljubnih svečanosti. Petu će vjerojatno ispisati branitelji na skupu koji je u Rijeci zakazan za 23. kolovoza, a usmjeren je ‘protiv opetovanih riječkih provokacija neprijatelja hrvatskoga naroda i države, kršenja Zakona i Ustava, korupcije i zlouporabe položaja te velike medijske blokade i medijskoga izvrtanja istine’. Skup se zove Marš Odgovorne Slobode. Evo prijedloga za naslov u inverzijama sklonoj ‘Slobodnoj Dalmaciji’: Stop neodgovornom ropstvu.

1/1